Zimska idila

Birajući mogući naslov za ovo javljanje, sjetih se nekih davnih januara u Gacku.Biće da je to bilo 1957. godine, kad su Gačani morali iskopati tunel u snijegu, kako bi se prema Avtovcu moglo proći. Sjećam se kao djeca smo išli sa „lize“, kako smo zvali svečanost sankanja, da vidimo to čudo ljudskih ruku.Sjeverac koji Gacko nije nikada štedio, na prostoru gdje je danas stambena petokatnica, a prekoputa stara stambena zgrada bivše Žandarmerije, načinio je namet čija je visina bila preko 7 metara. Namet je sezao do polovine dvorišta crkve, i za probijanje tunela kroz njega trebalo je nekoliko dana žestokog rada – lopatama.

Tada drugog alata, a posebno mehanizacije, nije niti bilo.

Dobro pamtim zime pedesetih i šezdesetih godina, kada je snijeg bio toliki da je nastava veoma često prekidana, na par dana. Tek onima koji ne vjeruju da napomenem da se udaljenost od 100 metara do škole nije mogla preći od jačine vjetra i nošenog snijega.Redovna zabava tih godina bila nam je skakanje u namet sa prozora na hodniku kuce, koji je bio na drugom spratu.

No bilo i neponovilo se reći će te.

Naravno ne žalim za tim zimama, ali im se u mislima rado vraćam.Posebno kad se sjetim zaledjenih gatačkih ulica koje smo sa zadovoljstvom koristili za sankanje, jer automobila i nije bilo puno, a u to vrijeme, zbog snijega, bolje reći nikako.

Teren od Fortice pa do dvorišta osmoljetke, Skokova strana, Gornja mahala i Zečice, bez ikakvog uredjenja bili su odlične skijaške staze i tereni za sankanje. Sredinom šezdesetih godina,odnekuda u Gacko stiže donacija od par stotina najnovijih modela skija sa vezovima, formira se Skijaško društvo.... Stotine mladih Gačana je u tim godinama naučilo skijati u školi skijanja..

Kako godine prolaziše, smanjivaše se na utrinama, brdima i ravninama gatačkim visina snijega.

Danas skoro da je jednaka okolnim opštinama.

No, da se vratim naslovu.

Ovo što danas gledamo i snijegom zovemo, ne bi se dalo staviti pod tu odrednicu – zimska idila.

To malo snijega što imamo, prekriveno žutilom dima iz onoga što volimo zvati  -istovremeno hraniteljicom i trovačicom Gacka,- ne ide uz to ime.

Ništa više nije kao prije – reći će pesimisti.

Neće ni biti – dodaće racionalniji.

Nikada gore dovršiće – fatalisti.

Pa gdje onda naći sredinu, a da ne pokvariš ugodjaj i sjećanje na idilu.

Nas saradnik Darko Mandić potrudio se da kamerom zabilježi zimsku idilu u Gacku, ovog januara.Ovog puta fotografije su sa krajnjih istočnih tačaka i vizura Gacka. Od Dulića, preko Gareve, Avtovca u Gacko.