GACKO OKO 1900. GODINE

DŽAMIJA GATAČKA

Ljetos hodih po Lebršniku, Lukavici, silazih u Izgorku. Gledah kako traju radovi na probijanju, jednog od dva čemerska tunela, divih se stubovima za vijadukte što će tunele spajati, tako da od Vratara do Vrbe samo u zraku i mraku putujete.

I snimih mnogo lijepih fotografija krajeva kroz koje prolazih . O njima, nekom, drugom prilikom.

U Muzeju Hercegovine, koji dan ranije, nađoh tek nekoliko fotografija Gacka. Snimio ih je oko 1900. godine ,kako piše u pratećim evidencijama, mostarski fotograf Anton Zimolo.

Bijaše to poznato fotografsko ime iz tog perioda, na čije sam fotografije, tokom svojih istraživanja ,nailazio. Muzeju ih pokloni ili prodade, ne mogu da  iz te dokumentacije dokučim ,1951. godine, Dorotea Zimolo. Biće nasljednica i član te mostarske obitelji.Ostade u tim dokumentima zapisano da je fogotografija izradjena sa negativa-staklene ploče dimenzija 16x12 santimetara, što tada bi jedini način bilježenja svjetlosnih zapisa i standard.

Da napomenem, da u fundusu Muzeja Hercegovine, postoji više radova ovoga umjetnika iz iste godine, sa motivima iz više hercegovačkih opština. Pa se fundus, danas, može razumjeti i kao dio nekog projekta koji je , valjda, trebao svijetu da fotografijom pokaže Hercegovinu. Drugačije ne mogu da razumijem taj ogroman entuzijazam koji je čovjek u tim vremenima trebao imati da danima u konjskim zapregama obilazi i fotografiše.

Sada gledate jednu od tih fotografija.        

Snimljena je sa sredine križanja puteva što u Gornju čaršiju i Šaka mahalu, vode. Objekat umjetnikovog interesovanja, očito, je bila gatačka džamija.No u kadru se našlo još dosta detalja tadasnjeg izgleda Čaršije.

Ograda na lijevoj strani ulice i pogled , sa te strane , ka Čaršiji, govori da nema izgradjene nijedne kuće.

I sa desne strane puta je , kako vidite ograda. Ona seže do puta. Počinje od južnog ćoška Mejtefa. Kao i za mnogo drugih arapskih i turskih riječi Gačani su volili da imaju svoje „sinonime”.[1] I ograđuje vakufsko zemljište , koje se sastojalo od harema i džamije sa gasulhanom.

Vremenom će vlasti posezati i otimati zemljište na južnom dijelu harema, za gradnju zgrade. Pamtimo je kao objekat u kojem je nekada bila mesnica i prodavnica Trgovačkog preduzeća. Pa će i taj harem dozivjeti sudbinu svih drugih , a bilo ih je 5, koji su postojali u samoj Čaršiji.Prema dostupnim izvorima harem je bio popunjen. Nije mi poznato šta se dogodilo sa nadgrobnim spomenicima iz njega.  Danas Islamskoj vjerskoj zajednici BiH, pripada tek polovina prostora koji vidite na slici, a koji opisah u gornjim redovima.

Ograda je postojala i sa južne i istočne strane tog kompleksa. Južna strana je išla ivicom puta ka mjestu gdje je današnja pijaca, a onda na sjever zapadnom ivicom kamenog otvorenog kanala, kojim su vode Potoka odlazile u Gatačko polje, sve do sjeverne ivice puta, koji vodi na zapad, ka gornjoj čaršiji.A odatle sjevernom stranom tog puta, sve do sjevernog ćoška Mejtefa. Ako pažljivije pogledate, na fotografiju, vidjećete da je ograda postavljena na kameni zid visine pola metra, kojim je cijeli komplkes bio ogradjen.

Zgrada Mejtefa se doima identičnom , bar po gabaritima, onoj koja danas postoji. Negdje početkom 1990, izvršena je njena rekonstrukcija i koliko se sjecam u potkrovlju je nazidan jedan polusprat, prije nego je postavljena nova krovna konstrukcija. No visina ove zgrade mi se čini identičnom današnjoj , iz čega bi se dalo zaključiti da je nekada (vjerovatno poslije bombardovanja Gacka na kraju  II Sv. rata), ta visina smanjena.[2]

Ovo što vidimo na fotografiji je prva rekonstrukcija originalne Zvizdića džamije izgradjene oko 1760. Ona je obavljena 1896. godine.[3] Ovaj objekat se doima većim od objekta koji pamtimo i koji je 1992. godine srušen. Sa sjeverne strane , gdje je ulaz u džamiju, vidljiva je nadsrtešnica koja je pokrivala cijelu sjevernu stranu zgrade. Jugozapadna ivica džamije pokazuje umijeće klesanja kamena i unakrsnog slaganja i svu umješnost onovremenih majstora. Koji i danas možemo naći na zgradi Suda (Stara opština), pa i na zgradi urušenog starog Vojnog odsjeka (Žandarmerija).

Kamen iz gatačke kasarne,Kršle, je korišten za zidanje ovoga objekta.

Munara nije kao današnja. Ova je zidana kamenom oko 4 petine njene visine , a šerefa i završetak munare su od drveta, što je u tom vremenu bilo uobičajeno, kao i krov objekta koji  je pokriven kamenim pločama.

Pogled uz ulicu što ide u Čaršiju otkriva objekat, kojeg danas ne poznajemo.Njegova visina je nešto veća od Mejtefa, a na fotografiji nije jasno da li je sve ovo što vidimo jedan objekat ili je , ipak , riječ o više objekata, koje je slučajnost pozicije fotografa “ujedinila”.

 Pažljivim pregledom vidljiv je istočni ćošak kuće, koju će kasnije kupiti Mijat Kovačević i u njoj otvoriti trgovinu. Desno od te kuće je kuća koju je, puno kasnije, kupio Salko Sarić i na njenom mjestu napravio kuću. Poznatija je zbog kafane “Lovac“ koja je bila u njoj. Kuća iznad te kuće, kao se doima na snimku, je ustvari jedna od kuća na Brgatu, koja se je uklopila u pejsaž, pa izgleda kao čardak.

Ako malo pažljivije pogledate sjene na fotografiji, vidjećete da je ona snimljena u popodnevnim satima, pa je igra sjenki pomogla da se ove dvije kuće „sastave” u jednu.