|
|
| Tihomir Žuk
- Gat |
|
(ulje na
platnu, 50x75;1985) |
|
| Poštovani ljubitelji umjetnosti, |
| |
| Čast nam je predstaviti našu
|
| virtuelnu
Internet izložbu! |
|
Na ovoj Internet adresi pratite našu |
| ponudu
umjetničkih djela poznatih i |
|
priznatih umjetnika Gačana te razne |
| aktuelnosti
vezane uz Izložbu,a |
|
ponajprije najave i otvorenje izložbi. |
|
| Slike,gravire
crtezi,ilustracije i sl. koje gledate su izložene sa namjerom da u
njima uživate |
| Gacko.net
nije komerijalni sajt, ne nudi na prodaju bilo šta |
| |
|
Tihomir Žuk, akademski
slikar, rođen je ranih pedesetih godina u Fojnici kod Gacka.
Osnovno i srednje obrazovanje završio je u Fojnici i Gacku,
a Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Nakon studija
živio je na nekoliko lokacija, no najduže u Gacku. Slikao je
i izlagao tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog
vijeka, u kojem vremenu je bio pedagog u lokalnim srednjim
školama.U tom period aktivno je učestotao u pripremi i
likovnoj obradi većine kulturnih manifestacija. Većina
njegovih slika je u periodu od 1992-1995. godine pokradena
iz privatnih kolekcija i društvenih objekata u kojima su
bile izložene. Svjedoci događanja kažu da je nekoliko
Žukovih slika, zajedno sa inventarom , posudjem i svim
ostalim razvučeno iz motela “Desivoje”.
Bio je rat, živio rat -
bješe parola “oslobodilaca”.
Od početka devedesetih ,
Žuk živi u rodnom selu.
Prema vlastitoj izjavi,
slika.
Mada od kraja
osamdesetih godina nije izlagao, niti učestovao na izložbama.
Porodica Žuk, nije
porijeklom iz Gacka.
U Fojnicu su se dosilili
između dva svjetska rata.
Tihomir je , koliko nam
je poznato, prvi akademski slikar, koji je rodjen u Gacku,
radio i stvarao u Gacku.
Zbog navedenih razloga,
na žalost, u poziciji smo vam predstvaiti tek par radova
slikara Žuka. Jedan je slika Gata, sačuvana u privatnoj
kolekcioji u Gacku, pano koji je slikar izrario povodom
izložbe “ Gacko kroz vijekove” I nekoliko skica iz pomenute
sveske grafika, kupljene u Njemačkoj.
|
|
Tihomir
Žuk, akademski slikar,
Fojnica bei Gacko.
Baš
ovako bi napisao na jednom propagandnom letku, što ga u
rukama imadoh ljeta 1994. godine u Njemačkoj.
Na
jednom od brojnih mostova u gradu Kalfu (Calw),
smještenom tik u podnožju gorja zvanog Švarcvald, stari
slikar izložio svoje radove. Prodaje ih prolaznicima,
mještanima i turistima u ovom gradu, u čijem gradskom
centru, pod zaštitom države, nema kuće mlađe od 600
godina.
Pitam ga za slikara Žuka, sa onog letka. Odgovara da ima
pet njegovih slika, da je jedna ovdje , a da će sjutra,
ako imam interesa za njih , ostale donijeti. Nudi me
nečim što on , vidim rado, pije. Najbliže je našoj
travarici. A okus joj je težak, pretežak. Više pelinu
liči, nego travarici.
Pitam ga: „Otkud gospodina Žuka u Kalfu?”
“Ne poznam gospodina”,
veli, “slike mi je prodao neko ko sa umjetnošću nema
puno kontakta. Govorio je , veli, loš njemački, imao je
pun kombi umjetnina. Registracija ne bi njemačka, ali
pamtim da je imala zvijezdu. Način na koji je nudio
slike, žurba koju nije sakrivao i cijena, koju je za
slike tražio me je upućivala , da posla nisu čista.
No, ja živim od
prodaje suvenira, svojih i tudjih radova, pa ih kupih”.
|
|
 |
|
|
Cijena koju je za Žukove
slike postavio slikar, nije bila baš mala. Za moj džep
prevelika, pa se odlučih upitati ga , za cijenu sveske skica,
sa Žukovim potpisom na koricama. Vidjevši, valjda, da u meni
nema ozbiljna kupca, a idući logikom, bolje išta… dade mi
pomenuti notes za par desetina maraka. Sjedio sam još dugo
sa slikarom , slušao njegovu konverzaciju sa mušterijama,
koju je i pored poznih godina obavljao, bez napora, na
četiri jezika.
Slušao slikara, a gledao
Žukove slike.
Tražio u njima nešto
njemu imanentno, uporedjujući poteze četkice majstora, sa
potezima na njegovoj slici Starog mosta , što je u mojoj
spavaćoj sobi u stanu u Gacku, na zidu ostala.
Za nekoliko sedmica,
ponovo, sretoh slikara. Na terasi jedne od lokalnih pivnica
hvatao je posljednje zrake skrtog jesenjeg sunca. Pozdravi
me I reče: “Gospodin je našao utočište”. “Koji gospodin” -
upitah slikara. “Gospodin Žuk”- veli mi. “Sve njegove radove
otkupio je neki galerista iz Stutgarta”. “Nisam mu , o
slikaru znao ništa reći, a ni vi niste ništa pričali”- kaže
slikar.
Bi mi, istovremeno, i
žao i drago. Volio bih da sam imao novaca da ih kupim, a
opet, drago, jer će i neki drugi, od mene stručniji i
umjetnosti vičniji imati prilike da cijene slikarske domete
gospodina.
|
| |
|
Homogeceka
Osvrt na rad umjetnika Žuka,
kolege Izeta Škobalja, u "Gatačkim novinama" broj
31, maja 1985 |
|
|
Slike,gravire crtezi,ilustracije i
sl. koje gledate su izlozene sa namjerom da u njima
uzivate |
|
Gacko.net nije komerijalni sajt, ne
nudi na prodaju bilo sta |
|
| |
|
|
|
|
|
