
Snimak Gacka, negdje
iznad Dizdarevića kuća.
To dugo bi omiljena pozicija
fotografa. U odnosu na današnje stanje, ova fotografija pokazuje:
prostor od stare zgrade Pošte na zapad nije
popunjen, ispod nje još uvijek egzistira Pazar, na kojem se jasno
vide mjesta za vezanje stoke, zid i skladište pored zgrade
uprave Puteva, kuće Poškovića, a preko ceste, zgrada Veterinarske
stanice (na prvobitnoj lokaciji preko puta uprave Puteva) i zgrada
javnog WC, koji je bio u upotrebi do kasnih šezdesetih godina
prošlog vijeka.
Hotel još nije dočekao rekonstrukciju,
pa je drvena nastrešnica nad hotelskom baštom jos tu, zgrada u kojoj
se danas nalazi knjižara još nije ni napravljena, a prostor ispod
Stare opštine, gledano prema današnjoj lokaciji dječijeg obdaništa, je kraj Grada.Iz ove perspektive veoma je dobro vidljivo da je zgrada (Popovska kuća) u
kojoj je radila kafana "Slavljan", praktično identična kopija
plana starog Hotela.Ispod zgrade Stare
pošte, vidljivi su (na mjestu
današnje Autobuske stanice) temelji porodične zgrade, koju je, na
svom zemljištu, započeo Aziz Pošković, ali je gradnja
prekinuta, jer je Opština na tom prostoru planirala nešto drugo.
I na kraju bijeli objekat koga vidite u sred Gatačkog
polja koji vec decenijama ne postoji, a u narodu se popularno zvao
"Redžova kuća".
Zgradu je izgradila Austrija u sklopu irigacionog sistema u
Polju. Bila je mjesto življenja radnika koji se je brinuo o
održavanju tog sistema, podizanju i spuštanju ustava, na
mnogobrojnim kanalima, što su omogućavali da se u Polju postigne i
druga koševina trave za ishranu stoke. Kako zadnji stanovnik bi
izvjesni Redžo (mislim da se je prezivao Tanović), ime kuće osta
tako. Nekorištenje irigacionog sistema nakon II Sv. rata, i
neodržavanje te kuće rezultira njenim nestajanjem.


Na ovoj fotografiji je (u odnosu na
današnje stanje) vidljivo da je asfalt tek uradjen, da izgradnja
zgrade Socijalnog nije dovedena do kraja, da je Zimonjića kuća još
uvijek u stanju prije rekonstrukcije (dakle kako je originalno
napravljena tridesetih godina prošlog stoljeća), da kanal koji je
oborinske vode od Pijace odvodio u Polje nije zatvoren, da ograde
oko Parka nema, te da je Pijaca još uvijek ne rekonstruisana.



Zahvaljujem
se mom prijatelju, Branimiru Martincu
,
vlasniku Grafičko
trgovinsko uslužnog društva Slobodna zona "Hercegovina" i Galerije
"Rondo" - na pomoći kod pronalaženja i skeniranja tekstova koje
čitate.