I

Sva voda koja je ikad potekla

nasim sopotima,cerkezima,bisa Cesmama

sva voda koja je potopila narod Nuha Pejgambera

ili tek tekla pored puta…

beskrajno je mala spram Kosmosa

gdje izlise se suze nase za sehidima

nek im je mir medju sazvezdjima Apsoluta

                  II

Al’ necemo vise plakati!

dusmani ne vole nase suze

one ih uzdrgole dok slusaju plac majke

nad taze iskopanim kaburom evlada svojega

pa tako, do mahnitluka rastuzeni,

da ne bi slusali plac majke, muke joj skrate

jer i to su ljudi (al’ nekog drugog soja)

a nasu bol i plac za majkom i nama prekrate…

…do sljedeceg boja.

Ne placimo, vec sebi cinimo sabure

dusmane rastuzi plac (ljudi su, bezbeli)

pa prave nove kabure

budimo cvrsti k’o stijene kljucke

                           III

Tvrdoca stijena Mucovica nek ne bude ravna

prkosu i ponosu nasem jer nismo prvi zapodrli…ma nek im bude,

al ne misle valjda da smo “maniti”

da tek tako iznevjerimo poklane ljude

ostavimo Borac i Neretvu plahu

ne vratiti se zar Zbiratu, u Bahori ravne

                       IV

Kako se odreci, pouci nas Uzviseni,

sabahzorskih ustajanja da nahranis hajvan

pa trk na teferic (Ziku Fazlagica othranila majka)

kako sunovratiti u ponor ljepotu ucenja

(ikre bismi rabike)

jer za nama bila je hajka

ne, ne da to behar prebijeli

         V  

Kako staviti paucinu preko usnule trave Konovika

dok vrijedja je kosa ko silla cuprija ostra

(tobe jarabi)

a majka ti donese hladnu vareniku

i ti, onako avercen

dok majka za ovce mehku travu grabi,

snijes snove o ljepoti dunjaluka

i ne slutec da onaj drugi, sto do tebe nozem travu kosi

a zove se kum

u glavi svojoj druge snove nosi

VI

Gacko polje lijepo li ti

Metohijo kaharli si...

Bez nas ce usahnuti zubor Rakovika

Medjuljici snijegom zatrpani

bistri potok podno Mjedenika

gdje su sada nasi Basicani

Catovici sto puta klani,nedoklani

Zagradcani davno,davno otjerani

Branilovici, ko vas sada puste brani.

Eh, milino dobropoljska, mlacanico mrdjenovska

Hodinici sahat i po hoda do dalekog asik Konjevoda

grad Cernico, sva u suncu, opjeva te Celebija

Kulo nasa, nasa diko, lijepa si k'o vreli Misir

Drugovice, drug do druga, opjevace mesnevije

Kljucu grade krsnih momaka, hair cesme, l'jepih djevojaka

Muhovici u ranama, selam ce te profesoru

Zar u vatru  i celjade?!

Ne daj Boze ni dusmanu takve smrti

zadali su  i jos goru , jos goru...

...pa Jasike (igrali se konji vrani)

Stolac stamen ko inat cuprija

ne tuguj Havtovce davno preklani

kad na tebe slijecu crni gavrani.

Medanici od meda nabrekli

Gracanico gorska vilo i vrletne Ravni, vas se nismo

tek tako odrekli

sad samuje i vehne za nama nasa dedovina

VII

 Pa kako pobrojati sve sehide

da nas  ne pobrojani ne zastide

kad Sehida je od Bistrice do Stambola

kad svacija suza oplakuje odjednom njih sto,

to sehidske duse vide

ta suza je od Vratnice do Bosfora

al' sehidi porucuju

"ne placite za nama,

dosta je bilo zalosti, mi zivimo u vama,

na toprak svoj se vratite

VIII

Zato, budimo jaki ko stijena pecine Hira

da ne bi opet plakali

da bi, ko feniks iz pepela, sudbinu svoju satkali.

Kazi mu dobar dan jer on je drugog adeta

al' ne snuj nikad njegove snove

dok do komsije kosi

jer i njegova majka suze ima

i njegova majka njemu vareniku nosi

i snena budi na krsnu slavu...

njemu njegovo, tebi tvoje

       IX

Vratimo se i opet setajmo livadom svojom rosnom

bez patetike , molim ,-

dakle bez placa, zna se, vratimo se s mudroscu ensarija

jer to je osveta bez boja

placimo samo dusama svojim umetskim

jer vidjet ce suze ljudi nekog drugog odgoja i soja.

Al nemoj da neko zaplace zbog tebe

da te rastuzi da prekratis mu muku,

da ne bi i on kopao usahlu ocevu ruku

i tako u beskraj, do sudnjeg dana

do naseg ili njihovog boja

do nekih novih poema i jama

"krv je moje svjetlo i moja tama... "

X

Necemo vise plakati... nikada...

sve do susreta s melekom Azrailom

kad ga ugledamo - tad placimo od srece

nek obraz se ne susi

jer nas to on do Allaha vodi

u susret sehidima nasim, rahmet im dusi,

ka pravoj slobodi