PRIRODNE LJEPOTE I POŠTANSKA POVIJEST BOSNE I HERCEGOVINE ( 2 )

PRIRODNE LJEPOTE I POŠTANSKA POVIJEST BOSNE I HERCEGOVINE ( 12 )

K I S E L J A K  -  V R E L O

U zadnjem broju HF opisali smo poznato sarajevsko izletište i toplice Ilidžu, a danas ćemo posjetiti jedan kiseljak, koji po tome upravo i nosi isto ime; Kiseljak. I ovom prilikom koristit ćemo se zapisima, koje je davne 1912.godine napisao veliki ljubitelj prirode i putopisac Rudolf barun Maldini Wildenhainski.

Od Visokoga stigneš za sat vožnje, a sve uz rijeku Fojnicu, u Kiseljak. Kiseljak, malo mjestance na rijeci Fojnici sa šezdesetak kuća i 500 stanovnika, sjelo je na glavnoj cesti, što vodi iz Sarajeva u Bosanski Brod, veoma slikovito među šumovitim obroncima Cvetnice, Krušovske kose i Stogić planine, iz kojih dolaze srebrno-bistri potoci: Kreševčica, Lepenica i Fojnica.

Kiseljačka okolica i njen položaj svakoga se stranca dojima. Svojom vodom i okolicom rekao bi da Kiseljaku nema premca u Bosni, pa je svake godine sve više gostiju. Kiseljak je dobio ime po kiseloj vodi, kojom obiluje, a ta ista voda sadrži najviše ugljičnoga dvokisa, Glauberove soli i željeza. Sa velikim uspjehom liječi organe za disanje, probavu, spolne organe, ženske bolesti, te bolesti kosti. Kisela voda upotrebljava se kao piće, a i za kupanje, pa time se liječe gore označene bolesti, a izvrsna je i kao osvježavajuće piće. Kupatilo je otvoreno već od 20.svibnja, pa se svakom preporučuje, da ga mjeseca lipnja posjeti, jer je tada na Kiseljaku boravak najugodniji, budući onda još nema tako mnogo svijeta, pa piće i kupke može da uzima po volji. U istinu čudnovato je, da svijet ovamo dolazi istom početkom srpnja, a oko 20.kolovoza, da se svi razilaze. Najugodniji je i najljepši boravak u lipnju i rujnu.

Za uređenje kupatila brine se bosanska zemaljska vlada, koja ga svake godine što bolje uredi i u pravo vrijeme pristupačnim učini. Perivoji su također uređeni, premda ih više puta i poplava ošteti. Oko vanjskog uređenja kupatila brine se i jedan poduzetnik, a za vrijeme sezone stanuje u Kiseljaku i kotarski liječnik.

U samom mjestu ima četiri svratišta sa više soba, zatim hanova i privatnih kuća. U svratištima može se dobiti stan i hrana za 6 kruna dnevno. Za kupke plaća se 80 helera, a sa rubljem 1 kruna. Kisela voda u Kiseljaku slična je rogatačkoj, pa kako izvire iz zemlje, svatko ju smije badava piti. Da je pak voda iz Kiseljaka našla prođu i da se na tisuće velikih boca razašilje za stolno piće, to je blagodatna stečevina novoga doba. I sarajevska bolnica već nekoliko godina rabi za svoje bolesnike kiseljačku vodu.

VISOKO

Grad na rijeci Bosni, udaljen od Sarajeva 32 km.Željeznička stanica na pruzi Sarajevo – Bos.Brod. Imao je kotarski ured i sud, zapovjednu oružničku postaju, osnovnu i pravoslavnu školu, narodnu školu, franjevačka gimnazij i mekteb. Razvijena kožna industrija. Svakodnevni poštanski promet s Kiseljakom i Fojnicom. Grad je imao  4100 stanovnika. Pošta Visoko otvorena je 6.10.1882. kao

K. K.  MILITÄRPOST  LIV VISOKA. Kasnije mijenja naziv u K. und K. MILITÄRPOST  LIV VISOKO.

KISELJAK (turski EKSI SUYU)

Mjesto na glavnoj cesti Sarajevo – Bos.Brod, udaljeno 13 km od želj.stanice Visoko. Kiseljak je imao oružničku postaju, osnovnu školu i mekteb, a pripadao je kotaru Fojnica. Poznat po izvoru mineralne i ljekovite vode. Pošta Kiseljak otvorena je početkom okupacije u kolovozu 1878.godine kao K. u. K. ETAPPEN–POSTAMT  No VII, a kasnije mijenja naziv u K. K.  &  K. und K. MILITÄRPOST  VII KISELJAK.

FOJNICA (turski FOYNICE)

Fojnica leži u šumovitoj kotlini, udaljena 33 km od najbliže želj.stanice Visoko. Imala je kotarski ured i sud, oružničku postaju i osnovnu školu. U gradiću je bilo razvijeno ratarstvo, stočarstvo i rudarstvo. Fojnica je poznata po znamenitom franjevačkom samostanu, najstarijem u Bosni, s velikom bibliotekom i muzejom. Imala je 1330 stanovnika. Pošta Fojnica otvorena je 1.8.1886. kao K. K. MILITÄRPOST  LVII FOJNICA. Do 1911. godine naziv pošte je FOJNICA, a kasnije mijenja naziv u FOJNICA b. KISELJAK.

Postirano aprila 03.2010

PRIRODNE LJEPOTE I POŠTANSKA POVIJEST BOSNE I HERCEGOVINE ( 13 )

B J E L A Š N I C A

U predzadnjem broju (11.nastavak) pisali smo o poznatom sarajevskom izletištu Ilidži, a danas ćemo posjetiti planinu Bjelašnicu, interesantnu po mnogo čemu i na koju se može stići upravo iz Ilidže. Kao i uvijek do sada, koristit ćemo se zapisima, koje je davne 1912.godine napisao veliki ljubitelj prirode i putopisac Rudolf barun Maldini Wildenhainski.

Od izvora rijeke Bosne vije se sve na više u pojas crnogorice na Igman planini lijep jahaći put, koji te izvede za kakova tri sata hoda iz šumskoga hlada na visoku ravan „Veliko Polje“. Ovdje te opkoljuju sve sama bujna stabla i pašnjaci, dok te nakon pôsatna hoda opet ne zagrli gora, gotovo sve sami bukvik. Odavde za jedan sat hoda dolaziš u područja kržljaka i svaki čas opaža ti oko, da se sve više primićeš rubu lisnata pojasa, gdje otpočinje carstvo visina. Tu sa 1569 m visoka sedla pruža ti se lijep gorski put preko katuna, a je li prošao sat otkako se penješ, eto te van kržljaka, eto te na samom vrhucu Bjelašnice, na 2067 m kršovite visoravni i ponosne druge u silnome pogorju, što se prostrlo dinarskim pravcem od sjevero-zapada k jugo-istoku ko razvodni bedem između Jadranskoga i Crnoga mora, odakle ti puca neopisiv vidik u daljinu preko 80 km na sve četiri strane svijeta. Spram istoka i jugo-istoka hvataš okom kraj bosanske granice Maglić, Durmitor i Ljubičnu planinu, te Crnu Goru, Srbiju i Novo pazarski sandžak, dok spram sjevero-istoka plivaš vrh bezbrojnih sljemena bosanskog sredogorja kao: Hum, Trebević, Romanija, Igman i Jahorina. U dalekoj daljini, gdje sa juga i jugo-zapada zatvaraju obzorje visoki šiljci Prenja, Veleža, Čvrsnice, a među njima naročito crnogorski Durmitor 2606 m ili pljevaljska Ljubuša 2239 m, prisastavljaju se s jugo-zapada i zapada oštro obrubljeni, raskidani oblici. To je hrbat i grebenje hercegovačkog krša. Spram juga opet potisnula Visočica, Treskavica i strmen visoke Veleži 2000 m, koje se hvata divlje i razjedeno timorje Prenja, dok više k sjeveru iskočila je gromada Čvrsnice 2227 m, silno se ističući nad cijelom ovom okolinom. Sama Bjelašnica ne posjeduje toliko potoka i vrela kao što to posjeduju drugi vrhunci bosanskog gorja, no kršno prirodno tlo Bjelašnice, kako ti se oku prikazuje, posve se odvaja od prirode, koju poznajemo pod imenom krša-prirode puste i neplodne. Tu ti se prikazuje drugačija slika.

Tamo na zapad k Prenj planini preko ravnjaka Bjelašnice otvara se krš, ne doduše u posve divljim i najvidnijim oblicima, nego svakako u svojoj tipskoj pojavi, u dolinama, koje su ti se tuda razvile rijetkom veličinom. Te se doline hvataju jedna druge, velike su, posve pravilna ljevkasta oblika s više nego pola kilometra u promjeru, a do nešto preko 100 m u dubinu, te su u svaku ruku najljepše i najpravilnije pojave te ruke, koje se redaju sve u bezbroj po hercegovačkom površju toliko značajnome u kršnoj tvorbi. I ovaj upravo zaseban smještaj grbinskog visa na međi Bosne i Hercegovine, na razmeđi bosanskog srednje-europskog i subtropskog hercegovačkog podneblja, pružio je priliku, da se tamo podigne meteorološki observatorij, koji se je i sagradio na troškove visoke zemaljske vlade u Sarajevu godine 1894. kao stanica prvoga reda. To je meteorološka stanica jedina na balkanskom poluotoku, a snabdjevena je autografskim aparatima, koji bilježe svakog sata promjene meteoroloških elemenata tlaka, temperature, oborina, vjetra i vlage, bilježi ujedno važna opažanja o meteorološkim odnosima bosanskog velegorja. Prosječna godišnja temperatura na Bjelašnici od samo 0.5 C pada zimi do minus 33,5 C, a penje se ljeti tek do 25 C.

Neobični su također i odnosi u opažanju vlage. Ovdje inje stvara veličajne i fantastične prikaze. A kad se maglene kapljice olede, jedva bi itko naslutio, da oni ledeni balvani u jezgri nisu ništa drugo do tanki drveni stupovi. Nijedna visinska stanica u Europi nije toliko na udaru jakih i stalnih oluja, kao ona na Bjelašnici.

Bijaše samo uz tešku muku moguće da se anemometar, usprkos inju i olujama, kroz godinu dana izdrži u pravilnom radu. To je pošlo za rukom godine 1898. Najveći maksimum vjetra, koji ovdje uvijek pušu i koji se je opazio na Bjelašnici, bijaše 205 km na sat i taj orkan, koji je 1.travnja 1898. godine projurio nad grbinom Bjelašnice, tako je tresao observatorijem, da se je pazitelj morao skloniti u cisternu. Vjetar je vijao drvljem i kamenjem po zraku i valjao ih sobom. Tijekom cijele te godine 1898. vladaše tišina samo 21 sat. Silne kišne i snježne oborine iznose u tim visinama do tri metra na godinu, dakle dvostruko spram nastavanih krajeva Bosne. To su ujedno najveće oborine, koje se izmjeriše u Europi. Ne prođe ni jedan mjesec, a da nebi snježilo, a za zimskih vijavica nagomila se tu snijeg na nekim mjestima do dvadeset, a i više metara. Po temperaturi i oborinama naslućivalo se, da je za ledenog doba naše zemaljske kugle bosansko velegorje bilo pokriveno ledenjacima, pa se je to i pronašlo. Naišlo se na tragove ledenjaka niže opservatorija i to gdje se gorski masiv strmo obara i u koga je dno 1700 m visoko. Drugi takvi tragovi ledenjaka vide se na Bjelašnici više spram sjevera pod vrhom Vlahinje. Bjelašnica je na vrhu sva gola, jer šuma prestaje u visini od 1570 m, a bijeli se od dahštajnskog (glečer Dahštajn u Štajerskoj) vapnenca, od kojeg je uglavnom sastavljena.

S obzirom da preko Bjelašnice nisu vodili nikakvi poštanski putevi, nabrojit ćemo pošte, poštarnice i željezničke stanice koje su se nalazile u njenom podnožju; Ilidža, Hadžići, Pazarić, Tarčin, Raštelica, Ivan, Bradina, Brđani, Podorašac, Konjic.

 Objavljeno maja 06.2010

                                                                                                                                            Berislav Sekelj