| |
| |
|
|
|
DISCLAIMER AND COPYRIGHT.
The text presented here is intended for NONCOMMERCIAL USE and
for the benefit of those who are not able to obtain the printed
version.
|
|
Petra Pješčića, učenika gatačke Gimnazije pamte generacije
što u tu školu idoše kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih
godina, minulog vijeka. Kao tiha i povučena mladića, dobrog
učenika i nadasve uspjelog mladog literatu.
I danas se sjecam one oglasne table na kojoj je
znalo osvanuti i lijepih , ali i ružnih vijesti za nas
učenike. No ponekad, ne tako često, uspjelih učeničkih
literarnih radova. Koje je prekucavao i postavljao agilni
Mirko Vuković, tadašnji sekretar Škole, a nakon onog rata
veoma aktivnii amater u KUD "Zelengora".
Pamtim da su radovi Petra Pješčića
bili zapaženi i od nas učenika i profesora. Ističem u tome
važnu ulogu naše razrednice Radmile Zelenović, koja je o
pjesmama Pješčićevim imala naglašeno kvalitetan sud i
poticala ga na više i bolje.
Vrijeme i život su razdvojili naše puteve, Petar
je nakon završetka studija, do odlaska u vojsku radio kao
nastavnik jezika u područnoj školi u Borču.Taj dio života,
školovanja i rada u Gacku, ostavio je kod Pješčića odveć
vidnog traga.
Danas, kad živi i radi u Baru u Crnoj Gori,
sentimetalno je vezan za Gacko, rado mu se vraća i posjećuje
ga. Živi , kaže , za dan kad će se generacije gimnazijalaca
rodjenih 1950 i 1951. godine okupiti na proslavi 40
godišnjice mature, u Gacku. Posebno,
reče, što se nisu okupili ni na njegu dvadesetogodišnjicu.
Homogeceka |
|
Suze na
ognjištu
Stigoh, evo kući
staroj,
nakon zime i smetova
ne čeka me odžak vrući,
lavež pasa, poj pjetlova.
Zatvorena stara struga,
tišina je, svuda muk,
nit’ se vrabac čuje s luga,
niti cvrčak, niti ćuk.
Srce ledno, snage nemam,
da napravim korak, dva,
i lučeva dirnem vrata
kuće gdje sam rodjen ja. |
Škripnu kapak na prozoru
lijepoga doma
moga
na momenat zanijemih
od leptira
usnuloga.
Stojim nasred hladne sobe,
obuze me zebnja jaka,
jedino se iz ramova
osmjehuje djed
i baka.
Mjesto čvrstog zagrljaja
samo da me želja mine,
obris’o sam nježno rukom
prašinu sa slike njine.
Pa zbog svega što je bilo
i što sada više nije,
na ognjište moje milo
kanule su suze dvije.
|
Iz
srednjoškolske zbirke, koja se zvala "Bosonogo
djetinjstvo"
|
|
|
Uspomena na oca
-Djeco moja,
govoraše,
vaš je svijet cio,
bilo je i mnogo čuda
kad sam mlađan bio.
Sa
najvišeg ovog visa
širila se krila
prelijepa čobanica
nagorkinja vila.
Letjela je plavim nebom
na ta krila laka,
i čuvala selo naše
od zlog čarobnjaka.
Javila su planinama
bijela stada,
Eh - ko dobro čini,
DOBRU NEK SE NADA.
|
p
Pijanci
Bespomoćno gledam, kafanu
punu dima
za stolom sjede dva čovjeka
vesela je mladost njina
piju danas, sjutra, dovijeka...
Pijani su, ali meni dragi,
tu noći provode svoje,
još su uvijek tako mladi,
prilazim- ne znaju ko je.
Pjesma se čuje i trese se sto,
ne misle smetaju li kome,
a mene strašno nervira TO
i stalno mislim o ispadu tome.
Zašto mi radiš to Rođeni
da se JA stidim TEBE
kojim motivom ste vođeni
da uništavaš i mene i sebe.
I tako oni pijani zabavljaju sve
dok krčmar ne pođe na svoj put,
pijani gosti dižu se polako
svaki je strašno na krčmara ljut.
|
Na koji štos
Mislim tako,mislim nešto
kako ljudi postaju slavni,
ja bih htio ovako mali
u mojem okruženju da sam glavni.
Treba li zato hrabrost muška,
djedova sablja,tatina puška,
ili tu pali nekakav štos
brkovi crni, ili dugi nos.
Treba li imati snagu i moć,
ili možda neko silno znanje,
da li je bolje grubost i sila
ili LIJEPO PONAŠANJE.
|
|
|
N A D I
Ništa ne
vidim drugo
Ali mi ništa i ne smeta
Dok maštam dugo,dugo
Oh, što ti je ljubav kleta
Vidjeh je i rekoh "To je prava"
Oči mi ispuni neka radost
Lijepo joj lice, kosa plava
Ispuni srećom moju mladost
Meni je ona sve,baš sve
Treperi mi i srce i duša
Eno gleda me , srce me ne sluša.
|
|
|
Slovo o autoru
Rođen je 22.10.1949. godine na Ravnom, opština Plužine
gdje je završio osnovnu školu.
Iz tog prioda u nikšićkom listu “Poznanstvo”
ostala je zabilježena storija o najboljem đaku-pješaku.
Gimnaziju završava u Gacku školske 1969/70. godine.
Kasnije završava Pedagošku akademiju u Nikšiću, na grupi
Srpskohrvatski jezik sa jugoslovenskom književnošću.
Poslije završenih studija, 1974.godine, počinje da radi
u Borču u osnovnoj školi "Bistrica", gdje ostaje godinu
dana.
Kako i sam zna reći, te, najljepše godine svoje mladosti
provodi u Gacku i kasnije u Borču, vaspitavajući mlade
generacije.
Po
završetku armije odlazi u Prnjavor, grad kod Banja Luke
u kome su živjele 24 nacionalnosti i koga su zvali EVROPA
U MALOM. Tamo je radio 15 godina kao profesor
srpskohrvatskog jezika.
Pred sami rat odlazi, 1990., u Bar na mjesto direktora
osnovne škole "Jugoslavija". Srećom i igrom sudbine ,na
taj način izbjegao je strahote rata i sačuvao sebe i
svoju porodicu (suprugu i dvoje djece) svega ružnog sto
donosi svaki rat.
Čim
se ukazalo mjesto u učionici prelazi da radi kao
profesor maternjeg jezika u pomenutoj školi, gdje
je i sada.
Odavno ne piše pjesme, ali radi kao lektor i saradnik na
nekim projektima vezanim za lakše učenje u školi "Kako naučiti
lako", te na knjigama: "Čudesna moć žene" 1. i 2. dio,
"Ko je ko u Crnoj Gori" itd.
Živi i radi u Baru.
|
| IME
Na pijesku pisah ime tvoje
ali ga je talas izbrisao,
na drvetu rezah ime tvoje
ali ga je neki čovjek posjekao.
Na staklu pisah ime tvoje
ali staklo ode u komade,
na papiru pisah ime tvoje
ali se izbrisaše sve moje nade.
Zato cu ga urezati u srce i dušu
nek tu vječito stoji,
niko mu ništa nece moći
i nek srećne dane broji.
Objavljeno u časopisu "Start", ranih
sedamdesetih.
|
Autor zadržava sva prava!*
|
|
|
|
| |
 |
|
|
Prezentirani tekst objavljujemo sa iskrenim nadanjem da ćete ga
koristiti u svrhe koje ne mogu biti komercijalne. Očekujemo da ćete isti
na ovoj stranici koristiti za čitanje u cilju vaseg ličnog obrazovanja,
te da tekst nećete štampati na papir ili umnožavati i na bilo koji drugi
način čineći ga za nekomercijalne svrhe dostupnim drugima.
Ova stranica ne ostvaruje zaradu-profit. Svi objavljeni tekstovi su radi
budućeg naučnog istraživanja i obrazovanja posjetilaca. U te namjere vi
ste dobrodošli. Istovremeno u koliko želite materijal sa ove stranice
koristiti u bilo šta drugo, dužni ste od vlasnika autorskog prava
zatražiti odobrenje. Činjenica da je tekst objavljen na ovoj
stranici ne daje vam pravo da sa njim raspolažete po vlastitom
nahodjenju. U vezi sa tim ne snosimo nikakve posljedice uzrokovane vašim
činjenjem.
|
|
|
Predhodna stranica |
|
