MELIORACIONI ZAHVATI U HERCEGOVINI
Wasserbauten in Bosnien und
der Hercegovina, I. Theil: Meliorationsarbeiten und Cisternen im
Karstgebiete, dargestellt von Philipp Ballif, herausgegeben von der
bos.-herc. Landesregierung, Wien 1896. Druck und Verlag von Adolf
Holzhausen.
—Knjiga opseže 92 strane velike osmine s
devet u tekstu uvezanih profila, planova, karata, a na kraju teksta
dodanih šest ilustracija, devet građevnih planova, jednom preglednom
kartom novo sagrađenih i popravljenih čatrnja (cisterna), napojišta
i ograđenih vrela uHercegovini.
Na prvi se pogled
pričinja, da je ta knjiga čisto tehničkograđevnoga sadržaja, ali
tomu nije tako. Gotovo polovina knjige, t. j. cijeli uvod od 38
stranica obuhvaća zemljopisno i gospodarstveno prikazivanje
bosansko-hercegovačkih kršovitih predjela. Tu se ponajprije razlazu
pojave krša i njegove hidrografske prilike, tumači se razlika između
polja i blata u bosansko-hercegovačkim kršovitim krajevima, opisuju
se zemljišne prilike krša, govori se o podneblju, šumama, ratarstvu
i Iivadarstvu; napose se prikazuju radnje oko melioracije
Livanjskoga, Gackoga i Mlad e n-p o 1 j a, i izlažu tehničke
pojedinosti oko izgradnje čatrnja. •
Narodno-gospodarstveni napredak bos.-herceg.
kršovitih predjela u velikoj mjeri priječe i oteščavaju proljetni i
jesenski poplavi pa velika suša polja i pašnjaka za ljetne žege. Tim
elementarnim neprilikama nije mogao ni znao na put stati tamošnji
neuki svijet, već se sama država morala prihvatiti posla, da svomu
narodu u teškom njegovu položaju pomoćnicu ruku pruži, t. j. da te
prirodne opreke po mogućnosti izjednači, da marljivomu narodu
njegovo materijalno stanje podigne i tim državne dohotke poveća.
Sama površina suznih i poplavnih polja i blata u bos.herceg.
kršovitim predjelima pokazuje, da je bila prijeka nužda, da se tamo
izvedu opsežne melioracionalne radnje. Površina suhoga dijela polja
iznosi 61.540 ha, a površina povremeno poplavnih polja 95.720
ha. t. j. ukupno 157.260 ha. U povremeno poplavnim
poljima ima oko 56.800 ha površine, koja je svake godine u
jeseni i u proljeću vodom prekriljena, a 19.400 ha posve je
močvarno. — Po vertikalnom položaju nalaze se suha polja većinom u
slojevima od 801—1250 tn.. t. j. u višim predjelima, a
poplavna polja u slojevima od 301—800 m. apsolutne visine,
dakle u nižim krajevima. — Da se uklone ili barem umanje vodene
poplave kršovitih kotlina, trebalo je temeljito proučiti ne samo
nazemne i podzemne hidrografske1),
nego također meteorologijske, zemljišne i gospodarstvene prilike tih
predjela. U svakom od tih pogleda svestrano je istraženo i proučeno:
Livanjsko, Gacko i Mladen-polje.
Budući da prirodno-zemljišne i
meteorologijske prilike bos.-herceg. kršovitih krajeva pružaju sve
uvjete povoljnomu narodno-gospodarstvenomu napretku, pristupilo se k
živomu izvođenju melioracionalnih radnja u tim predjelima.
Prije nego
prijeđem na izlaganje melioracionalnih radnja u Livanjskom, Gackom i
Mladen-polju, pripomenut ću, da je za
zemljopisca najvredniji vrlo podesno i upotrebljivo sastavljeni
popis polja (str. 6—21). To je jednostavna skrižaljka, u kojoj je
naredano 49 polja, i to: 32 suha polja i 17 povremeno poplavnih
polja. Kod svakoga pojedinog polja navedena je: površina u hektarima,
visina nad morem u metrima, način dolaska i odlaska vode, opseg i
trajanje poplave, kakvoća tla i gospodarstvenoga obdjelavanja, i
napokon opaska za posebne primjedbe i bilješke o svakom
polju. Iz toga se prijegleda vidi, da
je najveće Livanjsko polje (oko 400
km2), a najplodnija je žljebina
Trebinjčice ili Popovo polje.
Livanjsko polje
(707—710 m nad morem) ima 65 km u duljinu, a srednja
mu je širina 6 km. To je polje
navlastito u sjevernom dijelu (Ždralovac i Ševarevo blato) i u
južnom kraju (Buško blato) vrlo močvarno. U Livanjskom polju
uspijeva kukuruz i sve vrste žitarica, a dobro rodi i sijeno. Prije
uređenja voda bilo je u tom polju poplavljeno 260 km2
od polovine studenoga do konca svibnja. Melioracionalne radnje
izvedene su sa znatnim troškom od 110.000 for., ne računajući ovamo
seljačke robote.
U Livanjskom polju
očišćeni su, rašireni i zagradama uređeni ponori, iskopana su tri
glavna prijekopa od istoka k zapadu i načinjeni na njima zatvori za
otpuštanje i rastakanje vode. Prije melioracije (god. 1883.) iznosio
je prirod u Livanjskom polju 344.908 for., a poslije melioracije
(god. 1893.) 524.203 for. vrijednosti. Melioracija znatno je u tom
polju unaprijedila i prirod suhe krme, i to ponajpače sijena. To je
također od velikoga zamašaja po tamošnji narod i zemlju, jer se od
sada može redovito provoditi naumljeno oplemenjivanje i
unapređivanje domaćega stočarstva.
Još zamašnije i
opsežnije su radnje melioracionalne izvedene na Gackom polju i oko
njega. Gacko polje prava je oaza u
kršu u visini od 930—950 m nad morem. Cijela kotlina Gacka
ima oko 24 km duljine i oko 3*5 km srednje širine.
Površina Gackoga polja iznosi oko 52 km2.
Na proljeće i jesen, kad udru vode s
okolnih brda i vrela, zajazi se Gacko
polje vodom, te se čini kao kakvo
jezero. Najviše vode donosi rječica Mušica s obronaka Lebršnika
planine. Ljeti opet nastane u tom polju suša i oskudica vode
Polje,
naplavljeno izvrsnom zemljom crnicom, rodi sve žitarice, ali se
ljeti osuši i ispuca, te raslinstvo na njemu povene. Dakle nije čudo,
da je taj lijepi i plodni predio slabo obrađivan, te ga je često
puta i ljuta potreba snašla. Stanje u Gackom polju divno nam ocrta u
svojim stihovima Mažuranić, koji veli:
Gacko polje, lijepo ti si,
Kad u tebi glada nema,
Ljuta glada i nevolje teške.
Brižna zemaljska
uprava odluči, da se „ljutu glađu i nevolji teškoj" temeljito i
trajno na put stane; jer je to bilo uzrok, da je tamošnje žiteljstvo
neprestano u države pomoć tražilo, a često se puta poradi toga i na
pobunu dizalo. Na osnovi prirodnih uslova trebalo je gospodarstvene
prilike popraviti. Narodno blagostanje na Gackom polju može se samo
unapređivanjem stočarstva podizati. U to ime treba ponajprije
namaknuti potrebitu krmu za blago, t. j. treba oko 14 km*
livada Gackoga polja sačuvati od ljetne suše i pripeke. koja obično
traje po osam nedjelja. Za natapanje livada i polja trebalo je
suvišak vode od proljetnih i jesenskih padavina umjetnim načinom
uhvatiti i u sušno doba rastakati. Za to su prirodni uvjeti u samoj
okolini Gackoga polja vrlo povoljni i podesni bili. Istočno od
Gackoga (mjesta) u riječnom tjesnacu Kline sastaju se potoci: Vrba,
Dramesina i Za njevica, te teku dalje pod imenom Mušice. Taj tjesnac
umjetno je zatvoren; iznad njega može se zaustaviti oko 1,000.000 m3
vode; a to je dosta, da se izravna jesenji i proljetni suvišak vode
s njenom ljetnom oskudicom, pa da se preko ljeta nakvasi do 1000
ha polja i livada. Tim je radom iznad Kline nastalo pravo
umjetno jezero od 26 ha. — Za natapanje Gackoga polja
izvedeno je više glavnih prijekopa, iz kojih vodi na sve strane
mnogo natopnih prijekopa i žljebova. — Melioracionalne radnje
Gackoga polja stoje oko 350.000 for., no što je to sve prema
moralnoj i materijalnoj koristi, koju već danas od toga kulturnoga
djela ima narod i zemlja. Sam prirast stoke, koji se od god. 1879 do
1895. početverostručio i podeveterostručio, bjelodano pokazuje, kako
je blagoslovan utjecaj izvedenih melioracionalnih radnja.
Osim
melioracionalnih radnja u Livanjskom i u Gackom polju projektirana
je i melioracija Mladen-polja. — Južno
od Imoskoga sve do Neretve prostire se na dalmatinsko-hercegovačkoj
međi nekoliko većih polja, koja se po svojoj plodnosti i bujnosti
raslinstva mogu ubrojiti među najvrsnije i najvrednije predjele tih
zemalja, a to su polja: Mladen, Rastok,
Jezerac i Jezero. Već u staro doba bila su ista polja ljudska i
kulturna stjecišta, kao što nam to nađeni ostaci starih prijekopa
pokazuju. Mladen-polje,
u visini od 70—100 m nad morem,
obuhvaća 2300 ha. Ono je pod vodom od listopada do konca
svibnja (kadikad i do lipnja). Tlo mu je vrlo plodna duboka crnica,
na kojoj uspijevaju sve žitarice, ponajviše kukuruz, duhan i vino.
Melioracija Mladenpclja
i Rastoka stajat će oko 405.000 for.
Velika oskudica
pitke vode za ljude i blago u ljetno sušno doba u kršnim predjelima
Bosne i Hercegovine prinukala je zemaljsku upravu, te je od god.
1885. do kraja god. 1894. napravila u svemu 202 čatrnje i napojišta
(za 20,378.000 1. vode) i ogradila 53 vrela s troškom od 113.883
for., ne računajući ovamo veliku robotu ljudi i marve.
Ko se želi
upoznati s hidrografskim, meterologijskim, zemljišnim i
gospodarstvenim prilikama, pa melioracionalnim radnjama Livanjskoga,
Gackoga i Mladen-polja, tomu se
navedena knjiga može toplo preporučiti ne samo poradi svoje pouzdane
sadržine, nego i poradi ukusne opreme, pa majstorski izvedenih
nacrta, slika, planova i karata. — Bosna i Hercegovina u opće sve
svoje publikacije šalju u bogatom i svečanom ruhu u svijet, kao što
to i dolikuje najmlađim sestrama susjednih evropskih zemalja, koje
se u naponu svoje snage u njihovo kulturno kolo hvataju.
D.
Franić.
Cisterna negdje kod Avtovca

Objekti Stocarske stanice

Gradnja brane Klinje
Wasserbauten in Bosnien und der Hercegovina,
I. Theil: Meliorationsarbeiten und Cisternen im Karstgebiete,
dargestellt von Philipp Ballif, herausgegeben von der bos.-herc.
Landesregierung, Wien 1896. Druck und Verlag von Adolf Holzhausen,
je jedno vrijedno djelo koje govori o istoriji gatačkog
kraja. Nepoznato mi je da je prevedeno sa njemačkog jezika.Autor je
pored melioracionih zahvata u ostalim kraškim poljima, napisao veoma
sažet opis radova i u Gatačkom polju i Gacku, uopšte.
U prilogu objavljujemo
kompletan njemački tekst knjige, koji se odnosi na Gacko,
sa molbom da neko od posjetilaca stranice ko dobro poznaje njemački
jezik napravi prevod teksta.
Pomenuti izvorni tekst mozete loadirati ovdje
Objavljeno marta 28. 2010.
Č
a s o
p i s
"N a s t a v n i v j e s n i k a"
k n j i g a 7 , 1
8 9
9 g o d i n e
BOSNOM I
HERCEGOVINOM , UZDUZ I POPRIJEKO
Durch Bosnien und die Hercegovina
kreuz und quer. Wanderungen von Heinrich Renner. Mit 35 Vollbildern,
253 Abbildungen im Text von W. L. Arndt, E. Arndt-Ceplin u. A.,
sowie nach photographischen Aufnahmen und einer Uebersichtskarte.
Berlin 1896. Geographische Verlagshandlung Dietrich Reimer (Ernst
Vohsen). 481 strana u velikoj 8°. Cijena brosiranoj knjizi l for. 80
п., a u sjajnom vezu 3 for.
U kratko vrijeme
izislo je vise opseznih knjiga u stranom svijetu o zemlji i narodu
Bosne i Hercegovine. Spomenut cemo samo djelo Engleza Munroa,
Francuza Avelota de la Nézičre, G. Capusa i Nijemca H. Rennera.
Ovdje cemo se s nekoliko rijeci osvrnuti na Rennerove putopisne
ctice o Bosni i Hercegovini. Ove crtice namijenjene su turistickomu
svijetu, ali ce dobro doci svakomu, ko se god zeli upoznati s tim
krasnim zemljama, ali ne moze da o njima prouci citavu prirucnu
literaturu.
Renner bijase prvi
novinar, koji je ono 1875. god. dosao u Dubrovnik, da izvjestcuje
njemacke i amerikanske novine o hercegovackom ustanku. God. 1876/7.
nadje se on i u srpsko-turskom ratu kao novinarski dopisnik. Kad
austro-ugarske cete prijedose Savu te okupirase Bosnu i Hercegovinu,
dode i Renner s njima u te zemlje kao izvjestitelj beckih i
berlinskih novina, te probavi u njima godinu i pô dańa. Kasnije
proputova on ponovno Bosnu i Hercegovinu, da prikupi gradju za
navedene putopisne crtice. Vrijedni pisac zavolio je na svojim
putovanjima Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu, te ga je ziva
Ijubav vodila preko vilinskih gora, bajnih dolina i bijelih gradova,
kroz junacan i ponosan narod i kroz kulturne tekovine najnovijega
doba. Renner je uzduz i poprijeko prosao cijelo okupirano podrucje,
te nam je, kud je god prosao, ocrtao zemlju i narod, povjest i
zemljopis, obicaje i navike, vjerske, kulturne i gospodarske prilike,
pa ociti napredak na svakom polju javnoga zivota. Odusevljeni ńas
pisac u 32 odsjeka svoga razmatranja vodi na sve cetiri strane Bosne
ponosne i krsne Hercegovine. Pisac se zalijece od ravne Posavine do
crnogorskih brda, od slapovite Drine pa do krvave Krajine. Renner
ulazi u Bosnu kod Broda, vozi se „na bosanskoj zeljeznici", nabraja
prirodne krasote i povjesne uspomene uz rijeku Bosnu, zalazi „postrance
od tracnica" u „zeljezare u Varesu", a zatim dolazi u Sarajevo. On
nastoji da nam prikaze, makar i u nepotpunoj slici, „zivot i rad u
glavnom gradu Bosne", „bosansko zivovanje i asikovanje", „novo doba
u Sarajevu" i „biser Bosne" (Ilidze). Iz Sarajeva krece Renner „u
podrucje Drine", »iz Gorazde u Focu", „na granicu novopazarskog
pasaluka", a odatle opet „Drinom" u Visegrad,gdje je cuveni stari
most, sto vjekuje u narodnoj pjesmi, a sagradlo ga je pasa Sokolovic.
Iza toga vodi ńas u „stari bosanski rudokop" Srebrnicu, blizu koje
izvire poznata ljekovita guberska voda, i dalje Drinom „prema
Zvorniku". Za tim opisuje „idilicne voznje", opjevanu „Romaniju i
Glasinac". Proputovavsi istocne krajeve krece u krásnu Hercegovinu,
i to „iz Sarajeva u Mostar", pa crta „glavni grad Hercegovine', „Blagaj
i vrelo Bune", predjele „uzduz crnogorske mede", i „vrt Hercegovine"
(Trebinje). Poslije toga prelazi „Dalmacijom u dolinu Neretve", te
obisavsi krvava razbojista uz medu crnogorsku vraéa se Cu venom „dolinom
Rame u Jajce", opisuje „kraljevski grad u Jajcu", pa „Jajce i okolis
u sadaänjosü". Iz Jajca ide u dolinu Bosne te dolazi „iz Laáve preko
Travnika u Jajce", a odatle velicanstvenom „dolinom Vrbasa u
Banjuluku", opisuje „Banjuluku "crta zivot „u naseIjima", skrece „iz
Banjeluke u Kostajnicu". a za tim se obrce „prema Tuzli te nam
prikazuje „podrucja soli i ugljena*.
Iz ovoga se vidi, da
je vrsni i cestiti pisac proputovao zemlju zaista uzduz i poprijeko.
Mnogostrano motrenje, zanimljivo prikazivanje, lijep slog i zivo
opsirno pripovijedanje o narodnom zivotu, o svirn znatnostima, koje
putera vidi, bile povjesne ili iz sadasnjosti, daju ovomu dijelu
osobitu cijenu. Sve to jos vise ozivljuju i nadopunjaju mnoge
osobite slike u tekstu, koje nam predocuju ponajljepse predjele
Bosne i Hercegovine, pojedine prizore iz narodnoga zivota, neke
zavode, zgrade i razlicne karakteristicne tipove narodne. Izbor tih
tipova ipak nije posvuda bio najsretniji, kao ni sam pisac u
prikazivanju nekih povjesnih cinjenica, u shvacanju prekrstavanja
tamosnjega jezika i u izgovoru i pisanju vlastitih imena, kao: „bustovan"
mjesto buzdovan, „Krivoscie" mjesto Krivosije, „Gvrtnica* mjesto
Cvrsnica, „Dolnji Tuzla" i mn. dr. Uz tumacenje izgovora nekih
glasova nije se pisac sjetio, da rastumaci, kako se izgovaraju
glasovi gj i da, niti je svojim citaocima razlozio, kojoj
jezicnoj skupini pripada „bosanski govor". — Banjaluka bit ce Banus'
Wiese, a ne „Lukasbad". Trobojna vrpca: crveno-bijelo-modra hrvatska
je, a ne srpska (str. 187.). Renner ipak zasluzuje svaku hvalu. Po
cijeloj knjizi vidi se, da mu se sa svih strana islo na ruku. Za
povjest bile su mu glavnim pomagalom Wissenschaftliche Mittheilungen"
ili bolje reci „Glasnik zemaljskog muzeja",sto ga vrlo brizno
ureduje dvorski savjetnik K. Hörmann, te obiluje zanimljivim i
poucnim clancima o starini i o narodnoj tradiciji i t.d. I mnoge su
slike u toj knjizi vec" poznate iz ilustriranoga lista „Nade".
Pisac zavrsuje svoje
crtice s lijepim rijecima veleci: „Bosna i Hercegovina nijesu samo
s topografskoga i etnografskog gledista, vec i svojim brzim
kulturnim i gospodarstvenim napretkom najzanimljivije pokrajine
evropskoga istoka. Vrijedno je, da ih posjete turiste, gospodari,
naucenjaci i politici, jer ce im se trud obilato naplatiti, te ce im
se zemlje tako srca dojmiti, da ce vazda
ceznuti.za romariticnim gorama, za obalama Bosne, Vrbasa, Drine i
Neretve. Nekad posve zapustena dańas se bosanka posestrima
pridruzuje evropskira zemljama kao dostojna drugarica*.
Cijela oprema knjige
upravo je sjajna. Na izvanjskom se omotu vidi skup bosanskoga
svijeta u narodnoj nosnji, a u lijevom donjem kutu zlatan zemaljski
grb, koji je ovila zelena lovorika. Knjiga se poradi svoga lijepog
sadrzaja, a jos Ijepsih slika raoze iskreno preporuoiti uciteljskim
i uceničkim knjiznicama.
Ove crtice zasluzuju
vec i s toga osobitu paznju nasega cďtalackog opcinstva, sto ni u
hrvatskoj ni u srpskoj knjizevnosti nema upravo nijednoga znalnijega
putopisnog djela iz novijega doba o rodenim nasim sestrama: o Bosni
i Hercegovini. Te su zemlje — bez svake zamjere — jos i dańas
mnogomu Hrvatu i Srbinu „térra incógnita", premda su inace veé
dobrano poznate. Moja je nakana, da o tim krasnim zemljama, koje su
nam srodne po rodu, plemenu i jeziku, istaknem najznatnija prirucna
djela, da bi se tim i u ńas pobudilo vise zanimanja za Bosnu i
Hercegovinu, i da bi ih svatko sam proucio ili proputovao, komu je
god stalo do medusobnoga poznavanja i do nase i njihove buducnosti).
Nastavni
vjesnik , knjiga sest strana 207-211
D.
Franic.
Č
a s o
p i s
"N a s t a v n i v j e s n i k a"
k n j i g a 6 , 1
8 9
0 g o d i n e
Heinrich Renner,
austrijski novinar I putopisac, u vise je navrata boravio na tlu
Bosne I Hercegovine.
Drugi put, 1895. godine , napravio je studijsko putovanje , koje mu je posluzilo kao
osnova za izdavanje knjige o BiH, 1896. godine u Lajpcigu. Knjiga je
1900. godine prevedena I stampana u Sarajevu , a od tada je
dozivjela vise desetina izdanja, uglavnom na njemackom jeziku.
Zadnje izdanje na
bosanskom jeziku objavljeno je 2007. godine , u Sarajevu.
Nisam u posjedu
bosanskog izdanja knjige, ali imam prvo njemacko izdanje. I pored
upornog nastojanja da dodjem do prevoda dijela teksta Rennerove
knjige, koji se odnosi na Gacko, nije mi uspjelo. Pa sam bio odlucio
da objavljivanje ovog stiva ostavim za jesen.
Slusajuci, redovno,
emisiju Radija RS “ Medaljoni u vremenu” koju vodi I uredjuje Slavko
Podgorelec, naisao sam na tonske zapise tog teksta. Pa cu , dakle to
, Slavkovo, citanje teksta knjige Hajnriha Renera, postaviti na sajt.
Kolega je opise
Renerovog puta od Blagaja preko Gacka do Trebinja, podijelio u
nekoliko emisija, pa mi se cini dobrim da uz originalne dijelove prvog izdanja knjige slusate putopis.