NASELJE SEMETOVAC

„Gdje žive Gačani“ - Pita me neki dan poznanik, koji se javi iz Australije. Skoro da pitanje shvatih kao dio kviza što, tako pomislih , slijedi.

„Ne, veli, nakon mojeg nešto dužeg ćutanja, - nije u pitanju provjera jezičke ispravnosti, nego pitam o lokacijama sa najvećom koncentracijom Gačana – izvan Gacka.“

„Prije ili poslije zadnjeg rata“, upitah ga?

“Koga zadnjeg”, upita me on i podsjeti da “zadnjeg rata”, misleći na onaj 1992. godine, u Gacku nije ni bilo.

Jer veli - “ U Gacku nije niko ni ratovao.Nikakav sukob nije nigdje ni zabilježen” i e-mailom mi posla pisani akt nekog od ministarstava RS u kome to decidno i piše.

“Bio je” , veli “progon, egzodus, etničko čišćenje jedne nacionalne grupe, sa babovine, zemlje na kojoj su vijekovima živjeli.”       

Pitanje me zateče nespremnog, jer koliko mi je poznato postoji nekoliko lokacija na koje su se smjestili izbjegli Gačani. No ne znadoh mu odgovoriti, koja od  tih lokacija je najbrojnija.

U nekolko narednih dana, uz pomoć sadnika iz Mostara saznah:

Naselje sa najvećom koncentracijom Gačana , izvan Gacka, zove se SEMETOVAC.

Kad iz Mostara krenete magistralnim putem što prema Sarajevu vodi, uđete u pitom bjelopoljsku kotlinu. Prva impresija je da su tragovi rata ovdje skoro izbrisani.A rat je ovim prostorima tutnjao cijelim njegovim periodom trajanja. Smjenjivali su se oni što na ovu pitominu, sa okolnih brda kidisahu, no kotlina izdrža.

Lijevo od puta je lanac privrednih objekata, moderni trgovački centri, a sa desne strane nižu se naselja: Sutina, Vrapčići, Potoci i tako redom do Salakovca.

Ako u naselju Donji Vrapčići, na oko 4 kilometra od Mostara, skrenete desno, lokalnim asfaltnim putem, što pored novoigrađene džamije i Pamučnog kombinata, te nogometnog terena na kojem danas igraju igrači „Velež-a“ Mostar, vodi  kroz Donje i Gornje Vrapčiće, pored kasarne Livač, doći ćete u novoizgradjeno naselje Semetovac, od Mostara udaljeno 13 kilometara.

Smešteno je na ravnom prostoru između naselja Kuti i Livač.

Zalaganjem rukovodstva bivše mostarske opštine Sjever, niklo je ovdje novo, moderno naselje, sa svom potrebnom infrasturkurom.Telefonske instalacije su uradjene korištenjem najsavremenije tehnologije, a i sve ostalo potrebno za život stanovnika je u toku ili pri kraju izgradnje.

Primjer je vodovod koji je u završnoj fazi. Investira se oko 1,8 miliona maraka.

Sa Mostarom su povezani autobuskim saobraćajem , nekoliko puta u toku dana.

Osnovna školu učenici pohadjaju u Potocima, a u srednje škole idu u Mostar.

Gačani čine devedeset posto stanovnika ovog naselja,ostatak su Nevesinjci i poneki  Dubravac. Procjene su da ovdje, u naselju Semetovac,  živi 90-tak porodica Gačana.

Kako žive, čime se bave? Prema dostupnim podacima, iz razgovora sa mještanima , ima nešto zaposlenih u vojsci, nekolicina radi u policiji, te manji broj zaposlenih u privredi, koja i ovdje kao i u ostalim diijelovima BiH, malo zapošljava. No , kako sami vole reći, još od odlaska iz Gacka nije im bilo gore nego drugima, a niko nije nikada bio gladan. Snalažljivost u svim situacijama, oštroumnost i radinost bili su i ostale karakteristike ovih brđana, koji sada eto žive život Rudinjana.

A priroda ili slučajnost se pobrinula da ih smjesti u kraj koji po svojim konfiguracijskim osobinama neodoljivo podsjeća na onaj u kome su , bar većina njih, živjela i prije progona - Kulu Fazlagića.

Naime, Semetovac je smješten u podnožju Prenja, iza naselja se nastavlja planina u čijoj zaleđini su opet Nevesinjci, a ispred naselja polje, kojim teče rijeka – Neretva. Gatačka analogija ovoj slučajnosti je planina Bjelasnica sa Vučjom Barom i Nevesinjcima u zaleđini, Malim poljem ispred i rijekom Mušnicom, koja teče kroz polje.

            Razlika je , rekoše samo u tome što su ljeta ovdje pretopla i što je u julu i avgustu vrućina u ovoj kotlini, nepodnošljiva. Ima tu još mnogo razlika, rekoh im. Od one da zemlja, trava, a ni voda,  ovdje nije kao u Gacku, da pogled ne puca tako daleko... Uz to nova sredina nameće i nove običaje u ishrani, oblačenju i mnogo čemu još.

            Od raskrsnice kojom skrećete u naselje Vrapčiće, pa do samog naselja Semetovac oko 7o gatačkih porodica je našlo novi smještaj, zamjenom svojih kuća u Gacku, ili kupovinom od bivših vlasnika, mahom Srba, u ovim naseljima. Par desetaka Gačana je izgradilo i zamijenilo kuće u ostalim mjestima bjelopoljske kotline. Time, uz predhodno pomenutu cifru od oko 90 gatačkih domaćinstava u Sematovcu, sa oko 200 gatačkih kuća, ovo postaje najveća konglomeracija  Gačana , izvan Gacka.

Na kraju napomenimo da je bjelopoljska kotlina prije zadnjeg rata imala oko 10.000 stanovnika, skoro podjednako, po trećinu Srba,Hrvata i Bošnjaka. Danas je ta struktura znatno izmijenjena. Bez popisa stanovništva teško je utvrditi tačne brojčane odnose ovih triju nacionalnih zajednica.Ono za što popis ne treba je činjenica da su  etnička čišćenja i progoni ,ovdje,najbrojniijom skupinom učinili bošnjačku.

U povratku zastadoh da sa uzvišenja Kandiljan načinim panoramske slike bjelopoljske kotline. Neposredno ispod gradsko groblje Sutina. Dvije parcele. Ona stara, na kojoj su sahranjivani Mostarci svih konfesija i oni bez nje i nova, sa bezbroj nišana, skoro trostruko veća od one prve.

Život, ponekad,objašnjenje komplikovane stvari učini jednostavnim.

U drugom dijelu Sutine sahranjeni su svi umrli, poginuli i u zvjerstvima susjeda satrani Bošnjaci. U ovom dijelu groblja u jednom danu je obavljena dženaza stočetiri stanovnika opštine Gacko, nađenih u masovnim i pojedinačnim grobnicama, na području Gacka, uglavnom. Bila je to najveća dženaza od kada Mostar postoji, na kojoj je bilo prisutno na hiljade ljudi.

U prvom dijelu, opet, od rata na ovamo pripadnici drugih konfesija skoro da se i ne sahranjuju, a rijetko i oni bez nje.

Popis,čini se, nije ni potreban!

Fotografija i pomoć na tekstu:

Ejub Krvavac