Izet Skobalj 5

Izet Škobalj 5

Uvrijeđena zemlja

Pjesme

DISCLAIMER AND COPYRIGHT. The text presented here is intended for NONCOMMERCIAL USE and for the benefit of those who are not able to obtain the printed version.

U Sarajevu je 1997. godine, objavljena knjiga pjesama "Uvrijeđena zemlja".

Izdavač i autor je Izet Škobalj.

Knjiga je iz bibloteka Kula, urednik izdanja je Alija Aljović, a lektor Mirzet Hamzić. Recezenti su Sabrudin delalić i Selman Selhanović.

Pjesme u knjizi su u ciklusima - Uvodna, Uvrijeđena zemlja, Fazlagića Kula u srcu, Posvađane obale i Intime.

Voljom autora Izeta Škobalja objavljujemo dio pjesama iz knjige. Selekcija pjesama , koje možete naći na ovom sajtu ,je urednika sajta i on nije po kvaliteti istih, nego, više, po povezanosti sa Gackom.

Zahvaljujemo se autoru na ustupljenim pravima na objavljivanje, na ovom sajtu.

Autor zadržava sva prava!

AMANET

Noćas mi nostalgija razdire vene

a srce nestaje u plamenu.

U ljiljanima se istrošiše zjene

a suza skameni u kamenu.

I čovjek ma kud se djeo - kamen

u magli, u sjeni, i u tmini,

a pomamni miris zbjega u planini

isijava zvuk, memento i plamen.

Nepomoćan i sam u kamenu vrelom,

usidren u suton, zebnju i u tminu,

buljim u grad obavijen velom

pretvoren u prezir, brut i crninu.

Razapet izmedju prostora i sjene

zurim u zemlju razasutu u prah,

u ulici vreloj osluškujem vrijeme,

sluteći amanet zastaje mi dah.

Amanet vječnih što u osvit jutra

stajahu na oltar domovine,

amanet za zvjezdano bosansko sutra.

Ustani da se rodiš sa mnom sine.

Noćas me prate magle, nesanice

i olujni okus selidbene noći.

u slutnji u bijegu, sam u samoći

smirujem se u ponorima Mušnice.

U ovom času kao da molim

spokoj i povrat u dane minule.

Htio bih, al’ ne znam kako da prebolim

izgubljenu svjetlost Fazlagića Kule.

GUBILIŠTE KOTLINA[1]

U zjeni se skrili Zločini i Daljina

bradati grijeh, krv i čistilište

svjedoci su Podne i potok Kotlina

svjedoci su barut, krik i gubilište.

Kolovoz je svjedok i noge bjegunca

nestala je jedna obitelj u kriku

niti milost nisu iskali krvniku

samo pregršt neba, samo pregršt sunca

Mrštilo se nebo u vrelini dana

ubili su majku i oca i sina

devet je u cvatu sprženo ljiljana

ostala je kletva, san i Elmedina

U četničkoj duši uragan se pjeni

majka vrelu suzu poklonila sinu

posljednji osmijeh na usnama minu

zapali ga vrisak i rafal pakleni

Vrelina je pucnja progutala suze

navalno, duboko, sve u jednom nizu

istočene sjene suhi barut grizu

proklet nek je krvnik što djetinstvo uze

Skamenjene sjene baršunaste boje

u oku im čežnja plamti i izgara

skamenjene, gorde pa uspravno stoje

a iz svake zjene Bosna progovara

U sazvučju neba, vode i prkosa

cerio se vrisak i cinični smijeh

a suze se slile u djetinstva bosa

bradati sadizam odjenuo Grijeh

Daleko od Bosne, daleko od rata

satkana u zvuke i žalosne strune

bradate spodobe Elvedina kune

uzeše joj majku i oca i brata

[1] Kotlina je mjesto zločina kojeg su četnici izvršili

13.08.92. u Gatačkom polju. Ubijene su dvije porodice

iz sela Bašići; osam muškaraca i jedna žena.

Slezović - Stratište

RATNOJ REPORTERKI

Utonuh u bonacu što sa prigušenog

vala stiže na okupiranu obalu

Okrutan rat je, svud šapat i sjene

obale raspukle pod teretom uma

sablasna noć molitve I šuma

grli raport jedne tužne žene

Stalno me prate magle nesanice

i ratne reporterke umilni glas

uranjam u zvuke što mi svaki čas

čudesnom snagom izluđuju srce

Noć tamnu mrežu raspliće i steže

a uho mi na prigušenom valu

a obale lijeve na desnu obalu

prijekorni krici dolaze i bježe

Neretve mi vali ulaze u vene

a okov umara. Sam u samoći

tonem tamom krvožedne noći

u eterni glas zamišljene žene

Rat i mržnja što obale uze

srdžbu su skrili u raportu žene

pa hurijski glas nerazorne pjene

iskri svjetlom najbistrije suze

Samoća ubi sate bića moga

a crne misli roje se i nižu

tonem u zvuke što u eter stižu

prkosnom snagom srca ranjenoga

Posvećeno Zlati Behram

Jakirović - Kujundžiluk

Pezo - Nišani

BOL SJEĆANJA

Htio bih da otplačem, nišane majke da zagrlim

Prati me osama, grč i nesanica

seosko zgarište, mezarje i sjene

rastočeni prag i harem Moljevica

tamo su mi ostale istočene zjene

U zalivu suza daleko od oka

skamenjen je ost’o osmijeh majke moje

progoni me želja mučna i duboka

da na mezar pustim vrele suze svoje

Slamaju je molitva, san i htijenje

zora bi da svane i hoće pa neće

java me vraća u razočarenje

kad se suša rađa nestaje proljeće

Vrela suzo moja i tugo daleka

bez majke i jutro drugačije šapuće

uspomeno stara četvrt moga vijeka

nestaješ pa traješ kao nadahnuće

Bez tebe me neko zgaslo sunce grije

na stazi bez krova golgota me prati

u snu i htijenju praznina se krije

što je jednom prošlo više se ne vrati

Moje je zore progutala tama

srce mi ledeno leđe i od leda

uspomena draga prati me i slama

vrisnuti bih htio, ali mi se ne da.

Prezentirani tekst objavljujemo sa iskrenim nadanjem da ćete ga koristiti u svrhe koje ne mogu biti komercijalne. Očekujemo da ćete isti na ovoj stranici koristiti za čitanje u cilju vaseg ličnog obrazovanja, te da tekst nećete štampati na papir ili umnožavati i na bilo koji drugi način čineći ga za nekomercijalne svrhe dostupnim drugima.

Ova stranica ne ostvaruje zaradu-profit. Svi objavljeni tekstovi su radi budućeg naučnog istraživanja i obrazovanja posjetilaca. U te namjere vi ste dobrodošli. Istovremeno u koliko želite materijal sa ove stranice koristiti u bilo šta drugo, dužni ste od vlasnika autorskog prava zatražiti odobrenje. Činjenica da je tekst objavljen na ovoj stranici ne daje vam pravo da sa njim raspolažete po vlastitom nahodjenju. U vezi sa tim ne snosimo nikakve posljedice uzrokovane vašim činjenjem.

(Prethodna strana)

This site was last updated 03/26/06

Ø€