Pjesme

U Sarajevu je 1997. godine, objavljena knjiga pjesama "Uvrijeđena zemlja".

Izdavač i autor je Izet Škobalj.

Knjiga je iz bibloteka Kula, urednik izdanja je Alija Aljović, a lektor Mirzet Hamzić. Recezenti su Sabrudin delalić i Selman Selhanović.

Pjesme u knjizi su u ciklusima - Uvodna, Uvrijeđena zemlja, Fazlagića Kula u srcu, Posvađane obale i Intime.

Voljom autora Izeta Škobalja objavljujemo dio pjesama iz knjige. Selekcija pjesama , koje možete naći na ovom sajtu ,je urednika sajta i on nije po kvaliteti istih, nego, više, po povezanosti sa Gackom.

Zahvaljujemo se autoru na ustupljenim pravima na objavljivanje, na ovom sajtu.

Autor zadržava sva prava!

U ZBIJEGU  [1]

Vuč’ja Bara u proljetnom sjaju

razlistala šiprage i grane

prognanima i na izdisaju

ustala je da liječi rane.

Zbijeg bliješti slikom mravinjaka

u nijemom, al’ gorućem muku

zapljusnute sjetom rastanaka

uhvaćena ruka je za ruku.

Trudna noć je jedra razastrla

crne snove u planini sniva

a uzdah se iz hiljada grla

u ponoćnu melodiju sliva.

Vuč’ja Baro, Zbirati[2] te sjene

k’o dva kipa suzom odjevena

to je naše vjekovno znamenje

i zakletva tvrda kao stijena.

U vrtlogu sedamdeset dana

i zmijskome bezvodnome leglu

kolona je srdžbom osedlana

koračala iz magle u maglu.

Na koljena nikad nije pala

u svoju je vjerovala snagu

a u srcu plamenom je sjala

za slobodu i za Bosnu dragu.

Krhka nada roji se i leti

vlakom zebnje pod okrilje noći

kroz okove i strme vrleti

carstvu snova i svjetlosti doći.

Vuč’ja Baro, goro udovico!

Ti si svjedok golgote I kletve

i grobnica uzdaha i sjene

u ljiljane odjeni molitve

za sinove mučki ubijene.

NEGDJE KRAJ MUŠNICE

U noćima kad budan sanjam

miris zemlje moje

miris moga kraja,

u daljine neispraćen i sam.

Plovim i prelistavam:

spržena trava je polegla

pjesma kosilaca je umukla

i pjesma žetelaca,

pjesma svatovska

i pjesma čobanska.

Negdje u ponoru Mušnice

čežnja se svila

ezan sa vitkom minareta

tuga je skrila.

Prati me sjaj teferiča

aliđunskih

i miris zore plave

miris seoske noći

nosi me u zagrljaj

napuštenog kraja.

Ja moram poći, ja moram doći

i vidjeti mjesto tuge

kraj seoskog plota

kroz livade travne , duge

stići na izvor nade

stići do hladnog Sopota

zaodjenut dolamu

legendarne dženet Kule

i čuti cvrkut ptice

tamo negdje u mom kraju

tamo negdje kraj Mušnice.