MOJA POEZIJA
U mojim pjesmama ponornica
pjeva
sunce se rađa, a ima i tmine
u mojim pjesmama nema
grijeha
ima svjetlosti ima i vedrine
U mojim pjesmama zli
vjetrovi pušu
pupoljci niču i listaju
grane
noći se gnijezde u nemirnu
dušu
zora očajava pa neće da
svane
Brzim su vlakom stigle iz
Gorčine
stigle iz bespuća i iz
zavežljaja
iz prodornog krika i noćnog
vapaja
stigle su iz vida u nevid
mrkline
Dolaze iz osmjeha neukopnika
i iz utrobe zemlje
preplašene
tiho poniru u san beskućnika
i vrelu suzu žene obnažene
Moji su stihovi saglasni sa
zrakom
i krošnjom jasena koji me
čeka
moji su stihovi rođeni sa
mrakom
i sa pobjedom poraženog
čovjeka
Moji su stihovi zadimljena
Smrt
potopljen kamen i san u
rijeku
rastočeni Prag su i prognani
Srp
i jedan nestali svijet u
čovjeku
U njima pjeva i zebe vrijeme
strast raspiruje plašt
svjetla i sjene
množe se zgarišta, plač i
anateme
molitva i žeđ tek su
usponeme
U mojim pjesmama noć se ženi
danom
plima nadolazi, a smrt umire
osmijeh se suzom, a noć ženi
ranom
u stihove moje rijeka ponire
Moji su stihovi prostor
zapretani
zvukom su i stravom u ognju
satkani
probuđenim svjetlom i snom
ovjenčani
u pjesmama mojim cvjetaju
ljiljani
U pjesmama mojim kamen se
kameni
magla isčezava, a nebo
propinje
otkosi tuguju rijeka se
pjeni
opanak novi život počinje.
