RECENZIJA    Izet Škobalj “Uvrijeđena zemlja”  - pjesme    Iz boli i želje da iskustva rata prenese u “amanet za zvjezdano bosansko sjutra” nastala je ova zbirka stihova pod nazivom “Uvrijeđena zemlja”, autora Izeta Škobalja. Rat je, tako, u bitnom odredio karakter ove zbirke i time pobudio pjesnika da iskaže svoj patriotizam i osjećaj pripadnosti svom narodu. Pjesnik će stihovati  “ Moja domovina je srce od kamena… , a  moja sudbina je Hercegovina” (Oda kamenu”). On je , dakako, vezan za svoj zavičaj i mostarski pejsaž što njegovom emotivnom izrazu daje osobeni pečat. U pozadini tih i takvih zavičajnih okrenutosti, u Škobaljevim pjesmama otkrićemo blage primjese tuge, usamljenosti i prolaznosti ljudskog života. Tad je njegova duša “puna magle i jeseni” i sjete za rodnim pragom sa kojeg je prognan. Pri tim refleksijama i on ističe “Prati me osama, grč i nesanica”. Krošnja jasena podsjećaće ga na djetinstvo i on će u ponorima Mušnice tražiti svoje smirenje. Tu romantičarsku atmosferu Škobalj upotpunjuje i oživljava povremenim metaforičkim slikama. Uz to, on će, poput romantičarskog pjesnika i pasivno primati inspiraciju od Prirode i Boga. (“Neretve mi vali ulaze u vene”). Poetski svijet Izeta Škobalja, pored reminiscencije na zavičaj, ispunjen je svojstvenim patosom i tragikom. Za pjesnika njegovi stihovi su “rođeni sa mrakom i sa pobjedom poniženog čovjeka”. Oni (stihovi) su i “rastočen Prag” i “ jedan nestali svijet u čovjeku” (pjesma “Moja Poezija”). Pjesme Izeta Škobalja su u mnogome konvencionalne i smirene. Jezik je jednostavan, a metar i rime skladni.                                                                                                                Selman Selhanović *Svi tekstovi su izravno preneseni iz knjige "Uvrijeđena zemlja"