Lipnik I Mulji su dva susjedna sela koje razdvaja rijeka Mušnica i koji su od Gacka udaljeni oko osam kilometara.U Lipniku je u prvoj polovini prošlog stoljeća živio i djelovao Smail-aga Čengić , junak i gatačko pivski muselim. On je opjevan u više narodnih pjesama, a Ivan Mažuranić, hrvatski ban I književnik, opoetizirao ga je u svom epu “Smrt  Smail-age Čengića”[104]

            Smail-aga potječe iz čuvene feudalne porodice Čengića, koja je polovinom 16. stoljeća došla u Hercegovinu iz Male Azije i o kojoj smo ranije nešto govorili. Smail-aga se rodio 1778. u Jelašcima, tri i po kilometra jugoistocno od Kalinovika. Godine 1809. i 1810 učestovao je u borbama protiv srpskih ustanika pa je za to bio nagradjen i postavljen za gatačko-pivskog muselima.On se 1814 najprije nastanio u Cernici, gdje je  kupio imanje od Avdibega Čengića. Odavde je kasnije preselio u Fazlagića Kulu i oženio Čelebijom, kćerkom Bešir-age Hasanbegovića iz Havtovca.Priča se da su ga Gačani zvali Drinjakom i da se ženidbom obogatio i došao do velikih posjeda u Lipniku i okolini. Spomenuti Avdibeg Čengić, zvani ”Ćor Adibeg”, imao je kulu na lijevoj obali Mušnice, ispod sela Mulji i Župan-Potoka. Kraj ove kule prolazio je stari stočarski put za Stepen i zvao se “Vlaški put”. Avdibeg je u kuli stanovao, a u Lipniku  je imao posjede, pa se i za kulu govorilo da je u Lipniku, premda se nalazila uz Mušnicu nadomak Havtovca. On je kulu opravio i iz Fazlagića Kule preselio u Lipnik, gdje se stalno nastanio.[105]

            Kula je bila gradjena kao i ostale u gatačkom kraju. Smail-aga je do nje sa zapadne strane, sagradio kuću koja je služila za zatvor(haps). U dvorištu, s desne strane od ulaza, sagradio je ahar (musafirhanu). Ove četiri zgrade bile su na jedan, a kula na dva sprata. Kula je bila gradjena od kamena i pokrivena četverostrešnim krovom pod pločom. Imala je dva sprata i svoltano (na ćemer gradjeno) prizemlje radi sigurnosti i zaštite od požara. Na prvom i drugom spratu bile su sobe za sjedenje, boravak i održavanje važnih sastanaka. Sve ove zgrade bile su podignute na jednoj uzvisini nad  poljem koja se pružala od Mušnice do Samobora i zove se Glavica. Pored kule, haremluka, musafirhane i potrebnih zgrada, Smail-aga je u polju pod kulom podigao i džamiju. Ona je bila malih dimenzija, gradjena od kamena i imala je drvenu munaru. Ova džamija je po svojoj arhitekturi predstavljala nešto jedinstveno, jer džamija s drvenom munarom ima u Hercegovini samo u dolini Neretvice u konjičkoj općini. Podignuta je , po svoj prilici, kad i ostale zgrade, oko 1820. godine. Služila je isključivo za bogomolju članovima porodice Čengića, gosta i posade koja je u Lipniku bila stalno stacionirana i čuvala ga od čestih napada hajduka iz Crne Gore. Njeni službenici su primali plaću iz sredstava džamijskog vakufa koji su Čengići osnovali i koji se sastojao od oranica i kosanica. Prihodi ovog vakufa iznosili su 1913. godine 152 krune i trošeni su za potrebe Čengića zadužbine u Mostaru. Džamija je prestala služiti svojoj svrsi kada je srušena u julu 1876. godine.

            Poslije Smail-agine pogibije na Mljetičaku u Drobnjacima 5. septembra 1840, godine, njegovi zemni ostaci, osim glave, preneseni su Lipnik i sahranjeni u haremu kod džamije.Kasnije su mu sinovi podigli nad grobom turbe od kamena koje je bilo pokriveno četverostrešnim krovom pod pločom. Dok su Čengići živjeli u Lipniku, oni su vodili brigu o turbetu, a poslije njihovog iseljenja brigu o njemu preuzeli su na sebe Bjelogrlići. Radivoje Bjelogrlić, koji je po zanimanju majstor i koji je kraj turbeta stanovao, vršio je sam manje opravke na njemu. Zanimljivo je ovdje istaknuti da uz turbe nisu vezane nikakve legende i da nikad niko unj nije dolazio u cilju “muradanja”, tj. moljenja da mu se ostvare neke želje. U haremu kod džamije i turbeta sahranjeni su umrli članovi porodice Čengića i vojnici koji su ovdje stanovali i u kuli služili. U ovom haremu je sahranjen i Smail-agin sin Sejdibeg. Turbe je srušeno u toku prošlog rata i danas mu se ni za trag ne zna.[106]       

            Pred džamijom su u dva niza, s obje strane ulice, bili poredani “golemi pleteni koševi” u kojima su trgovci robu prodavali. To su bile kolibe povoznjače, koje su se sa zapregom mogle prenositi s jednog mjesta na drugo, kakvih i danas ima u okolini Gacka. Ovo su bile najprimitivnije trgovačke radnje i , možda, jedine ovakve vrste u našoj zemlji.[107]          

            Sve naprijed navedene zgrade bile su opasane debelim zidom s puškarnicama koji je bio visok četiri metra i natkriven. Uz zid od polja, s južne strane, bila su velika dvokrilna vrata, a iz haremluka se išlo u Mulje na mapa vrata (kapidžik). Kroz ova vrata dolazile su žene iz Mulja na “sjednik” Smail-aginim ženama, a i one njima odlazile. Oko ovog zida vojska je izgradila šančeve. Za bune Husein-kapetana Gradaščevića (“Zmaja od Bosne”) 1832. godine i Lipnik je stradao. Priča se da su se Smail-aga Čengić i Mehmed-beg Turhanija tri godine borili dok Hercegovci nisu konačno protjerali Turhaniju i njegovu vojsku iz Hercegovine. Smail-aga Čengić je morao bježati u Nikšić, te mu je Turhanija zapalio Lipnik i kuće njegovih pristaša. Po odlasku Turhanije Smail-aga je zapalio kuće svojih protivnika, pa je tada izgorjelo skoro cijelo Gacko i dio njegove okoline. Poslije Smail-agine pogibije sin mu Derviš-paša (Dedaga) popravljao je i dogradjivao kulu i zgrade oko nje. On je ovdje sagradio novu kulu od četiri sprata, sličnu onoj na Ratajima i pokrio šindrom. U ovoj kuli i zgradama oko nje bila je 1875, stacionirana turska vojska(asker) koja se borila protiv hercegovačkih ustanika. Kad je crnogorska vojska s knjazom na čelu pošla na Mostar u ljeto 1876, godine, svi vojnici su iz Lipnika pobjegli i sklonili se u Gacko. Crnogorska vojska je zauzela Lipnik koncem jula 1876. godine. Pivski vojvoda Lazar Sočica dočekao je knjaza Nikolu i njegovu svitu s muzikom na kapiji Čengića kule i pozdravio ga. Nakon odlaska knjaza i vojske, Sočica je zapalio kulu i zgrade oko nje tako da je sve do kamena izgorjelo. Ostala je bila uzgor samo zgrada turbeta u kojoj je Smail-aga sahranjen. Crnogorska vojska je tada, po naredbi knjaza, palila sve muslimanske kule u Gatačkom Polju. Poslije austrougarske okupacije 1878. godine, vlasti su iz Lipnika prenijele kamen od kule i druigih zgrada u Havtovac i njima ozidale kasarnu. Crnogorska vojska je na putu za Mostar srušila, pored Čengića dvora u Lipniku, još i Tanovića i Vukotića kulu u Fojnici, koje su bile tvrdo gradjene, zatim tri kule u Zalomu i Bećir-age Ljubovića dvore u Odžaku kod Nevesinja. Sva ova rušenja vršna su dinamitom, po uputama francuskog kapetana Barbija, koji se  nalazio u knjaževoj vojsci i koji je jedini znao rukovati ovim eksplozivom. U knjaževoj vojsci je tada bio Ferdo Kikerec, hrvatski akademski slikar. On je izradio crtež Čengića dvora koji je A.Pajević donio u ranije spomenutoj knjizi na stranici 189. Zasluga je Kikereca i A.Pajevića što nam je sačuvao crtež Čengića kule i zgrada oko nje pred njihovo neposredno rušenje.[108]

            Smail-aga je imao sedam sinova od kojih je najzaslužniji bio Derviš Salih-paša (Dedaga) koji se rodio 1822. i umro u Jablanici 1876. godine. On je imao velike posjede u Medanićima, u Donjem polju uz obale rijeke Perenjaka, mlin i čardak u Maloj Gračanici, kuću i posjede i čifluk u Mekoj Grudi. Dedaga je 1865. uvakufio jednu kuću u Fojnici i jednu u Mostaru za potrebe hadži Ali-bega Lafe džamije u Mostaru.[109]

            Čengići su se nakon dolaska u Hercegovinu najprije naselili u Cernici, koja je bila sjedište kadiluka i administrativni centar gatačke općine. Ovdje su članovi ove porodice izgradili više zadužbina o kojima smo ranije govorili. Čengići su iselili iz Lipnika i drugih mjesta gatačke općine prije 1875. godine i sva njihova ogromna imanja su većim dijelom uzurpirana.