Velika Gračanica se nalazi na trećem kilometru idući od Gacka magistralom prema Nevesinju. Smještena je na strmim i prostranim padinama iznad magistrale i polja na kome je izgradjena termoelektrana. O starosti mjesta svjedoče do danas očuvani dijelovi zidina starih zgrada na kojima se vide puškarnice i na  ćemer gradjena vrata i prozori.Od islamskih objekata ovdje se nalazi samo džamija i harem u kome su svi stari nišani uništeni.

            Džamija je situirana na zaravni podno sela i munara joj privlači pogled svih putnika koji iz Gacka putuju u Nevesinje i obratno. Gradjena je od lomljenog kamena i pokrivena četverostrešnim krovom, sada pod crijepom. Entereijer joj zaprema oko 54 metra kvadratna površine i u njemu se nalazi mihrab bez dekora, drveni minber i mahfil u širini cijele džamije. Uz desni zid joj je prizidana kamena munara oktogonalne osnove, visoka oko 12 metara. Ona nema predvorja (sofa),kao ni ostale na području gatačke općine.

            Ovu džamiju su, kako se priča, izgradili muslimani Gračanice i susjednih sela krajem prošlog stoljeća. Zemljište (bašču) za njenu izgradnju darovao je Zejnil buljubaša Krvavac.Kamena munara uz nju sagradjena je 1926. godine. Podignuta je sredstvima koje je poslao Arif Dilić iz Amerike.

            Povodom završetka džamije u listu Bosna objavljena je sljedeća vijest: “Gračanica selo u gatačkom kadiluku hercegovačkog sandžaka koje se sastoji  iz trideset do četrdeset kuća nije do sada svoje džamije imalo, i žiteljstvo primorano posjećivati džamije drugih mjesta, našlo se je pobuđenim za sebe jednu džamiju načiniti. Za ovaj cilj priložili su žitelji toga i okolnijeh sela: Dobropolja, Ravna, Medanića i Vratla pomoć u novcu i gradji i tako je u rečenom mjestu u zdravlju njegovog veličanstva sultana načinjena džamija u dužini od šesnaest a u širini od četrnaest aršina od tvrdog materijala, i to troškom od sedam tisuća trista trideset i četiri groša, što se od strane zastupnika mutesarifa hercegovačkog sandžaka javlja, i u čemu su žitelji rečenog mjesta svojim zauzimanjem za javni napredak svaku pohvalu zaslužili.”[91]

            Poznata je pod imenom “Inat džamija”, a ovaj naziv je, kako se priča dobila zbog sljedećeg:  Neki Tanović u Velikoj Gračanici došao je na Bajram u Gacko u džamiju i sjeo u prvi saf. Time je izazvao Gačane pa mu je prišao Murat Zvizdić, digao ga sa mjesta i rekao mu da ja njegovo mjesto za vratima, a ne u prvom safu. Ovo je Tanovića veoma uvrijedilo pa čim se kući vratio odmah je poveo akciju za podizanje džamije u Velikoj Gračanici. Ako je ovo tačno, a tvrdi se da jest, onda su Krvavci i Tanovići bili prvi i glavni inicijatori izgradnje pomenute džamije.

            Od njene izgradnje do danas ona je više puta opravljana. U toku prvog svjetskog rata znatno je oštećena i 1917. je opravljena iz prihoda gatačkih vakufa. U toku prošlog rata služila je kao prihvatilište izbjeglica (muhadžira) i tada je izgorjela sva drvenarija u njoj. Mještani su je 1963. temeljito opravili, izmijenili su drvenariju u njoj i prenizali kupu na njenom krovu. Spomenuti Arif Dilić, poslao je 1959. godine 300,000 dinara iz Amerike i taj je novac u cijelosti utrošen na opravku džamije, pa ona povremeno i danas služi svojoj svrsi.

            Imamsku i mualimsku dužnost u džematu Gračanica vršio je niz godina Ragib ef. Hasanbegović. On je u vremenu os 1913. do 1917. godine besplatno držao mekteb u svojoj kući, jer ovdje, kao  i u skoro svim selima gatačke opštine, nije postojala posebna mektebska zgrada.[92]

            U Velikoj Gračanici su živjele sljedeće muslimanske porodice: Agovići, Čustovići, Dilići, Džalturi, Džeke, Fazlagići, Grebovići, Krvavci, Lende, Mašnići, Suljevići i Tunovići. Ovdje danas žive : Čustovići, Džeke, Grebovići, Krvavci i Tunovići, dok su  druge porodice izumrle ili se raselile.

            Ovoj džamiji su gravitirala sela: Bahori, Dobropolje, Mala Gračanica, Jugovići, Medanići, Mrđenovići, Nadanići, Ravni, Rudo Polje, Vratnica i Vratlo. Prema evidenciji Odbora IZ-e Gacko na području Velike Gračanice i spomenutih sela živjelo je  1964. godine 119 muslimanskih porodica , koje su brojale 625 članova.

            Bahori se nalaze uz stari drum koji je od Dubrovnika vodio u Foču i dalje. Ovdje su živjeli: Dilberovići, Džilitovići, Grebovići, Kavazovići, Memići, Šarotići i Talovići.Ranije su ove porodice plaćale mulaima koji je u privatnoj kući podučavao njihovu djecu u islamskoj vjeronauci.. U vremenu od 1913, do 1917. godine mualimsku dužnost u ovom mjestu vršio je neki  Korkut. Na Kljeutima je bio han, koji je oko 1880. godine sagradio Tale Talović. Davno je srušen i sada mu se vide samo omeđine.Kad su age odselile u Tursku , zemlju u Kljeutima otkupili su kmetovi. U Bahorima se nalazi stari harem koji je upisan u gr.ul.broj 811 u kome je ranije bilo mnogo nišana s natpisima pisanim arapskim pismom;svi koji su uništeni.[93]

            U Dobropolju žive: Kuštrići, Selimotići, Spahići i Zanovići. Ovdje je 1915, radio u privetnoj kući jedan sibjan-mekteb. U Jugovićima su živjeli Juge, koji su se raselili, pa ovdje danas žive samo pravoslavni.

            Mala Gračanica je smještena u prisojnoj strani na lijevoj obali rijeke Gračanice.Danas je naseljena isključivo pravoslavnim življem, dok su ranije ovdje živjeli: Agovići, Hodžići i Zvizdići. Derviš Salih paša (Dedaga) Čengić imao je ovdje jednu mlinicu, koja je davno srušena. Na jednoj stijeni vide se još omeđine Čengića čardaka.[94]

            Medanići se nalaze u Donjem polju uz obalu rijeke Parenjaka. Ovdje su živjeli: Alađuzi, Bašići, Ćatovići, Hujduri, Kapetanovići, Lutve, Ovčine, Perizovići, Sarići, Vilogorci, Vukotići i Zilići. Hujduri su starenjaci, a Zilići su prodali zemlju Vukotićima i odselili u Tursku. Dedaga Čengić, sin Smail-age, imao je u ovom mjestu velike posjede. Zejnil Sarić, otac Arif efendije, imao je ovdje kulu na dva sprata. On je rodjen u Stocu kod Fazlagića Kule, a u Medaniće je prešao na ženinstvo. Ovdje je negdje postojao šanac poznat pod imenom “Harem”. Izmedju Medanića i Srdjevića nalazi se muslimansko groblje.[95]

            U Mrđenovićima su živjeli: Gačanovići, Kapetanovići, Šahoviči i Tunovići. Gračanovići su se raselili, a Kapetanovići i Šahovići su doselili, prvi iz Ključa, a drugi iz Herceg Novog, kada su 1687. godine ovo mjesto zauzeli Mlečani.

            Nadanići su udaljeni od Velike Gračanice tri kilometra i smješteni su uz magistralu koja vodi za Nevesinje. Tu su živjeli Kapetanovići, koji su se raselili, pa danas ovdje žive samo pravoslavni. U Nadanićima se nalaze dva harema koji zapremaju 4,000 metara kvadratnih površine i koja su upisana u gr.ul.broj 618. Svi stari nišani iz njih su davno uništeni. Uz hareme se nalaze dvije kosanice koje zapremaju 3,300 metara kvadratnih površine. Haremi i kosanice su vlasništvo vakufa u Ravnima.[96]

            U Ravnima, više Dobropolja, žive: Bauci, Džuburi, Hebibi, Prgude, Redžovići i Sadikovići. Jedna jama na području ovog mjesta zove se  Hajdarova jama.

            Vratnica je udaljena od Gračanice oko osam kilimetara, idući prema Nevesinju, i u kojoj danas žive Dilberovići i Škaljići.

            U Vratlu, koji se nalazi uz put za Borač, žive Lončarići i Voloderi. Ovo je mjesto nekad bilo planina Pašića iz Mulja na koju su oni stoku (hajvan) izgonili.[97]

            Rudo Polje se nalazi izmedju Gračanice i Nadanića. Ovdje je 1012.(1612) godine godine živio neki Kasim-spahija, imao ovdje posjede i , možda, vršio neku vojnu funkciju. Ranije su ovdje živjeli Voloderi, koji su se raselili. U ovom mjestu postoji stari harem; zaprema 4,200 metara kvadratnih površine i upisan je u gr.ul.broj 283. U njemu se i danas nalazi nekoliko starih nišana s dekoracijama, ali bez natpisa.[98]

            Pod Rudim Poljem nalazi se vodom bogato vrelo zvano Oko. Priča se da je nastalo džombosavanjem londže koja je bila na ovom mjestu. Narod kaže da se se u vodi vide ogromni otesani kamenovi od londže koja je u zemlju propala, ali se ne zna čija je bila.

            Pored spomenutih sela na području džemata Gračanice nalazi se još nekoliko mjesta u kojima su ranije živjele muslimanske porodice ili su u njima imale kule i posjede. U svim ovim mjestima nalazili su se i haremi; u njima su nišani davno uništeni. Nabrojaćemo ih ovdje i iznijeti o njima veoma šture podatke iz izvora, s kojima raspolažemo.

            U Gornjim i Donjim Bodežištima bio je čifluk begovske porodice Čengića koja je odselila u Aziju. Više Jugovića nalaze se tri harema, koji zapremaju 5,850 metara kvardatnih površine i koji su upisani u gr.ul broj 291. Polovina zaseoka Obješenik bio je čifluk porodice Rizvanbegovića iz Stoca. Neki Hadži Šeh osnovao je katun u ovom zaseoku i tu se stalno nastanio. Priča se da je bio pošten i pravedan čovjek pa su zato pravoslavni ranije čuvali “Šehova bašluk” i na taj način iskazivali dužni pijetet prema njemu. Oni su to činili da bi se zaštitili od “leda”(krupe) koji im je često uništila usjeve. Dalje se priča da je Šeha i cijelu njegovu porodicu kuga pomorila.

            U Dražljevu, koji je udaljen od Velike Gračanice oko sedam kilometara, postoji stari harem koji zaprema 2,350 metara kvadratnih površine i koji je upisan u gr.ul. broj 811. Dio do danas sačuvanih starih nišana bez natpisa svjedoči da su u ovom mjestu ranije živjele neke muslimanske porodice koje su izumrle ili su se odavle raselile.[99]

            Fojnica je udaljena od Velike Gračanice oko 12 kilometara i nalazi se uz magistralu koja vodi za Nevesinje. Čengići i Tanovići su imali u ovom mjestu kule i posjede. Derviš Salih-paša (Dedaga) Čengić uvakufio je oko 1865. godine kuću u Fojnici za Ali-bega Lafe džamiju u Mostaru.[100] Ovdje se nalazi i stari harem u kome su nišani uništeni. Fojnica je danas naseljena pravoslavnim življem.

            Srđevići se nalaze na osojnoj strani Gatačkog polja, zapadno od Gračanice. Ovdje su imali posjede članovi čuvene begovske porodice Čengića koji su bili porijeklom Turci iz Male Azije. Oni su 1800. godine doselili u Gacko gdje je Hanefi-beg Čengić podigao u Srdjevićima prvu Čengića kulu u ovom kraju. Ona ima dva sprata i danas je vlasništvo Spasoja Kovačevića.

            Pod spomenutom kulom nalazi se ćuprija s nekoliko okana izgradjena od sedre. Ćupriju su polovinom prošlog stoljeća vodene bujice djelimično razrušile , a sagradili su je , možda, Čengići ili neki bogati feudalac iz ovog kraja

            U Tarahinom Dolu kod Vratla imali su posjede Hadžija Džubur i Hadžija Zvizdić, čija imena nismo mogli saznati. Uz spomenutog hadži Šeha to su i najstarije poznate hadžije u ovom kraju.[101]

            U Vrbi, koja se nalazi i blizu Bahora, bilo je 925.(1519) godine deset kršćanskih kuća i pet neoženjenih muslimana.[102] Ovdje je prije 1612. godine sagradjen veliki han u koji su odsjedali trgovački karavani koji su gonili robu iz Dubrovnika u Foču i dalje, i obratno. Put koji je prolazio  kroz ovo mjesto bio je kaldrmisan i vodio je za Čemerno. Na Čemernu nalazi se grob smjelog muslimana koji je stradao od zime.

            Pred Velikom Gračanicom nalazio se ranije stari harem u kome su sahranjivani muslimani iz ovog mjesta. Priča se da je u njemu ranije bilo više nišana s dekoracijama i natpisima. Ovdje je 1928. godine nadjena jedna na pola prebijena ploča iz čijeg natpisa je vidljivo da označava grobove dvojice braće: Alije i Jusufa Miloševića. Natpis, sigurno, datira iz prvih dana islamizacije u ovom kraju i označavao je grobove dvojice konvertita koji su , možda, prvi u Gračanici prešli na islam. Uspomena na muslimansku porodicu Miloševića davno je u ovom kraju iščezla. Ploča je netala kao i svi nišani u haremu koji je uzurpiran i koji se danas obradjuje.

            Iznad sela Gradine, nedaleko od Dobropolja i Vratnice, nalazio se koncem prošlog stoljeća veliki harem u kome je bilo više starih nišana s natpisima i dekoracijama. Oni su označavali grobove umrlih članova porodice Avdić i Mehić. Harem je davno zapušten i u njemu su svi nišani uništeni ili u gustu šumu zarasli. Na granici Nevesinja i Gacka, kod Begova vrela, sahranjen je čuveni Hamid Baković, koji je poginuo 1862. godine u borbi s ustanicima.[103]