Hivzija Hasandedic 6
   
Hivzija Hasandedic
     
DISCLAIMER AND COPYRIGHT. The text presented here is intended for NONCOMMERCIAL USE and for the benefit of those who are not able to obtain the printed version.

 

         Ugledni mostarski istoričar Hivzija Hasandedić (Jablanica na Neretvi, 1.7.1915. – Mostar, 19.10.2003.) sredinom pedesetih i šezdesetih godina ovoga vijeka istraživao je muslimasku baštinu istočne Hercegovine.Projekat istaživanja  obuhvato je sve opštine pomenutog pordučja.Uz predhodni dugogodišnji rad na izučavanju dokumenata iz turskog i kasnijih perioda , ovaj vrsni poznavalac orjentalnih jezika je na području Gacka i ostalih opština izučavao tragove i spomenike na terenu. Rad je podrazumjevao i izucavanje narodnog predanja, razgovor sa ljudima vezanim za bastinu, kao i lokalnim poznavaocima ostavštine. Kao rezultat toga rada stampana je , u okviru biblioteke "Kulturna baština" knjiga ovoga autora pod nazivom "Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini".Dio radova , na ovoj stranici, a odnosi se na područje opštine Gacko, svojevremeno je objavljen u naučnim publikacijama, odakle ga i prenosimo. Fotografije uz tekst su rad Ahmeda Mehmedovića.

          Podaci o općini Gacko podijeljeni su na -  A. GackoB. Cernica,  C. Ključ,  D. Kazanci,  E. (H)Avtovac,   F. Fazlagića kula ,  G.Velika Gračanica,  H. Lipnik,  I. Mulji,  J. Slivlja.

 

Prezentirani tekst objavljujemo sa iskrenim nadanjem da ćete ga koristiti u svrhe koje ne mogu biti komercijalne. Očekujemo da ćete isti na ovoj stranici koristiti za čitanje u cilju vaseg ličnog obrazovanja, te da tekst nećete štampati na papir ili umnožavati i na bilo koji drugi način čineći ga za nekomercijalne svrhe dostupnim drugima.

         Ova stranica ne ostvaruje zaradu-profit. Svi objavljeni tekstovi su radi budućeg naučnog istraživanja i obrazovanja posjetilaca. U te namjere vi ste dobrodošli. Istovremeno u koliko želite materijal sa ove stranice koristiti u bilo šta drugo, dužni ste od vlasnika autorskog  prava zatražiti odobrenje. Činjenica da je tekst objavljen na ovoj stranici ne daje vam pravo da sa njim raspolažete po vlastitom nahodjenju. U vezi sa tim ne snosimo nikakve posljedice uzrokovane vašim činjenjem.

         

          

Fair Use Notice: This web site may contain copyrighted material the use of which has not always been specifically authorized by the copyright owner. We are making such material available in our efforts to advance the understanding of humanityąs problems and hopefully to help find solutions for those problems. We believe this constitutes a Śfair use of any such copyrighted material as provided for in section 107 of the US Copyright Law. In accordance with Title 17 U.S.C. Section 107, the material in this web site is distributed without profit to those who have expressed a prior interest in receiving the included information for research and educational purposes. Consistent with this notice you are welcome to make Śfair use of anything you find in this web site. However, if you wish to use copyrighted material from this publication (web site) for purposes of your own that go beyond Śfair use, you must obtain permission from the copyright owner.
 
 

 

 Muslimanska baština u                 Gacku

               

 

F.  FAZLAGIĆA KULA

            

Fazlagića Kula (danas Kula) udaljena je od Gacka šest kilometara i smještena je najužnoj periferiji Kuljskog polja.Mjesto je dobilo ime po  kuli koju je ovdje polovinom 17. stoljeća sagradio Ahmed Fazlagić. Priča se da su Fazlagići živjeli u Herceg-Novom, gdje su vršili razne službe, a Ahmed je bio carinski službenik.Kad su Španjolci polovinom 16. stoljeća zauzeli Herceg-Novi, odavde su iselile mnoge muslimanske porodice, medju njima i trojica Fazlagića.[81] Jedan se nastanio u Trebinju,  drugi u Čapljini, a treći u Fazlagića Kuli. Potomci ove trojice Fazlagića i danas žive u spomenutim mjestima.

Kula je bila situirana na sred sela,nedaleko od ivice polja. Imala je iznad svoltanog prizemlja (ćemera) tri sprata i, kako se priča, bila je za cijelo vrijeme turske vladavine neosvojiva. Još živa narodna predaja govori o čestim napadima Baje Pivljanina i njegovih uskuka na kulu koju nikad nisu uspjeli zauzeti. Prelazeći nasljedstvom iz ruke u ruku, kroz više od tri stoljeća, ona se postepeno ruinirala. Srušena je do temelja i danas joj se ne vide ni omedjine,[82] Po njoj se čitav ovaj  kraj , u kome ima devet sela, zove Kula Fazlagića.

Spomenuti Ahmed bio je sigurno, bogat feudalac. Ne zna se da li je svoje bogatstvo donio iz Herceg Novog ili je, vršeći razne službe dobio timare od sultana u Kuli i okolini i na taj se način obogatio. Iz gruntovnih knjiga vidi se da su Fazlagići imali velike posjede u Kuli i drugim selima gatačke općine. U Medjuljićima se nalazi kompleks zemljišta koji nazivaju Fazlagića njive. Oni su imali velike posjede u Sutomoru u Pivi koje su prodali Krnićima. [83]

Članovi ove porodice vršili su od 17, stoljeća razne službe u Kuli i stalno stajali na straži prema Crnoj Gori i Mletačkoj Republici. Zahvaljujući njihovoj hrabrosti i organizacijskoj sposobnosti Kula je za sve vrijeme turske vladavine bila I ostala neosvojiv bastion i nije doživjela sudbinu Kazanaca, Slivlja i Lipnika. Uskoci i hajduci iz Crne Gore su u svom neobuzdanom naletu redom ubijali muslimanski živalj i uništili cjelokupnu njihovu kulturnu baštinu. O stradanjima muslimana u ovim mjestima nalazimo dosta podataka u narodnim pjesmama i nešto malo u pisanim izvorima.

Na području gatačke općine sagradjeno je za turske uprave više kula na jedan do tri sprata koje su se nalazile u posjedu: Čengića, Fazlagića, Hasanbegovića, Pašića, Sarića, Tanovića i drugih feudalnih porodica iz ovog dijela Hercegovine. Najstarija i najveća medju njima bila je Fazlagića kula, koju hajduci jedino nikada nisu zauzeli. Zahvaljujući tome, muslimani su se do danas održali u Kuli i sačuvali svoju vjeru, običaje i dio kulturne baštine. Po ovoj kuli dobilo je svoje ime ne samo mjesto u kome se ona nalazi  nego i polje uz nju (Kuljsko polje), pa i stanovnici koji u Kuli stanuju (Kuljani). Sve ove činjenice mnogo govore o značaju i velikoj strateškoj važnosti ove kule za tursko-osmanske vladavine u ovom kraju.

U pristupačnim izvorima ne nalazimo nikakvih podataka o članovima porodice Fazlagića, koji su za turske upravi igrali važnu ulogi i vršili razne vojne funkcije u Kuli i okolini.Zato smo prisiljeni osloniti se na narodnu predaju koja nam pruža nešto podataka o članovima ove stare i bogate feudalne porodice. Pored spomenutog Ahmeda, predanje još zna za  njegovog unuka Mehmed-bajraktara i buljubašu Muha (Muharema) koji je poginuo u Muljima kod Havtovca u borbi s Mlečanima.Legenda kaze da su mu hajduci u borbi odsjekli glavu, koju je on vlastitim rukama uhvatio i ponio. Kad ga je vidjela neka žena povikala je: “Vidi čovjeka bez glave”, i on je odmah mrtav pao i tu je sahranjen. Kad je počela I kako je tekla islamizacija u ovom kraju nije poznato. U Branilovićima, koji su udaljeni od kule oko tri kilometra, živjeli su 925 (1519) trojica neoženjenih muslimana. U isto vrijeme ovdje se nalazio I čifluk nekog Mahmud-terdžumana (tumača). Ova četvorica su, možda, bili prvi muslimani u ovom kraju, ali se ne zna kakvog su porijekla oni bili.

Fazlagića Kula- Stara džamija

Priča se da su prije dolaska Fazlagića i izgradnje džamije u Kuli ovdje živjele neke muslimanske porodice. Oko 3oo metara zapadno od džamije, uz put koji vodi za Habule, nalazi se na maloj zaravni iznad puta jedna velika stijena koja izgleda kao da je s neba pala ili odnekud ovdje donesena, što je oboje nemoguće. Priča se da su u njoj bila uklesana tri basamaka s kojih je prije izgradnje džamije u Kuli ezan učen. Više ove stijene nalazile su se neke kuće i čak jedna kula na dva sprata. Dalje se priča da su ovdje živjeli Hamzići i Šarići, koje je kuga pomorila. Drugo predanje kaže da je ove porodice rastjerao Bajo Pivljanin pa su se odavde raselile.[84]

            Oko 400 metara južno od ove stijene nalazio se ranije stari harem u kome su svi nišani davno uništeni. Predanje kaže da su u njemu sahranjeni umrli koje je Bajo Pivljanin pobio ili , po drugoj verziji, koje je nekad davno kuga pomorila.

            U ovom kraju se od islamskih objekata nalazi samo džamija u Kuli i nekoliko harema u njoj i susjednim selima. Priča se da su Fazlagići, kad su se polovinom 16, stoljeća naselili u Kulu, sagradili ovdje jedan mekteb koji je srušio Bajo Pivljanin i njegovi uskoci.

Džamija je sagradjena u jednoj uvali na lokalitetu Sopot nedaleko od istoimenog i bogatog izvora pitke vode. Gradjena je od lomljenog kamena i pokrivena četverovodnim krovom, sada pod crijepom. U enterijeru koji zaprema 65 metara kvadratnih površine nalazi se mihrab bez dekora i drveni minber. Uz desni zid joj je bila prigradjena mala kamena munara valjkasta oblika. Ova je džamija dobro oštećena u toku prošlog rata, pa je 1965. temeljito opravljena.[85] Džematlije Kule i okolnih sela su 1975. srušili staru munaru i na istom mjestu sagradili  1976. novu , visoku oko 15 metara i gradjenu u obliku rakete. Džamija zaprema sa haremom uz nju 250  metara kvadratnih površine i upisana je u gr. ul. br. 794, kat. čest. 109. Priča se da je nekad petkom i bajramima u Kulu dolazilo po 30 konjanika i u džamiji klanjalo po 300 ljudi. Nakon klanjanja bajram namaza mnogi su pred džamijom pucali iz pušaka i prangija.

Po evidenciji Odbora IZ-e Gacko ova je džamija sagradjena 1660., a po pričanju Huseina ef. Fazlagića 1760. godine. On mi je pričao da je iznad njenih ulaznih vrata bila ploča s natpisom (tarih) koja je nestala za vrijeme prošlog rata 1943. godine. Džamija je zadužbina Mehmed-bajraktara Fazlagića, unuka spomenutog Ahmed-age, o kome pouzdano ništa ne znamo.Bio je u rodbinskoj vezi s ključkim kapetanima Tanovićima, jer mu je majka bila sestra nekog ključkog kapetana. Priča se da je vakif otišao u Travnik i od bosanskog vezira dobio dozvolu da u Kuli moze sagraditi džamiju. Ako je ovo tačno, onda je  ona sagradjena poslije 1699, kada je Travnik postao sjedište bosanskog valije. Vakif je bio barjaktar u turskoj vojsci, a , možda, i starješina pandura koje je turska uprava držala po perifernim dijelovima Hercegovine. Umro je u Kuli i sahranjen u haremu kod svoje džamije. Kuljani i danas pokazuju njegov grob, na kome se nalazi mali nišan s trubanom na kojem nema natpisa.U haremu ove džamije sahranjen je Suljo Čengić, sin Smail-agin.

Porodično predaje kaže da je Muhamed-bajraktar imao sina Ibrahima, ovaj sina Pašu, ovaj sina Saliha, a ovaj sina Hamida, koji danas živi u Kuli i star je blizu 80 godina. Džamija je poznata pod imenom “ Inat-džamija”, a ovaj naziv je, kako se priča, dobila zbog sljedećeg:  Prije njene izgradnje muslimani iz Kule i okolnih sela išli su petkom i bajramima u džamiju u Ključ. Nakon klanjanja bajram-namaza, Ključani su ih pozvali na ručak, pa je neki šaljivčina na račun Kuljana izbacio šalu da oni dolaze na bajram u džamiju u Ključ da bi ručali. Ovo je Kuljane uvrijedilo  pa su odmah po povratku u Kulu sagradili džamiju i prestali ići u džamiju u Ključ.

Imamsku i hatibsku  dužnost u ovoj džamiji vršili su od njene izgradnje do 1933, članovi porodice Dilberović, od kojih su nam poznati samo ovi: Murat hodža,Avdi hodža I Salih ef. Oni su na ove dužnosti imali dekret (berat) koje su s oca na sina prelazile. Priča se da je koncem  turske vladavine u Kuli živio jedan učeni Dilberović koji je išao na nauke čak u Istambul i kome je nuđen muftijski položaj.On je to odbio i do smrti je živio u rodnom mjestu i radio na vjerskom uzdizanju muslimana ovog kraja.Umro ne naprasnom smrću 1878, duboko ozlojeđen zbog austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine i prestankom turske vlasti ovdje.

Salih ef. je došao za imama u Kuli poslije smrti oca mu Ali-hodže. Bio je mnogo poštovan i cijenjen od svih stanovnika i slovio je kao rijetko pošten i dobar čovjek. Njegovim zalaganjem otvorena je u Kuli 1904, osnovna škola, koja je do oko 1930, radila u kući Bajre Bijedića. U ovoj zgradi on je držao vjersku poduku, jer u Kuli, kao i svim selima oko nje, nije postojala posebna mektebska zgrada. Išao je na konju od sela do sela i po privatnim kućama podučavao djecu u islamskoj vjeronauci.Tako su radili i njegovi preci: otac, djed i drugi.

Salih ef. je bio napredan čovjek. Prvi je poslao svoju djecu u školu i stalno savjetovao drugima da to čine. Sin mu dr. Kasim (umro 1932) završio je medicinski fakultet i bio prvi ljekar iz ovog kraja. Drugi sin, Asim, završio je višu geodetsku školu. Salih ef. je imao lijepu biblioteku na orjentalnim jezicima, koju je poslije njegove smrti odnio Abdulah ef. Kurspahić, imam u Havtovcu. Iz nekrologa koji je neki anonimus napisao povodom njegove smrti, zanajemo da je on dozvolio da mu se na nadgrobnom spomeniku, pored arapskog, može napisati ime i godina smrti i latinicom. Umro je 25. maja 1933. i sahranjen kod džamije u Fazlagića Kuli.

Ovdje još ističemo da su spomenuti Dilberovići vršili imamsku  i mualimsku dužnost u džematu Fazlagića Kuli bez ikakve odredjene plaće. Oni su se bavili zemljoradnjom, koja im je bila glavno zanimanje i jedini izvor prihoda za izdržavanje. Ovo je napisano na nišanu Čelebije Dilberović, žene Avdi-hodžine, a majke Salih-efendijine, koja je umrla 1905. i sahranjena u haremu kod džamije u Fazlagića Kuli.[86]

Imamsku i mualimsku dužnost u Kuli poslije Salih-efendijine smrti vršio je Mahmud ef. Džaferović, koga džematlije hvale kao sposobna i veoma agilna imama.[87] Njegovim zalaganjem ovdje je kod džamije sagradjena mala prizemna zgrada koja je služila za održavanje vjerske obuke (mekteb). Ova je zgrada kratko vrijeme poslije 1945. služila za prodavnicu i kasnije je srušena. Kula od 1940. nema stalnog imama i ovu dužnost povremeno vrši Atif ef. Spahić, imam u Gacku.

Vakuf ove džamije imao je u Kuli i bližoj okolini devet harema koji su zapremali 13.686 metara kvadratnih površine. U malom haremu kod džamije sahranjeni su , pored vakifa Mehmed-bajraktara još sljedeći: Avdi-hodža, sin Murat-hodžin, umro 1886, Salih, sin Hasanov, umro 1311.(1893), Čelebija Dilberović, rodjena Tanović, umrla 1905, Šeća Jugo, kći Omerova, umrla 1341.(1922), Sadik Jugo, sin Smailov, umro 1345.(1926) i Salih Dilberović, umro 1933. godine.

U zapadnom dijelu Kule, nedaleko od polja, postoji Huseinagića harem, u kome su sahranjeni muslimani koje je kuga pomorila. Priča se da ih je za vrijeme trajanja posljednje kuge u Kuli dnevno umiralo po 50 i da su svi u jednu grubnicu sahranjeni. Ovdje se na jednom usamljenom mjestu nalazi Džafušin grob. Neka žena iz porodice Džafa naslijedila je veliki miraz i u vakuf dala jednu njivu. Odredila je da se poslije smrti u nju sahrani što su nasljednici i učinili. Danas u Kuli žive dvije porodice Džafa.

U polju ispod Kule nalazi se najednoj glavici groblje zvano Moljevića harem. Priča se da je u njemu sahranjen Moljević paša , njegova žena i pratnja, koje  su hajduci iz zasjede dočekali i ovdje pobili. Još se priča da je Moljević paša poslan sa Kosova s nekim zadatkom u ovaj kraj. U haremu se i danas nalazi jedan nišan visok dva metra, bez natpisa, koji označava pašin grob i nekoliko manjih, medju njima, jedan ženski.

U Kuli su živjele i imale posjede sljedeće muslimanske porodice: Alići, Bijedići, Čampare, Delisalihovići, Dilberovići, Džankovići, Džafe, Džeke, Džuburi, Fazlagići, Huseinagići, Jaganjci, Juge, Prgude i Zupovići. Alići, Delisalihovići i Huseinagići su ogranci porodice Fazlagića koji su odselili u Tursku. Priča se da je Salih, Fazlagić bio veliki junak, pa je zato prozvan Deli Salih, a njegovi potomci Delisalihovići.

Kula je dala dvojicu hadžija: hadži Hamzu Fazlagića i hadži Bešira Prgudu.Sabi t Čampara, pravnik i dr. Kasim Dilberović, ljekar bili su prvi muslimani iz ovog kraja s fakultetskom diplomom. Od 1945. do dans Kula je dala veliki broj muslimana s fakultetskom spremom, od kojih neki zauzimaju istaknute položaje u društvenom i političkom životu Bosne i Hercegovine.

Ovoj džamiji gravitiraju sela: Bašići, Branilovići, Drugovići, Habuli, Hodinići, Medjuljići, Mekavci, Muhovići, i Stolac, koja su od turske vladavine nastanjena isključivo muslimanima. Prema evidenciji Odbora IZ-e Gacko na području Kule i spomenutih sela živjela je 1964. godine 271 muslimanska porodica, koje su brojile 1,422 člana.

U Bašićima živi razgranata muslimanska porodica Bašići, Čalagići, Ćatovići , Đidelije i Temimi. Ovdje je 1964. živjelo 56 domaćinstavabrojla su 340 članova.

Branilovići su se 925. (1519) nalazili u sastavu nahije Gacko u Hercegovačkom sandžaku. Tada su oni imali 28 kršćanskih kuća i , kako smo ranije rekli, tri neoženjena muslimana. Ovdje žive: Čampare, Džuburi, Sukići i Zekići. U Propolju, niže Branilovića, nalaze se  ponori Hadžina jama i Turčinovac.

U Drugovićima žive: Čustovići, Džeke, Ovčine, Pervani, Škobalji i Zulovići. Ranije su ovdje živjeli i Liste, koji su se raselili. U Habulima žive samo Habuli, a u Hodinićima: Čampare, Ćimići, Džankovići, Hidovići, Karajili, Karalići, Memići i Nukići. Ranije su ovdje živjeli i Ondobaci koji su izumrli.

U Medjiljićima žive: Čauševići, Čustovići, Pašiči i Tanovići.Ovdje se nalazi grob Zulfe serdara Tanovića, koji je živio polovinom prošlog stoljeća Iibio turski oficir. Na njegovom grobu je bio nišan sa dekoracijama koji je srušen.[88]

Pusto Polje je bila starina Hajdara Tanovića gdje je on imao veliku kulu.Ovu kulu i  posjede oko nje kupio je 1879. Bogdan Zimonjić od Mustafe Tanovića zvanog Softa za 500 dukata. Nekada su Gačani davali za samu kulu sto oraćih volova da od nje naprave manastir. Imala je tri sprata i bila ogradjena visokim zidom sa puškarnicama. Srušili su je austrougarski vojnici.Kod njenog ruševina sagradio je Branko Ilić kuću i on je danas vlasnik nekadašnjeg Tanovića posjeda.[89]

Tanovići su imali čifluke u Stepenu i Gredi na koje su naselili kmetove Srbe.Oni su imali posjede u Ključu, Zagradcima, Cernici, Dahaničima, Fojnici i nekim drugim selima gatačke općine. Još su imali posjede u Stirnu u Pivi, koje su prodali Đođićima.[90]

U Mekavcima žive: Brkovići, Hodžići, i Dilberovići, u Muhovićima: Muhovići, a u Stocu Sarići. U svim ovim mjestima postoje stara groblja u kojima su nišani uništeni.

Fazlagića Kula- Nova džamija

Na polju izmedju Havtovca i Stepena, nedaleko od Medjuljića, postoji lokalitet zvani Zborna Gomila. Misli se da se ovo mjesto nalazi u centru gatacke općine.Ovdje je narodni zbor za vrijeme turske uprave rješavao sve  sporove koji su nastajali izmedju sela i pojedinaca. Presude ovoga zbora bile su punopravne ako se niko od stranaka koje se spore ne bi žalio bosankom veziru. O radu ovog narodnog zbora nismo uspjeli naći nikakvih podataka u izvorima. Zborna gomila je danas prazan prostor, a ranije su Džuburi i Sarići ovdje držali trgovačke radnje koje su u toku prošlog rata srušene. Oko 500 metara jugoistočno od ovog lokaliteta sagradjen je novi motel Košuta.

Izmedju groblja Moljevca i Bašića nalazi se lokalitet zvani Arapovača.Priča se da je ovo mjesto dobilo svoje ime po nekom Arapu koji je obvdje razapeo čador i ubijao svakog prolaznika koji ne bi htio odložiti i ostaviti sve što je nosio.[91] On je poslije smrti ovdje i sahranjen, ali mu se za grob odavno ne zna. Ovdje su ranije postojale dvije kruške, u čijem se hladu svake godine na Aliđun (2. avgusta) održavao teferič. Tu se pjevalo, igralo i izvodila razna sportska natjecanja. Kad su se kruške osušile, s teferičom se prešlo u Kulu kod džamije.  

          

        

DISCLAIMER AND COPYRIGHT. The text presented here is intended for NONCOMMERCIAL USE and for the benefit of those who are not able to obtain the printed version.
 

Navedeni tekst poznatog orjentaliste Hivzije Hasandedića objavljen je 1990. godine.

 

                   


 

[81] Špansko-mletačka vojska osvojila je Hreceg-Novi u julu 1538, godine (Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb, 1958, sv. 3. str. 673)

[82] Više opredanja o kuli, džamiji, starom mektebu, haremima i muslimanskim porodicama u Kuli i okolnim selima pribilježio sam od Hasana ef. Jusufa, Hamida i Nezira Fazlagića.

[83] Dr. O. Blagojević, n.d. str. 119.

[84] Po pričanju Murata Sarića.

[85] Tapu tahrir defter, No 76, str. 7 (u Arhivu Predsjedništva vlade u Istambulu)

[86] Jugoslovenski list,Sarajevo, 4. juna 1933, broj 142. Više podataka o Dilberovićima dobio sam od Asima Dilberovića iz Kule.

[87] El-Hidaje,Sarajevo, 1939, broj 4-5, str 72.

[88] L.G.Bjelokosić, n.d. str. 106 ; Tapu tahrir defter, str. 7 ; S.Delić, n.d. str. 403., I po pričanju Alije Tanovića I Nazifa Čustovića.

[89] L.G.Bjelokosić, n.d. str. 104. I 105.

[90] J.Dedijer, n.d. str. 190; Dr. O. Blagojević, n.d. str. 119.

[91] S.Delić,n.d. str. 552 ; Pero Slijepčević, “Staro groblje u Gacku”, GZM, Sarajevo, 1928. sv. 2, str. 62 I po pričanju Murata Sarića.

                     

Home
Up
Hivzija Hasandedic 2
Hivzija Hasandedic 3
Hivzija Hasandedic 4
Hivzija Hasandedic 5
Hivzija Hasandedic 6
Hivzija Hasandedic 7
Hivzija Hasandedic 8
Hivzija Hasandedic 9
Hivzija Hasandedic 10

 

 

Home Hivzija Hasandedic 2 Hivzija Hasandedic 3 Hivzija Hasandedic 4 Hivzija Hasandedic 5 Hivzija Hasandedic 6 Hivzija Hasandedic 7 Hivzija Hasandedic 8 Hivzija Hasandedic 9 Hivzija Hasandedic 10

 

This site was last updated 03/29/06

ľ