Ključ je smješten na jugu gatačke općine, oko tri kilometra zapadno od Cernice.Smješten je na strim padinama podnožja Babe-planine.Grad je sagradjen na jednom obronku ove planine najkasnije do konca 14. stoljeća. Bio je u vlasti Sandalja Hranića i nasljednika mu Stjepana Vukčića Kosača (Hercega Stjepana) koji su u njemu često boravili.[50]

            Ključ se ubraja medju prve Hercegove gradove i on je s Blagajem pružio najveći otpor Turcima. Pod njegovim nadzorom stajao je najvažniji trgovački drum Hercegovine koji je išao od Dubrovnika preko Cernice i Gacka u Foču i dalje. Turci su ga zauzeli prije septembra 1468., a osvojio ga je Ahmed – paša Hercegović, sin Hercega Stjepana (vojvoda Ahmed-beg). O padu Ključa priča se ovo: “Najmladji Hercegov sin Stjepan otišao je u Stambol , primio islam i dobio ime Ahmed. Kad se  vratio u Hercegovinu, počeo je odmah s vojskom opsjedati Ključ.”

            Na grad su prvi udarili: Meho, Huso I Haso, koji su u borbi pali i sahranjeni su u groblju Begovoj bašči. Od Hase potječu Hasići, od Meha Mehići,a od gradskih dizdara Dizdarevići, koji su se nastanili u Koritima. Po zauzecu Ključa Turci su odmah u nj smjestili posadu s dizdarom na čelu. Tako se u Poimeničnom popisu hercegovačkog sandžaka iz 1477. godine spominju Karadža, dizdar i Ahmed, imam među posadnicima ključke tvrdjave koji su za svoju službu kao plate uživali timare.[51] Medju članovima posade spominje se 1519. i Zejnil, “ imam spomenute tvrdjave”,  koji je  za vršenje ove dužnosti uživao timar u okolini Ključa od 1,600 akči. U isto vrijeme dizdar ove tvrdjave bio je Hasan-aga, a mustahfizi: Ine-beg, Ilijas, Ibrahim, Mehmed serbuljuk, Mehmed, sin Ilijasov, Ahmed, sin Jusufov, Hasan , sin Huseinov, Ismail serbuljuk i Mehmed, sin Alijin, Svi su oni  za vršenje svoje dužnosti uživali timare u okolini Ključa od 1300 do 5555 akči. Ovo jasno govori da je prije izgradnje ključke džamije 1560. godine postojala u tvrdjavi ili pred njom jedna prostorija koja je posadnicima služila za bogomolju. To je biola prva džamija ovdje za koju  se priča da je pretvorena od crkve.[52]

            Prvu crkvu u Ključu sagradila je , kako se priča, Jelena , kćerka  cara Lazara koja je bila udata za vojvodu Sandalja Hranića. Kad su ključki bogumili, kojima je Sandalj pripadao, na Božić ujutro primili islam okrenuli su  Sandaljevu crkvu u džamiju. U groblju pod džamijom sahranjeni su vojnici – muslimani koji su poginuli opsjedajući grad.Ovdje je bilo mnogo srednjovjekovnih stećaka koje su osvajači okrenuli u bašluke.[53]

            Evlija Čelebija je prošao kroz Ključ 1644. I tom prilikom o njemu napisao sljedeće: “Ključ je čudan grad koji se nalazi na maloj litici jednog malenog brežuljka izmedju dva visoka brda. Ima dvije do neba visoke kule i dva topa, a sav je sazidan od tesanog kamena u obliku petougla. Nema opkopa a ima jednu kapiju koja je okrenuta prema jugu, 12 potijesnih pločama pokrivenih kuća, malu džamiju, bunar, cisternu, pijacu i skladište žita.[54]

            Od svih spomenutih objekata do danas se uzgor održala samo Džamija i djelimično kula ključkog kapetana, a sve ostalo je tokom vremena srušeno ili prepravljeno. Kule u tvrdjavi u kojima se nalazila tabija, skladište žita, čatrnja, tamnica idruge prostorije, hir vremena je davno dokrajčio. Uzgor je još samo dio sjevernog zida na kome se vidi jedan prozor.On strši na jednom obronku i na posmatrača veoma  stravično djeluje.

            Džamija je situirana pri brdu na lokalitetu Begova bašča, pedesetak metara istočno od ruševine tvrdjave. Zadužbina je nekog  Husein-kapetana i prema podacima evidencije odbora IZ-e u Gacku sagradjena je 1560. godine. O vakifu, njegovim zadužbinama i vakufu ništa ne znamo. Ovdje posebno zbunjuje to što se zna da je ključka kapetanija osnovana tek početkom osamnaestog stoljeća i što, ovom Husein-kapetanu nema spomena medju poznatim ključkim kapetanima.

            Osnovica joj je kvadrat sa stranicama deset metara, a enterijer joj  zaprema 64 metra kvadratna. Gradjena je od tesanog kamena i pokrivena četvorostrešnim krovom pod pločom, sada sa crijepom. Zahvaljujući njenim, oko jedan metar debelim zidovima, ona je od izgradnje do danas sačuvala svoj prvobitni izgled i dimenzije. Jedino su joj snježni nametiviše puta ruđili krov koji je kasnije gradjen ili opravljan.

            Uz desni zid joj je prigradjena kamena munarica visoka oko sedam metara, od krova sa osnovom oktogona i bez šerefe. Ova zgrada nije , kako se priča, pretvorena od crkve u džamiju, što potvrdjuje njen vanjski izgled (kvadratična osnova) i mihrab koji se nalazi u sredini pročelnog zida.

            Kad je 1905. mijenjan krov na džamiji, odvaljen je dovratnik na kome je uklesdan natpis (tarih) gradnje džamije. Za ovaj natpis se do tada nije znalo jer je on, ne zna se kada I zašto, bio okrenut u unutrašnjost zida. Ovaj kamen je tada na isti način uzidan pa se, možda, I danas nalazi iznad vrata džamije, ali je tarih na njemu nevidljiv jer je okrenut u unutrašnjost zida[55]

            Krov džamije je kasnije više puta mijenjan i opravljan.Na njegovu opravku je 1915. utošeno 300, a 1916. godine 400 kruna. On je opravljan 1937. I 1967. godine. Džamija je u toku prošlog rata znatno ostećena, pa je temeljito opravljena. U natpisu iznad ulaznih vrata piše da je Šaban Čustović dao 7,000 dinara za njenu izgradnju.[56]

            Imamsku dužnost u ovoj džamiji vršili su sljedeći: neki Hasan hodža bio je imam ove džamije 1764. a neki Abdulah hodža 1789. godine.Fehrat Krvavc bio je 1886. mualaim u Ključu.[57] Priča se da je Zulfikar ef. Šundo vršio 60 godina dužnost imama i mualima u Ključu. On je išao od kuće do kuće i podučavao djecu u islamskoj vjeronauci, jer ovdje nije postojala mektebska zgrada. Umro je oko 1938. i sahranjen u haremu kod džamije.

            Ovoj džamiji gravitiraju sela : Cernica, Zagradci I Bistrica. Do izgradnje džamije u Fazlagića Kuli u ključku džamiju se petkom i bajramima dolazili muslimani  iz ovog i nekih susjednih sela. S jednog kamena pred džamijom oglašavane su svijetu naredbe ključkih kapetana.[58] Mještani je zovu “starica” čime žele dokazati da je njihova džamija najstarija u ovom dijelu Hercegovine. Povremeno služi svojoj svrsi.

            Ispod džamije se stere prostrano polje u kome se ranije nalazilo više nišana na kojima su bili uklesani napeti lukovi sa strelicama. Oni su označavali grobove prvih osvajača Ključa I prvih konvertita koji su prešli na islam.Jedan ovaj nišan se do naših dana sačuvao. U ovom haremu su sahranjeni ključki kapetani iz porodice Tanovića i članovi muslimanskih porodica koje su ovdje živjele.Prema podacima gruntovnice on zaprema 2,000 metara kvadratnih površine.

            Stotinjak metara niže džamije i ruševina tvrđave nalazi se jedna velika stijena skoje se pruža  divan pogled  na ključko polje i okolinu.Ovdje se do danas sačuvala kamena stolica kralja Sandalja sa uklesanim sjedalom. Bila je još jedna, ali je ona koncem prošlog stoljeća oborena sa stijene. Po ovim stolicama mahala je dobila ime Stoci. Istočno od kuća na  Stocima postoji kula ključkog kapetana, koja je djelimično i danas uzgor.

            U Ključu su živjele sljedeće muslimanske porodice: Čustovići, Husići, Lutve, Mehići, Redžići, Škaljići, Tanovici, Telehmuvići i Turčinovići. Mehići su najstariji, Tanovići su bili kapetani ključke kapetanije i ranije se se prezivali Kapetanovići. U Ključu su 1559. živjeli Ahmed Telehmuvić i Mustafa Turčinović.[59] Ove dvije porodice su davno izumrle ili se odavno negdje raselile.

            Neki toponimi i parcele u Ključu i polju ispod njega nose sljedece nazive: Begova bašča, Arslanagića njiva, Bajramovića bašča, Mehićačairi, Nasufova njiva, Ramovina i Akmadža livada. Ovi nazivi jasno govore da su , pored porodica koje smo spomenuli, ovdje imali posjede još Arslanagići I Bajramovići.