Cernica je danas seoce koje se nalazi na najjužnijem dijelu gatačke općine..Od svih mjesta ove općine ona ima najblažu klimu I zato ovdje uspijevaju neke vrste južnog voća, kao smokve I groždje.To potvrdjuje I naziv jednok kompleksa zemljišta koje se zove Loza.

            Cernica je poznata iz srednjeg vijeka, jer je kroz nju prolazio trgovački drum što je išao od Dubrovnika do Istambula.Ona je sve do polovine prošlog stoljeća imala najrazvijeniju trgovačku čaršiju od Trebinja do Foče.[25] Turci su je zauzeli 1465. I od tada pa sve do 1878.bila je u njihovoj vlasti.

            Nakon turske okupacije Cernica je odmah postala administrativni centra gatačke nahije. Godine 1476. sjedi ovdje subaša, a 1477. Alija “vojvoda Cernice I primorja”. Prije 1532 postala je sjedište kadiluka. Sve do polovine prošlog stoljeća bila je privredni I kulturni centar ne samo gatačke , nego šire, pivske I rudničke nahije.[26]

            U sumarnom popisu Bosanskog sandžaka iz 1468/69. godine prvi put se spominje nahija Gacko I u njoj trg (bazar) Cernica. Ona je prilikom ovoga popisa imala osamdeset jednu porodicu, medju njima osamnaest neoženjenih I svi su bili kršćani.[27]

            Prilikom popisa 1477 godine Cernica je brojala trideset jednu kuću (domaćinstvo) , a prihod od njenog trga iznosio je  te godine 12.046 akči.Ona je tada bila veliko selo, koje je dato kao timar osmorici posadnika tvrdjave Ključ.Ovdje su se u to vrijeme nalazile dvije mezre, od kojih sujednu držali pravoslavni, a druga je bila “sijalište spomenutog sela”[28]

            U sumarnom popisu Hercegovačkog sandžaka iz 1519. upisan je trg Cernica u nahiji Gacko, koja je tada brojila 138 kršćanskih I 4 muslimanske porodice ( jedan oženjen I tri neoženjena). Godišnji prihod ovoga trga iznosio je tada 12.035 akči.[29]

            Iz jedne genealogije koju je na osnovu dokumenata I vjerodostojne predaje sastavio blagajski kadija Ali Fehmija Begić (Begzade). Saznajemo da je rodonačelnik njegove porodice došao u kadiluk Crnicu un Hercegovačkom sandžaku s turskom vojskom kao osvajač. On je od sultana dobio berat na velike posjede, u Cernici I okolini I ovdje se stalno nastanio. Njegovi potomci su vršili razne službe u ovok kraju I imanja s koljena na koljeno nasljedjivali. Tako je išlo sve do do Krt Muhameda, sina Alijina, sina Jusufova, koji je carskom naredbom postavljen za muhafiza tvrdjave u Gabeli.[30]

            U porodici Hebiba, koja se računa najstarijom u Cernici, sačuvano je do danas predanje da je njihov rodonačelnik došao u Cernicu preko Boke  iz Turske, kad su Osmanlije ove krajeve osvajali, To se isto priča za ključku porodicu Mehiće I za neke druge muslimanske porodice u Hercegovini.

            Čengići su došli  u Hercegovinu iz Mezopotamije polovinom 16. stoljeća I ovdje od sultana dobili velike posjede. Članovi ove porodice su sve do konca turske carevine, zauzimali visoke položaje u državnoj upravi Bosne I Hercegovine I uživali brojne timare u više mjesta ovih dvaju pokrajina[31]

             Na temelju ovih podataka može se zaključiti da je turska vlast u početku vršila neku vrstu kolonizacije turskog osvajačkog stanovništva u Hercegovini I davala im u vlasništvo velike posjede samo da se ovdje stalno nastane. Iznijeti podaci nam još govore da su prvi muslimani u ovom kraju bili doseljenici – osvajači I da su oni u prvim godinama nakon turske okupacije bili malobrojni. Kako je ovdje tekla islamizacija I ko j e sve I zašto prelazio na islam nije poznato.

            U predtursko doba na području ovog dijela Hercegovine živjeli su bogumili, što svjedoče brojni stećci, koji  su se svuda nalazili. Broj muslimana se povećavao konverzijom  domaćeg kršćanskog, bogumilskog stanovništva. Intenzivnija ismalizacija počela je u ovom kraju polovinom 16. stoljeća, kada je Cernica postala centar kadiluka I gatačke nahije I kada je ovdje počela izgradnja prvih sakralnih I profalnih objekata.

            Turski putopisac Evlija Čelebija, koji je proputovao kroz Cernicu 1664, . piše o njoj sljedeće: Cernica je varoš  pod jednim obronkom.Ima džamiju, šest mesdžida, jednu medresu, dva mekteba, tekiju, han, hamam, 18 dućana I 350 kamenim pločama pokrivenih kuća. To je prilično izgradjena I naseljena kasabica. On posebno spominje Čifluk paše Čengića s kulom visokom kao tvrdjava koji se ne može ubicirati.[32]

                                                            1. DŽAMIJA

            Džamija je bila situirana u donjem dijelu čarsije, nedaleko od raskršća putova koji vode u Ključ I Hansku Glavicu. Prvi joj spomen nalazimo u Putiopisu Evlije Čelebije, na temelju čega se može zaključiti da je sagradjena  prije 1664. godine. Kakve je dimenzije imala ova džamija I njena munara nije poznato, jer o tome nemamo nikakvih podataka. Ne zna se takodjer ni čija je zadužbina kao ni šta je vakif zavještao za nZeno izdržavanje.Jedini poznati imami ove džamije bili su munla Rustem, koji je potpisan na jednom ugovoru iz 1204. (1789), I Mustafa , din Sulejmana Halifin, koji je do smrti 1283.  (1866/67) bio imam ove džamije, a poslije njega Alija, sin Beširov.[33]

            Ova je džamija imala vakufu cernici, koji se u početku sastojao od dućana,njiva I harema.Prihodi ovog vakufa iznosili su 1916. godine 28 kruna, a mutevelija je bio tada Alija Hebib.[34]

            Neka Anija-hanuma zavještala je čair I čifluk u Gacku za potrebe džamije u Gacku I Cernici.Odredila je, izmedju ostalog, da se iz prihoda njenog vakufa daje plaća imamu džamije u Cernici I da se kupuje ulje I mukave za njenu rasvjetu.[35]

            Ova se džamija spominje u jednoj narodnoj pjesmi koja nosi naslov “Hamza Mijatović i Pivljanin Bajo”. U pjesmi se kaže da su turci (muslimani) u jednoj bici koja se odigrala oko 1630.,porazili uskoke Baje Pivljanina I da su u tom boju poginula dva Mijatovića sestrića : Alija I Halil. Taj dio pjesme glasi:

             I on ode kasabi Cernici

             Pred džamijom ukopa sestriće.[36]

            Luka Grdjić Bjelokosić je koncem prošlog stoljeća pribilježio predanje da se na sred Čaršije u Cernici nalazila crkva koja je nakon turske okupacije pretvorena u džamiju. Nju je , kako se priča, sagradila Jelena, kćerka cara Lazara, a žena vojvode Sandalja Hranića. Dalje se priča da su bogumili na Božić ujutro prešli na islam I crkvu preokrenuli u džamiju.[37]

            M e s d ž i d i. Do polovine 17, stoljeća sagradjeno je na području Cernice, osim džamije, još šest mesdžida kojima u pristupačnim izvorimanema spomena. Ne zna se takodjer nigdje su oni bili locirani I kada su prestali raditi I srušeni.Priča se da je jedan bio kod Hanske glavice I u njemu su klanjali vojnici koji su po karaulama južno od Cernice straže čuvali. Ostalih pet nalazili su se po mahalama, koje su se za turske uprave formirali na širokom prostoru od Cernice do Ključa I bile naseljene pretežno muslimanima. Njih su zacijelo, podigli domaći ljudi iz porodica Hebiba, Tenovića I drugih. Negdje u ovom dijelu Cernice postojao je, svakako , bar jedan mekteb, a mozda , I koja druga prosvjetna ustanova.

                                                2. MEKTEB, MEDRESA I TEKIJA

            U blizini džamije nalazio se jedan mekteb, a spram njega s druge strane puta, medresa I možda, uz nju tekija. O ovim objektima ništa ne znamo, jer Im nema spomena u pristupačnim izvorima. Oni su , sigurno, sagradjeni kao I džamija I zadužbine su istog vakifa.

                                                3. HAMAM

            Cernica je jedino mjesto perifernog dijela istočne Hercegovine koje je za turske uprave imalo hamam. Prvi I jedini spomen nalazimo mu u Putopisu Evlije Čelebije iz 1644. godine.[38]

            Hamam je bio sagradjen u Čaršiji gdje su se nalazili I drugi javni objekti: mehkema, karavansaraj  i dućani. Voda u nj bila je dovedena iz izvora Studenca ispod brda Kuk kroz glinene zemljane čunjkove.