Slivlja se nalaze na krajnjoj sjeverozapadnoj periferiji gatačke općine.Od Gacka je udaljena 30 kilometara i sa njim povezano dobrom cestom i dijelom makadamom. Mjesto je od konca prošlog stoljeća nastanjeno isključivo pravoslavnima, dok su ranije ovdje živjele i imale posjede mnoge muslimanske porodice iz nekoliko mjesta Hercegovine. O prošlosti Slivlja malo se zna. Ovdje su u srednjem vijeku živjeli bogumili, o čemu svjedoče brojni stećci, kojih i danas ima po svim selima gatačke općine. Polovinom 16, stoljeća počela je seoba muslimana iz Herceg-Novog i drugih primorskih mjesta u unutrašnjost Hercegovine, koji su bježali pred stalnim napadima uskoka, mletačke i španjolske vojske. Tada su , zasigurno, i u Slivlje doselile neke muslimanske porodice i ovdje se nastanile. Članovi ovih porodica uključili su se odmah u turske granične posade i za vršenje raznih vojnih dužnosti dobili timare u Slivlju i okolini. Neki bogatiji feudalci iz Hercegovine primili su islam da bi sačuvali svoje posjede i privilegije, pa je tih slučajeva najvjerovatnije bilo i u ovom mjestu.

            U Slivlju se od islamskih spomenika danas vide samo omeđine džamije i harema, u kome su svi nišani davno uništeni. Ne zna se kada je ova džamija sagradjena i čija je zadužbina. Priča se da ju je sagradio Osman-paša Kazanac u prvoj polovini 17, stoljeća, o kome smo ranije govorili. Bila je kratkog vijeka, jer ju je srušio Bajo Pivljanin oko 1685. godine i nikada više nije obnovljena.[113]

            O veličini i vanjskom izgledu džamije ništa ne znamo, jer nismo išli u Slivlje i pregledali njene omeđine koje još postoje. Priča se da je neki pravoslavac počeo rušiti džamiju i kamen upotrebljavati za gradnju kuće, ali mu je “ sve naopako pošlo” i odmah je od toga odustao. Zahvaljujući tome , omeđine džamije su se do danas sačuvale i teren na kome se ona nalazi i harem uz nju danas nisu ničije vlasništvo. O drugim islamskim ustanovama u Slivlju i okolini kojih je, vjerovatno bilo, nemamo za sada nikakvih podataka.

            U Slivlju su za vrijeme turske uprave živjeli: Ćinarići,Glavovići i Tusaci, koji se spominju u izvorima, predanjima i narodnim pjesmama. Za Ćinariće i Glavoviće se priča da su bili begovi. O drugim muslimanskim porodicama nemamo nikakvih podataka. Glavovići su se preselili u Mostar prije više od 200 godina, gdje i danas žive njihovi potomci. Ćinarića i Tusaka nema odavno nigdje u Hercegovini pa zaključujemo da su izumrli.

            U jednoj staroj nardonoj pjesmi govori se o napadu Baja Pivljanina i njegovih uskoka na Slivlje, pljački stoke i odvođenju članova porodice Ćinarića u ropstvo. Taj dio pjesme koji nosi naslov “Hamza Mijatović I Pivljanin Bajo” glasi:

            Šta učini Pivljanine Bajo

            Gdje udari na selo Slivlje

            Te porobi selo Ćinariće

            On plijeni Ćinarića ovce

            I pohvata roblje Ćinarića

            Gole bose goni po kamenu…

            Bajo Pivljanin je popalio Slivlje oko 1685, godine i tada je ovdje izgorjela džamija i više muslimanskih kuća i kula. Sve ono što je Bajo popalio i porušio nikada više nije obnovljeno, pa se to u narodu ističe kao čudo. Tada su iz Slivlja iselili Ćinarići i na njihova imanja su se naselili Đoge.[114]

            Iz jednog djelimično sačuvanog popisa (defter) terzija,čurčija i ćebedžija saznajemo da su 1755, godine u Slivlju živjele i radile sljedeće terzije uz čija je imena napisana riječ “Islevleli”, što znači “ iz Slivlja”: Abulfettah-baša, sin Halilov, Murteza baša, sin Halilov,Hasan Tusak, sin Durakov, Omer, sin Ibrahimov, Slivljanin iz Kanberagine mahale u Mostaru, Arslan sin Murtezin, Salih,  sin Ishakov, i Alija Tusak, sin Durakov.[115]

            Na temelju podataka koje nam pruža ovaj defter može se utvrditi da je Slivlje polovinom 18. stoljeća imalo više terzija nego sva mjesta gatačke općine izuzev Cernice. Ovo opet dokazuje da su u Slivlju , nakon što ga je Bajo Pivljanin popalio te pobio ili u ropstvo odveo sve muslimane koje je  žive uhvatio, živjele neke muslimanske porodice koje su se iz zbjegova vratile. Džamija u Slivlju sagradjena je prije džamije u Gacku i Velikoj Gračanici, pa su  njoj sve do polovine 18 stoljeća gravitirala sva sela ovog dijela gatačke općine.

            U Slivlju su koncem prošlog stoljeća imali posjede sljedeće Juge: Ahmet, Jusuf, Zejnil i Ajkuna, rodjena Čorbo. Juge su poslednja muslimanska porodica koja se iz Slivlja iselila koncem prošlog stoljeća. Pored Juga, ovdje su imali posjede još sljedeće muslimanske porodice iz Hercegovine: Pramenke iz Dobropolja, Prgude iz Nadanića, Demirovići, Džuburi, Voloderi i Zvizdići iz Gacka, Gadže i Hasanbegovići iz Havtovca, Čengići iz Lipnika, Kapetanovići, Mehići i Tanovići iz Ključa, Cike, Delalići, Kovači, Loge, Okerići i Memići iz Borča, Bašagići, Dugalići i Muslibegovići iz Nevesinja, Ljubovići i Pašići iz Odžaka, Resulbegovići iz Trebinja, Beše iz Stoca, Sadžaci iz Pocrnja, Vladovići iz Gleđevaca, Kamerići iz Blagaja, Ćumurije, Dizdarevići i Gušanci iz Mostara, Korkuti iz Travnika i Adbegovići iz Pljevlja.[116]

           

 

[