Ima takvih dana u godini koji nekom mjestu daju poseban pecat, a
pamte se duze od ostalih I slave vise od ostalih.
Takav dan koji se bucno proslavljao I dugo pamtio u malom gradicu G.
bio je 4. juli, praznik, Dan borca. Nijedan 4. juli nece ostati
urezan u sjecanju stanovnika ovoga gradica kao onaj 1992. godine.
Sta je to sto izdvaja ovaj praznik od ostalih, o kome se malo
prica,ali ga niko ne zaboravlja?
Subota, u 4 sata u
zoru,brektanje teskih motora u daljini uzbudilo je mjestane ove male
varosi (ne bi se moglo reci probudilo,posto vecina vec danima ne
spava) vise nego zaglusujuca buka pojacanih motora asova
automobilizma Palikovica, Sverka, Stroka, koji su svojevremeno na
relijima ovim cestama vozili posljednje kilometer prema legendarnom
T.
Primjetna je razlika
raspolozenja u srpskim I muslimanskim kucama, a I same kuce se
prepoznaju. Srpske kuce osvijetljene, obiljezene I bucne,
muslimanske zamracene I tihe, u srpskim kucama vedro raspolozenje,
pravo praznicko, u muslimanskim muk, neizvjesnost I strah.
Raspolozenje se mijenja u zavisnosti od buke teskih motora tenkova I
pucnjave.
Ako se pucnjava
priblizava zabrinutost raste, ako se na cas udalji sjaj u ocima za
trenutak bljesne. U muslimanskim kucama ostali su samo starci, zene
I djeca. U prostranim odajama ustajao, vreo tezak zrak. Prozori se
danima ne otvaraju, a tako su zamraceni da ni zracak svjetlosti ne
prodire kroz njih. Sobe neodoljivo podsjecaju na grobnice egipatskih
faraona u kojima se mumije krecu, razgovaraju sapatom, a
sporazumijevaju pogledom okruzene pogolemim blagom sticanim godinama
teskim I postenim radom. Zagrobni zivot remete otkucaji zidnog
casovnika koji se u ovim grobnicama sa zivim ljudima, doimaju kao
prava grmljavina. Radio slusaju samo zene I one zavucene u najdublji
kut kuce(stari ne cuju). Melanholican glas spikera emituje vijest I
izvjestava o novim zrtvama muslimana I velikim zlodjelima cetnika.
Ponovo upuceno stotine razornih projektila na S…Gore muslimanske
kuce u F… hiljade muslimana pobjeglo ispred cetnika I krece prema
…Vise desetina muskaraca ubijeno na stadionu…Lesevi plove rijekom …Bjesomucna
lupa na vratima, pucnji ispred kuce I vika…otvaraj majku ti balijsku…Ruke
na potiljak…Polazi…Brze,brze…Vadi novac…Dje su dukati balijo…uzasan
smijeh…nekoliko tupih udaraca…strasna lomljavina…
Djevojke mlade,
lijepe, sto puta su proklele sudbinu koja im je podarila ljepotu,
pokusavaju to sakriti, ali ona se ne moze sakriti,isto kao kasalj.
Sada se kriju iza nene ili deda, rascupane s djetetom u naramku
bjeze ispred pijanih I pozudnih pogleda cetnika. Prizori po svim
muslimanskim kucama isti,tuzni I stravicni.
Prijateljstva
sticana vjekovima,kumstva ostavljena u amanet pokoljenjima samo za
jednu noc su zaboravljena I nestala.
Masa vode sa rikama
podignutim u vis tik ispred vrata njegovog komsije, komunistickog
druga, rukovodioca I prijatelja Dana.Uzaludan je I beskoristan Masov
pogled u zatvorena, nemilostrdna I nijema Danova vrata. Da li je
mogao I da li moze Dane nesto uciniti, pomoci?...pita se Maso. Mogao
je I trebao je, ali sad vise ne moze,sad je kasno za pomoc.
“Kroci ,
balijo,majku ti ustasku je…”Tup udarac u staracke plecke kundakom,
zena koja koraca pored starca jeknu, kao da ona dobi udarac I nju
zabolje.Starac je zanijemio. Ne moze da vjeruje rodjenim ocima.
Komsija Zivko sve to mirno gleda I hrani zivinu. Koliko juce oni su
zajedno sjedili, pili kafu I pricali da “ovo zlo treba sprijeciti”
“Nije moguce,nije
ono Zivko? Zivko bi vikao:-Pustite covjeka…Kud ga vodite…Nista nije
kriv…
Malo podalje svijet
se iskupio I posmatra,ocito je da ih scena zabavlja.Cetnici su
uhvatili dva mlada muskarca, Mitu I Amira, sad ih muce sto izaziva
odusevljenje kod gledalaca.
Zene koje su do juce
okretale glavu ako bi vidjele krv na malom prstu, a onoga koji bi
stavio taj prst u usta spremne su bile nazvati krvopijom. Sad mirno
ili sa odusevljenjem gledaju ova dva nesrecnika nez nosa, usiju,
ociju…
Ajde bulo, mrdni
malo tim tvojim g…Milan takve voli j… ha,ha…
Raza pozuruje djecu
I sama ubrzava korak.Ne gleda nigdje na stranu,oci joj pune suza od
stida I djece. Da se okrene vidjela bi kumu Zoru kako prostire suh
ves. Ne cuje nista jer je njena paznja usmjerena na korake i naredbe
bradonje, njegovo dahtanje i zadah koji je przi po vratu i vonja na
alkohol, ocekuje da se svakog treba njegova ruka spusti na njeno
uzdrhtalo tijelo I odvoji je od djece. Da cuje, cula bi Zoru kako
pjevusi uz pojacan radio- (Zora nije pjevala prije)
Naoruzani automatima,
kamama, bombama, bradati i pripiti cetnici, njih po
trojica-cetvorica, prihvataju ispred sebe desetak muslimanskih zena,
djece i staraca i tjeraju ih kao stoku (samo sto se ima vise obzira
prema stoci) prema novom hotelu “TE”. Nevjerovatno je nemaju nikakav
uticaj majka i dijete u narucju na njihova surova srca. Kako dan
odmice gomila pred po zlu cuvenom hotelu raste.
Bosca u koje je
potrpana cjelokupna imovina pobacane po zemlji i na njih vise niko
ne obraca paznju. Hotel”TE”, nekada veleljepno zdanje djeluje
sablasno i stravicno. Svuda krv, na recepciji hrpa pocjepanih
dokumenata, pasosa,vozackih dozvola, licnih isprava, slika djece,
zena, djevojaka, po plocicama krvave ceste sirine cetrdesetak cm
ostale iza, za noge vucenih ubijenih logorasa.
Skupljanje je
zavrseno. Zene se pribile jedna uz drugu, izbjegavaju zakrvavljene
poglede cetnika, djeca radoznala i znatizeljna u cudu zagledaju u
oruzje, a starci vec iznemogli i posustali posjedali na razbacane
bosce. Oko prestrasene gomile zveckaju oruzjem Zoran , Branko,
Dragan, Simo… Podsjecaju na nekakve prljave,cudne higijenicare.
Zagledaju zenama u ruke, vrat, usi…oni nesto traze, nisu oni
higijenicari. Kada se upute izmedju naroda, masa se razdvaja poput
kakvih pokretnih vrata.”Muskarci levo, zene desno” odjeknu komanda
koja mnoga srca zaledi. Poslednji rastanak za mnoge. Vodnjikave oci
poluslijepih staraca napunise suzama. Pogled se zamagli.Vise ne vide
nista. Ne znaju ni gdje je lijevo ni gdje je desno, jedni idu na
jednu, drugi na drugu stranu.Cetnici divljaju, psuju, udaraju
kundacima. Ahmet ostaje lezati._-Cije je ono momce sto komanduje-
upita neko- Onoga sagluhog Sveta tislera- Ja,ja,ja, otac mu je u
svaku muslimansku kucu ulazio I svugdje dobro dosao…
