Fotografije, i eventualne tekstove,objasnjenja za iste i slicno saljite na email adresu: slikegacko.net@gmail.com

Ne zaboravite!

Svaka fotografija koju imate, a vezana je za Gacko i Gacane, od neprocjenjive je vaznosti. Nema manje i vise vrijednih fotosa.

Ono sto vi svaki dan bez posebnog uzbudjenja gledate, drugima moze biti veoma draga uspomena, podsjecanje na lijepe trenutke.

Kontaktirajte nas , ako imate neku ideju,rado cemo je realizirati.  

Herzegovinian village, naziv je fotografije autora Igora Marića, Trebinjca. Objavi je na ovoj internet adresi: http://www.trekearth.com/gallery/photo825204.htm. Svoj rad opis sljedećim tekstom:" Village Avtovac in eastern Herzegovina near the town of Gacko . This picture might not be very clear , it is taken from the bus but I really like the view of the village church and snow covered mountain peaks in the background." Mnogo boljoj percepciji ovoga prizora, doprinio je AYAN SADHU, zaposlenik odjela za porez indijske vlade, koji je korištenjem kompjuterskih alata , od prvobitno loše verzije, uzrokovane fotografisanjem  kroz prozor autobusa,uspio napraviti dobar snimak.Nas motiv da objavimo ovaj rad bio je kontrast Atvovca bez snijega i sniježne kape ovog planinskog masiva, sto se iznad Šišmana diže.

Gacko landscape, ime je ove uspjele fotografije čiji autor je Nataša Simeunović. O autorki ne znamo znamo ništa, osim da je iz Srbije, da je svoj rad objavila na internet adresi: http://www.trekearth.com/viewphotos.php?l=5&p=796298 i da je ljubazno dozvolila da se fotografija objavi na našem sajtu.

Na pomeutom mjestu svoj rad je opisala ovako:  One more landscape. Gacko, small town in Herzegovina. I like clouds and shadows. Upravo oblaci i sjene su ono što nas je ponukalo da ovu fotografiju postiramo.Ovaj prirodni fenomen je u Gacku česta pojava , ali eto, zabilježi ga neko ko nije iz Gacka i ko voli igru sjena i oblaka.

Sarića Grede - motiv je koji je svojom kamerom zabilježio Almin Bašić. Jedna, prije svega , koloristički supjela kompozicija, u kojoj se zlatno kafena boja spržene trave dobro komplementira sa rijetkim zelenilom u ovom kraškom kraju.Ovo područje je radi svoje istorijske i fortifikacijske posebnosti česta meta naših objektiva.

Lazarići - selo koga nema

Već odavno, biće cijelu godinu, u kontaktu smo sa Milošom Nikolićem, studentom završne godine istorije i geografije, u Nikšiću, zaljubljenikom fotografije i Gacka. Da vas ne prevari ono Nikolić, to prezime nije ono gatačko, istoimeno. No njegova majka jeste Gačanka i usadi Milošu ljubav za tim hercegovačkim gradićem.

Miloš se je javio sa nekoliko uspjelih fotosa Gacka, koje ćemo vremenom objaviti na stranici.Danas objavljujemo ovaj uspio rad sa naslovom "Pogled  iz Lazarića".

Nas ovaj snimak potače da napišemo nekoliko rečenica o selu, kojeg više nema.Prije II Sv. rata , bilo je to brojno selo čiji su stanovnici poslije njega, raseljeni. Planovima tadašnje vlasti zemlja je oduzeta, na njoj je formirana lokalna Zadruga. Staje u prednjem planu slike su upravo dio tog projekta. Većina stanovnika Lazarića  dobila je zemlju u okolini Brčkog i tamo formirala istoimeno selo.

Voćnjak u prednjemm planu snimka, ispred staja je druga značajka toga perioda. Negdje pedestih godina prošlog vijeka Zadruga zasadi na ovom potezu šljive i jabuke. No kako je ugalj samo na metar ispod površine, voćke nikada ne postigoše normalnu visinu i rod. Ostade tako jedan patuljasti spomenik, ljudskoj neobrazovanosti. Činjenicu da je ugalj na ovom potezu veoma plitko istražila je još Austrija, kopajući temelje za zgrade Poljoprivredne stanice.

Zgrada u prvom planu fotografije je objekat izgradjen pedesetih godina, kao stanica za preradu mlijeka i proizvodnju sira.Još su mi svježe slike umješnosti sirara Branka Mućibabića koji je tu proizvodio na tone veoma kvalitetnog punomasnog sira, koji je nakon odležavanja i sazrijevanja odlazio na trpeze znalaca. Nama u Gacku je ostajalo da kupujemo ostatke od onoga što je Branku, nakon kalupiranja sira ostajalo kao odpad. Bijaše to veoma kvaltetan sir, čija produkcija stade u kasnim šezdesetim. ko će znati zbog čega.

Lijevo od ovog objekta (ne vidi se na snimku)je izvor Srnj, sa koga je Gacko nekoliko decenija dobijalo vodu.U toj maloj podzemnoj pećini, kaverni, instalirana je bila pumpa koja je vodu izbacivala u rezervoar na brdu (otprilike na mjestu odakle je Nikolić snimio ovu fotografiju), a odatle cijevima do gatačkih domaćinstava. U živom mi je sjećanju vrijeme kad se kulučilo na ovom vodovodu. Naime, u nedostatku sredstava, Opština je , kao mjesni samodoprinos, "razrezala" svakom gatačkom domaćinstvu kopanje dionice vodovoda u dužini od 14 metara. Radeći kao dječak na tom poslu, promijenio sam poimanje dužne jedinice. U veoma kamenitom terenu, bez ikakve mehanizacije, samo sa krampom i lopatom, metar mi se činio dug kao kilometar.

Prije izgradnje ovog vodovoda, cijelih 5-6 mjeseci vodu smo, umjesto sa desetak gatačkih javnih česama, zbog njene zagadjenosti (to je bio razlog što se je prešlo na izvor Srnj) pili sa toga izvora. Donošenje vode, sa Srnja koji je bio udaljen neka dva kilometra od Gacka, zapalo je djecu.Vodu smo punili sa izvora koji se nalazio dvadesetak metara nizvodno od pomenute kaverne. No svaki put je dječja radoznalost bila ta koja nas je gonila da odemo do pećine i vidimo pumpe , koje su bile već instalisane tamo i šta oko njih radi majstor Rašo.

Sedamdesetih, stiže voda novim vodovodom sa izvora Gračanice, koji definitivno uništi ovu rijeku, u nove rezervoare, a odatle prirodnim padom, do potrošača.Samo par desetina metara, odatle, prolazi cjevovod industrijske vode za TE Gacko, čija je kvaliteta, vrhunska. Pridruži se i ova glupost, nizu gluposti gatačkih.

Spaljena skola u Bistrici

Tamo gdje je nekada, na početku pitome boračke vale ležala Bistrica, centralno selo mjesne zajednice Borač, danas su omedjine spaljenih zdanja. I privatnih i društvenih.Svojom veličinom i ljepotom posebno se isticala zgrada mjesne osmogodišnje škole, koja je u naletu Karadžićevih poslanika bezobzirno spaljena.Ni kriva ni dužna, ništa ne učinivši da joj se vijek nasilno završi. Uostalom kao i sve ostale spaljene škole, ambulante i druge ustanove na području opštine.

Danas u pitomini koju gledate, na fotografiji Derviša Loga, caruju trava i nisko rastinje. Čovjeku ni traga. Uzroke i povode ne treba tražiti, a kako se ne upitati - pa zašto su je "oslobađali", kad je danas ne koriste?

Bjelasnica u sumrak

Tema je ove fotografije, koju nam je poslao X.Z, iz Gacka (u nemogućnosti da ga pobliže odredimo, da kažemo da se radi o istoj osobi koja je poslala snimak Crkve u Danićima). Izgleda da je zalazak sunca omiljena tema nasih saradnika. Istini za volju ona je uvijek oku drag dogadjaj, pa i ne čudi što je često snimamo.

Za ovaj snimak kažimo da je uspjela kombinacija zaklanjanja sunčevog snopa drvetom u prednjem planu fotografije, te odlične konture krajolika i pored velike disperzije svjetlosti.Netaknuta priroroda ovog dijela površi je možda zadnji put ovjekovječena u ovakvom stanju. Drugi blok(ovi) TE Gacko sigurno je nece ostaviti ovakvom.

Vama ostavljam da nagadjate lokaciju sa koje je snimljena ova fotografija.

Čestitka, povodom 25. novembra, poslana iz Gacka. Anonimna (opet) naravno, no hvala , u svakom slučaju

Crkva u Danićima

       tema je naredne fotografije.        

        Istu nam je , uz uslov anonimnosti poslao jedan od stanovnika Gacka.Proteklo je vremena u očekivanju da će autor pojasniti šta  fotografija prikazuje i kad smo bili u ubjeđenju da nikada neće nit biti objavljena, dobili smo, opet od Gačanina i opet, uz uslov anonimnosti ( neka im bude) potrebna objašnjenja:

  “To je, mislim da je zvanični naziv "Hram svetog novomučenika mitropolita Petra Zimonjića", crkva podignuta prije nekoliko godina u Danićima.  Zgrada pored crkve je manastirski konak”

        Informaciju o tome da je , nakon proglasenja  za  Svestenomucenika - Petra  Zimonjica, mitropolita dabrobosanskog, - u selu Danićima napravljena crkva imali smo I prije par godina. No fotografiju nismo.

        Ono što , poznavanjem kraja, na njoj mogu odrediti je, da je snimljena negdje od pravca motela “Košuta”, ne znam baš precizno odakle, no siguran sam da je planinski vrh iznad borovine u zadnjem fonu slike Gat. Fotografiju objavljujemo , više kao biljeg vremena. Nego što po svojoj uspjelosti zaslužuje. Fotograf kad okrene kameru na objekat mora misliti na poruku. Poruka ove fotografije je Crkva. Jer da nju tu nije, krajolik koji prikazuje je skoro identičan većini gatačkih. No dobra strana digitalne fotografije je da nam je omogućila  da "izvadimo" detalje crkve i konaka (koje kvalitete pitanje je za stručnjake) i da vam ih prezentiramo. Uz nadu da ce isti autor, ili neko drugi, sasvim svejedno, jednog dana poslati fotose samih objekata.

Primjedbe posjetilaca stranice

Nedugo nakon objavljivanja fotografije "Crkva u Danićima", javilo nam se  porukama, nekoliko posjetilaca stranice. Poruke su bile skoro identične, pa ćemo izdvojiti onu Hamida Čustovića jer je stigla prva.

Hamid nam poručuje-parafraziram: " Da nam je poznavanje kraja nikakvo, da fotografija nije snimljena sa lokacije koju smo pomenuli, te da , da je onako kako smo mi napisali Ključ i Sarića Grede bi trebali biti u Crnoj Gori, a nisu, a Da(h)anići u  Hercegovini, što nije sporno."

Zadnja u nizu prispjelih poruka na ovu temu je  poruka pošaljioca ove fotografije,osobe koja je izabrala svoj potpis kao X.Z.:                                                                                                                           "Tema (prve poslane fotografije) je pogled ispod Gata, brdo za koje ste mislili da je Gat su Sarića grede, a u gornjem lijevom uglu je brdo iznad Ključa."                                                                               Mi smo to  od poćetka znali. Dakle to da je snimak načinjen iz pravca Gata.
Nismo mogli, naravno, odrediti lokaciju odakle je fotografirano i pored činjenice da je snimak načinjen sa nekog puta, koji se spušta ka Hramu.
Ali smo znali da borovine ovih razmjera nema na Gatu ni pod Gatom, da je ima u rejonu Debeljca, da na Gatu nema ovako visokog vrha i masiva, kao Videž (ili su ipak Vrhovi) iznad Kljuca, a nastavak masiva Babe i Bjelašnice, nismo mogli promašiti.
Uz to pozicija Danića nije takva da se ,sa Košute fotografski, može vidjeti Hram i Gat u jednoj vizuri.

Sve to je urađeno sa namjerom da motiviramo autora(e) da se jave sa informacijama o slici, a i da citaoce malo motivisemo na razmisljanje. Kako vidite u tome smo uspjeli.

Na kraju da vas podsjetimo da je danas u obilju tehnologija koje koristimo nemoguće pogriješiti u lociranju geografskih objekata. Na raspolaganju su nam elektronske mape Gacka razmjera 1:50.000, sve sekcije Gacka u veličini 1:25.000, satelitske mape i snimci Gacka iz svih mogućih elevacija , te na kraju veoma precizan sistem satelitske GPS tehnologije koja je korištena u Dejtonu kod potpisivanja mirovnog ugovora.Uz veoma dobro poznavanje Gacka ova tehnologija pratično onemogućava greške u pozicioniranju bilo koga objekta.

Sumrak nad poljem, tema je ove uspjele fotografije. Objektiv kamere autora Mladena Jeremića zabilježio je , uspješno, smjenu dana i noći nad Gackom  juna, neke godine.

Uspio snimak smiraja dana nad Bjelasnicom. U prednjem fonu je Termoelektrana. Vizuru jedino kvari ovaj nesretno ukomponiran kabel koji tako ružno siječe pejsaž. Čestitke autoru. Autor fotosa je Jovanka Govedarica iz Gacka. Izvor originala na :

http://www.b92.net/galerija/pics/2006/07/69681976244ce07cd6cf60294937662.jpg