Sma(j)il Čengić, ili još poznatije Smail-aga Čengić, je već dugo vremena za istoričare, pjesnike, ali i za narodnu umotvorinu, neiscrpan izvor. O životu ovog Gačanina napisano je mnogo studija, osvrta, pjesama, cijeli jedan ep.

               Oni što su o njemu pisali, uglavnom su koristili nepisane izvore. Sva, poznata mi pisanija je uglavnom oslonjena na epiku, kazivanje savremenika ( a i to je radjeno za velikim zakašnjenjem) i narodno kazivanje.Kao da je onovremenim istraživačimo bilo stalo, da on i ostane u epu. Neshvatljivo je da se u tim tekstovima ne pojavljuje niti jedan pisani iyvor. Kao da se radi o narodnom guslaru, a ne o čelniku te vlasti, uz to vojskovođi,sa činom generala. Malo ko je ovog Gačanina probao osvijetliti kroz tradiciju kraja u kojem je živio, stolovao, gdje je na kraju i poginuo i sahranjen .

               Pišući o ljudima koji su na početku austrijske okupacije, aktivno, u onovremenim časopisima saradjivali, spomenuo sam učitelja Stevana Delića. Obećah o njemu pronaći nešto više biografskih podataka, ali neuspjedoh. Jednostavno, nema ih . No ono što sam uspio naći, je serija tekstova o pomenutom Čengiću, koje je ovaj vrsni sakupljač podataka iz naroda, objavio u časopisu "Gajret ", 1925.  i narednih godina.

Upravo njegovi tekstovi su gledanje na te događaje, iz rakursa ljudi iz Gacka i okoline, pa je Delićev pokušaj  zbog toga vrijedan hvale. 

               U nekoliko narednih nastavaka objavićemo pisanje gospodina Delića. Tekst je zanimljiv i po tome , što je provjeravajući pojedine segmente dogadjanja na Mljetičku 1840. godine, razgovarao sa mnogo poznatih Gačana, pa možda među njima nadjete i svoje predke.

*

gajret (gairet, garjet) m (ar.) nastojanje, zauzimanje, revnost, pomoć, zagrijanost, privrženost.  Ime muslimanskog kulturno-prosvjetnog društva, čija se djelatnost prostirala na području BiH, a osnovano je 1903. godine u Sarajevu. Društvo je izdavalo i časopis pod istim imenom koji je izlazio od 1907-1914 i od 1921-1941. - Abdulah Škaljić, Turcizmi u SH jeziku, strana 288.

Muslimansko kulturno prosvjetno društvo "Gajret" osnovano je 20.2.1903. godine sa ciljem da prikupljanjem materijalnih sredstava pomaže školovanje muslimanskih đaka, naročito na srednjim i visokim školama. Osnovano od grupe muslimanskih intelektualaca (jedan od osnivača je kao i prvi predsjednik ovog društva je bio Safvet-beg Bašagić), spočetka bez podrške vođa autonomnog pokreta koji smatraju da borbi za vjersko prosvjetnu autonomiju treba podrediti sav ostali rad, društvo "Gajret" se brže razvijalo i u narodu proširilo organizaciju od 1907 godine, kada je pod okriljem muslimanskog političkog vodstva postalo žarište kulturno prosvjetnog rada među muslimanima. Do izbijanja prvog svjetskog rata rad društva ne ograničava se samo na pomaganje školovanja đaka, iako se tome prirodno posvećuje najveća pažnja, nego se proširuje i na prosvjećivanje muslimanskih masa putem predavanja, analfabetskih kurseva, izdavanja kalendara i časopisa "Gajret" i sl. Zbog protivrežimske orijentacije "Gajret" je početkom rata morao obustaviti rad, dok su njegovi vodeći radnici stradali po austrijskim zatvorima i internaciji (Avdo Sumbul, Behdžet Mutevelić). Njegov rad obnovljen je poslije Prvog svjetskog rata, prekinut je u toku Drugog svjetskog rata i nastavljen nakon toga do 1949. godine.

Izvor informacije: http://sarajevo18781918.blogger.ba/arhiva/2005/11/07/100070