* Objavljujuci ove, davne, zapise iz Gacka
i njegove prošlosti
zapitah se,
ne jednom,
ko su pisci ovih tekstova? Ko su ljudi ,
što tih davnih godina , na kraju devetnaestog i pocetku
devetnaestog početku vijeka, dakle, najmanje,104 godine
unazad
,katkad
i više,, pisahu ove zabilješke?
Proteče cijeli jedan vijek.Iz gatačke vale put svijeta podje
nepregledna rijeka školovanih ljudi, nebrojeni magistri ,
doktori, nauka, profesori univerziteta....
No ne osta mnogo zapisa o Gacku iz vremena , iza ovih. Kao
da se stidjesmo vremena u kojima živjesmo, i kraja iz kojeg
potekosmo. Sa
zaljenjem moram konstatovati da znam samo za nekoliko,
napisanih, porodicnih genealogija, gatackih.
Ako o svojoj familiji ne pisasmo, malo je
vjerovatno da o cemu drugome, jesmo. U cestim kontaktima sa
poznanicima I Gacanima, uopste, ne propustam priliku da
kazem: Pisite svoja sjecanja, zabiljezite rijeci svojih
predaka. O kvaliteti zapisa ne brinite. Neko ce nekada taj
zapis uciniti pismenijim, ali vrijeme koje propustamo, niko
I nikada nadoknaditi nece.
Udubite se u ove, objavljene, tekstove.Oni
samo opisuju Gacko iz nekog vremena. Nama neznanog.Kao sto
ce neke nove generacije sa zadovoljstvvom citati vasa
sjecanja. Iz vremena vama znanog.
Stevan R. Delić bi učitelj. Ne znam od kuda dodje u Gacko,
ali Delića bi i osta u Bileći ili njenoj okolini. U Gacku,
tek jedna porodica. Nisam siguran da li je Stevan Bilećanin,
ali znam da je bio
učitelj i kasnije Upravnik škole u Gacku.
I znam da je bio veoma plodan sakupljač umotvorina i
tradicije kraja gatačkog. Uz njegovo, pominjaće se i druga
imena, ali najčesće ime prote Toma Bratića i Luke
Grdjića-Bjelokosića. O njima, nekom drugom prilikom.