Samo da se pusti ili otme.
Nedo dragi Bog, ne bi nam ni ovdje bilo toplo.
To ti u svome zivotu jos nisi vidio.
Ne mogu ti to ispricati.
Na sto metara mu ne smijes prici.
I bas tog prijasnjeg agronoma postavise za
rukovodioca,jer nisu znalim sta ce sa njim. A i on bijase za
rukovodioca, ne skidase kravate.I on nije puno fermo Ibra i davo mu
za pravo, cak pricaju, neznam je li istina, da je negdje jednom vrno
Ibra iz kancelarije i natjero ga da se okupa i presvuce, jer se ne
more tako iz stale ili iz sijena pravo u kancelariju, mora biti
nekog reda, jer ovdje dolaze visi rukovodioci i ne voli da mu se
kancelarija cuje.
A jos prepricavaju ljudi po kafanama i birtijama, da
je nede reko da ce Ibro citav zivot njiriti kravi pod rep.
Slabo ce ti Ibro ovdje prosperirati, suskalo se u
narodu.
Onda je dosao neki projekt, navodnjavanja polja,
koristeci austrijske nacrte i iskustva i bijahu odobrene pare. Bi
veci dio para ulozen i potrosen, stari kanali se otkopase i ocistise
i jos novi dodase i napravise; ustave proradise; cekivase se
opravdano puno. Urod
ce biti upetostrucen.
Jednu noc uhvati se neka mraka na nebu, udari kisa,
bog kao da je otvorio nebesa. Potoci se valjaju niz brda sve mutni i
krvavi; nose sve na sto naidu, rijeke se prelile i izasle iz korita.
Gatacko polje puno ko boca. Metohija izgleda, ko kakvo primorsko
mjesto. Nesreca sve zacas promijeni. Ni rodeno mjesto ne mores
prepoznati.
I u muci se ljudi sale. Sad ce turisti nagrnuti.
Ni najstariji Metohijani ne pamte takvo nevrijeme ni
kisu. Prolom.
I bas tako cijeli projekt pade u vodu. Kad se voda
povuce, a povuce se brzo za dan dva, zemlja je suplja, mogao si samo
vidjeti rekose neki u sta su bacene pare.U sta je Ibro bacio pare.
Ibrahim je sutio nijemo, propo u licu, lomeci prste sve vrijeme.
Neki ga branise.
Ljudi, ovo je bozije davanje, ne more Ibro protiv
Boga.
Sve treba ukalkulisati.
I Boga.
I Boga. I to se tako zavrsi.
| Ibro ko da malo
izgubi snagu i volju za poslom, ali u tome hovu se i ozeni.
Doveli mu je iz
primorja. Ne izlazi iz kuce ,niko je jos nije vidio. Kasnije si
mogao saznati custa i ljepuskasta zena i otresita. U Zadruzi se
bilo uslo u drugi veliki poso vocnjak, pored ceste u Lazaricima,
veliki prostor i kvadratura. Sve pripremljeno, razmjereno i
ogradeno, iskopane rupe za sadnice, napravljena kapija,
strazarska kucica.
Trebala je tu da rada jabuka lederka. Otporna i zdrava, socna i
more dugo da stoji. Trazena je na trzistu, a i cijena joj je
visoka medu jabukama, a planiran je povrhu i izvoz. |
 |
Ljudi su se okretali i drugim stvarima i svojim
problemima. Uglavnom kroz odredeni period ljudi vidjese, stabla
jabuke ko da su se okamenile, niti ticu niti nicu. I na oci bijahu
to ruzna stabla, zakrzljala, iskrivljena i racvasta, niska .
Ko kakvo zbunje, prepricavao bi dokoni Filip.
Po koja jabucica, svaka crvljiva i nikakva, ako je
probas ljuta i grka. Grca od cemera, reko bi onaj isti Filip. Usta
ti se kupe. Nista se puno ne komentarisa, neki samo rekose: Bolje bi
bilo, da smo i mi ko i nevesinjci podigli plantazu ljesnika. Pa ako
rodi, rodi. Ljesnik more i izdati.
I carsijska djeca nisu Ibrahimu dala ziva mira;
kucala su mu na prozor, gadali ga pozegama. Ibro je to sve uzimao za
salu. Samo bi rekao : Djeco, djeco.
Ibro je obicavao ranije leci i ranije ustati. Bas
nekako u ta doba, kad se ozeni, kuca mu neko dijete na
prozor.Ibrovica upali svjetlo i proviri glavu kroz prozor.
Dobarvece.
Dobarvece.
Je li tu Ibro? pita dijete, vise momcic.
Sta ce vam Ibro u ova doba?
Lego je.
Fali nam jedan, da igramo zmure.
Jedan dan se pronese vijest, otiso Ibro sa zenom i sa
djecom. Jok onako, vec zavazda. Neko veli, preselio se u rodni kraj
A okle no bi Ibrahim?
Kad ode niti ga ko vidje niti cu. Samo je Halil
kasnije pricao, da je rekao, jedan covjek ne cini nista. Poslije se
jos suskalo da je neko nekom u Zadruzi zamijenio sadnice, dok drugi
vele, da je to cisti Ibrov promasaj. I tu sva prica stade.
A vocnjak, jos stoji i dan danas, planduju stanicka
goveda u njemu.
Neko je dobar hlad isplanirao, zakljucio bi Filip.
Narod je odavno raznio direke,
mreze; ni strazarska kucica nije ostala na svome mjestu.Nekome
sigurno za nesto trebala.Ljudi su snalazljivi. Sadasnji rukovodioci
Zadruge cekaju, da pare stignu odozgo, da se iskrce stabla i da se
dobro razmisli sta dalje, nismo mi Amerika
|
