O Metohiji,

o Metohijanima,

o Polju i Brdu

Kasnije na nekim zborovima ili manifestacijama isticalo se ponosno :

Ovo je nas privredni prvijenac.Crno zlato – Buducnost ! Ugalj – Struja ! Rudari – Partija !

Ali omladina je isla na zanate, skole, put bijela svijeta i tamo ostajala. Vracali su se u Metohiju u mislima u djetinjstvo ili preko ljeta i ponekad zimi, samo da se preuzme osuseno meso,ukupljeni sir i kajmak. Zimi je Metohija odsjeceno mjesto. Ne more se pola godine ni iz Metohije ni u Metohiju. Snijeg napada, streha mjera. Premete ceste, zidine ,trnjake; zaravna potoke i doline. Lijep prizor,ali samo da se gleda kroz prozor iz tople sobe. Po cijeli dan ljudi prokidaju put do pojata,do koliba,do zahoda, do kokosinjaca, do glavnog puta. Ko mora na poso, nakani se jedva. Ko ne mora, namiri hajvan, nese drva i cumura, nanese vode i sjedi pokraj vatre. Iskupe se ljudi i deventaju, magletaju rukama, bistre svjetsku politiku, slusaju vijesti.Halil ulece u sobu.Vice i sumnjicavo vrti glavom :

Na sta ce ovo izaci?

Sta bolan Halile ?

Zaratio Najser sa Izraelom. Pristavi Mujovice kafu.

Nema bogami struje Halile,pristavila bi.

Ukljuci koher,sunce ti … ! Zausti Halil da osuje. I ne osova. Ljutnuo bi se malo Halil, osjetljiv je i muhanat na sitnicu. Malo mu treba da se naljuti. Onda bi se u Metohiji pravile akcije, prokopavala bi se cesta i pravili tuneli kroz snijeg; ali preko Crnoglava opet sve premete preko noci. Ledenice se nahvataju, duzine po metar i vise, zalede se barice po polju. Cijelo Kekica oko se zaledi. Ukondrepio se snijeg ko rozina. Nece se ovo istopiti prije Aliduna !

Zimi se treba dobro hraniti i topliti. Za dorucak se u tavi istopi komad podrobca. I u narodu pricaju :

Ko ovo vala pojede, more slobodno kroz mecavu, more u snijegu spavati.Treba dobro podmazati organizam. A narod je naviko da trpi i nikom se ne zali, pa ni na bolescine. Sramota je reci da si slab, akamoli ici u bolnicu. A mogu ti naci i nakvu falinku. Hoce li mi biti bolje ako kukam. Suti i trpi, dokle more i koliko ti je zapisano.

Polje je oiviceno planinama, pa je ljepse pogledati. Zimi se od snijega ujaje planine ne mores duze u njih gledati od bjeline. Sve ti suze udaraju na oci. S proljeca, narocito iza kisa, kada se sve okupa, spere i procisti zrak,lijepo odavde ispred kuce, mores fino gledati  i razaznati drvo u planini. S juzne strane se pruzaju planine Baba, Djed i Bjelasnica. Za Bjelasnicu je lahko reci sto se tako zove; bijeli se od stijenja ili od snijega. Snijeg tu i preljeti. Donose slasticaru Redzu snijeg da spravlja sladoled ljeti. Baba i Djed, po necijoj prici, zato sto lice ili podsjecaju na babu i djeda, a baba i djed kad negdje sjednu, zadugo sjede i ne micu. Neko iz daljine opsirno objasnjava i rukom pokazuje:Vidis,eno nosa,cela,mores prepoznati oci…vidis ramena.

Mores li ista vidjeti ?

Jok, da me ubijes.

Izmedu brdasaca smjesteno je Kuljsko polje, isto ravno i pitomo. Od Meduljica do Muhovica smjesteno je 13 pripoljskih sela.Rijeka Musnica ponire kod sela Kljuca u pecini Jasovici.Za velikih kisa, kad ponor ne more osvojiti svu vodu, popline polje, sela danima ostaju zarobljena i izolovana.Bujica odnese cupriju, mostove i mostice, grede i gredice; nezna se nigdje za skakala. Zato u sali Kuljane zovu jos i roncima, ne bune se. Isto u narodu ostalo je da se kaze za neku zenu, kad puno prica i nesto sa visine objasnjava: Vidi je, zinula ko Jasovica.

Poslije kise grane i ugrije, sunce izvuce travu, pojavi se otava; hajvan miruje, ne mice sa jednog mjesta. U krava ovoliki stomaci. Kod naroda opsta uzbuna,nadule se krave.

Zovite veterinara pocrkace!

Gdje su djeca? Sta uradise?

Gdje im bi pamet?

Oko veterinarske stanice, izmedu kuca, po ulicama,gonja narod krave sve dolje –gore, dolje- gore ili u krug. Krave tesko trce, sve dahcu, a puni stomaci im igraju.

Udri! vicu.

Ne dajte im da stanu!

Gdje je tirac?

Okupi se i svijeta; neko pomaze, a neko pricom odmaze, ko i uvijek. Onda ljudi savladaju kravu, zavezu joj noge i obore je na zemlju. Veterinar joj probije nekom spravom do zeludca, da izlaze gasovi. I kravi odmah lakse, skoci zacas na noge. Djeca nakva placu i bune se;grde ih i hoce da ih degenece. Vologonac treba slomiti odanjih ! Kenjcijate sa drugim cobanima, umjesto,da prigledate hajvan ! Ja cu vama dati sjednicu i igru!

Zadruzno polje cuvala su dva poljaka, Simo i Halil. Stim sto je Halil vise cuvao Brdo. Simo je imao kucu na Jovanovom brdu, a odatle se cijelo polje pruzalo pred njim ko na dlanu. Mogao je fino sa stolice da vidi ,gdje ima hajvana u zijanu i koliko i da polahko isplanira, kako da pohvata i hajvan i cobane u branjevini. I corav more vidjeti, gdje je meda; gdje je opaseno i gdje nije. Simo pozatvara hajvan i naplati globu, a Ibro okmetuje.

Metohijani su placali Jasa Cola, da pazi njihov dio polja. Jaso je bio onizak bez obadvije ruke do iznad saka. Pricaju,takav se i rodio i jos da je bio vjestiji u ruke, nego mnogi sto imaju zdrave obadvije. Mogao je pisati i crtati; samo pogleda u covjeka jednom i naslika ga. Pljunuti on.Igrao je karata u kafani sa ljudima, jahao konje, nema sta nije umio. Sam sebi izvadi kutiju sa duhanom i otvori, uzme cat, obali jezikom jednu stranu i smota.Krehne sibicu i zapali.

E,sta bi Jaso, da ima  ruke ko i ostali !?

Znao bi napraviti sto pozelis ili sto u snu snujes ili zamislis.

Sam sebe obrije i opere, isceslja, obuce i obuje; zapuci puljke na kosulji, zaveze snjure na cipelama, stavi francuzicu na glavu. Nisi mogao naci boljeg i odgovornijeg poljaka od Jasa Cola nadaleko, govorili su zadovoljni metohijani. Treba ustati i reci Jaso!

Jaso je cuvao svaku travku, danovo je u polju i nocivo. Za cobane Jaso je bio strah i trepet.

Ne boj se, govorili bi Metohijani. Jaso je njima ucero strah u kosti, moremo mirno spavati.

Bilo je slucajeva, neki cobanin upustio s kraja hajvan u branjevinu.Vidje Jasa. Prihvati krave predase, pa udri i trke kuci. Trce krave, mlate im puna vimena,trci cobanin, a za njma Jaso trci,ne posustaje. Cini se da smanjiva i razmak. Trce preko Boljusine cuprije, pokraj klaonice; cobanin se vise ne smije ni okrenuti, da vidi gdje je Jaso.Jer Jaso leti i pomaga za njim. Jaso na zemlju ne staje. Jasu jos niko nije uteko.Trci cobanin kroz centar Metohije, kroz mahalu, izbi pred kucu. Majka mu izlece na avliju.

Dijete, sta je bilo?

Jaso! Jaso! Vice dijete bez duse.

Gdje je Jaso, melaici s tobom dijete?

Eto ga iza mene trci?

Dijete jos ne smije da se okrene i pogleda iza sebe. Samo dahce zajapuren u licu i crven i sav znojav, gola voda.

Jaso! Jaso!

Nema Jasa! Gdje je Jaso dijete, sta ti se pricinjava?

Jaso ce bas prestraviti djecu.

Donese mu casu posecerene vode, da pine.Dijete se okrenu bojazljivo i pogleda niz ulicu i vidje da nema ni zive duse, akamoli Jasa. Bilo je cobana da sanjaju Jasa, da u snu trabune njegovo ime, da ga ne smiju sresti u carsiji ili ako ga vide kriju se iza prve cose. Najposlije za Jasa cu se jedan dan, ozenio se. Doveo finu zenu, odnekle iz Bosne.Custa zena, razvijena, nista joj ne fali.  Ponosni su Metohijani na Jasa; sve se takmice,  ko ce ga vise pofaliti,  ko da im je kakav rod.

Ja sam tebi davno reko: Vrijedan je Jaso.

Jes bogami.  Povrh svega i ozeni se.