“Embroidered with Gold, Strung with Pearls : The Traditional Ballads of Bosnian Women”*

U predhodnim tekstovima objašnjen je način sakupljanja pjesama te dijelom  način tonskog zapisivanja istih, kazivanja pjevačica i sakupljača. Naveli smo da su u Gacku, najveći dio pjesama, sakupili Hamdija Šaković i Ibrahim Hrustanović. Osnovne biografske podatke o ovoj dvojici dali smo , takodje , u predhodnim tesktovima.

Veliki dio pjesama sakupljenih u Gacku je i tonski snimljen, zahvaljujući ljudskoj širini i razumjevanju Salihage Zvizdića, lokalnog mujezina, koji je dozvolio da se snimanja obave u njegovoj kući(njegovo objašnjenje položaja žene, muslimanke i regula šerijatskog prava u vezi sa ovim snimanjima, omogućili su da se posao obavi uspješno). Pored ovoga treba napomenuti da je jedna od kazivačica pjesama njegova žena Almasa, čijim je  poznavanjem običaja i brojem pjesama koje su zapisane, profesor Parry bio oduševljen.

U narednim nastavcima donijećemo razovore Nikole Ivanova Vujnovića, sa učesnicima u projektu. Intervjui su usređeni na pjesme, običaje, načine tvorenja poezije i sl., pa na momente mogu biti dosadni čitaocu. No kako su razgovori prepisani direktno sa trake, bez ikakvih jezičkih intervencija na njima, bićete i prilici oživjeti te rane tridesete godine kroz  tadašnji izvorni govor.  Nikola je bio osoba koja je ove razgovore garnirala sa opisima lokalnih prilika, porodičnim vezama i sl., pa ne zahvaljujući tome moguće steći veoma dobru sliku o Gacku toga vremena.

Kroz razgovor sa većinom kazivača pjesama provlači se istorija gatačkog kraja (naravno na način kako su je vidjele osobe sa kojima je razgovarano, te u skladu sa njihovim obrazovnim nivom i informacijama koje su posjedovali).

Dijelovi kazivanja nekih učesnika su veoma interesantni za čitanje,ali i za izučavanje istoričara.

Nigdje na jednom mjestu nisu tako prepleteni usmena istorija kraja koju prenose s generacije na genereciju pričama u porodici, sa pjesmama koje pjevaju...epikom i lirikom koja je skupljena u ovom projektu.

Donosimo* (skraćene, kako su objavljeni u knjizi autorke Vidan) intervjue sa Hamdijom Šakovićem i Ibrahimom Hrustanovićem. 

* Kompletne intervjuje sa većinom učesnika objavićemo naknadno.

Nikola Ivanov Vujnović intervjuira  sakupljače Hamdiju Šakovića i Ibrahima Hrustanovića

Gacko, 1935

O Emini Šaković od njenog sina Hamdije Šakovića

(I= Ibrahim Hrustanović)

Hardcover notebook # 11

Text 6314

(ploča 2993)

N: Na primjer vi Šakoviću. Vi ste skupili pjesme od neke Emine Šaković. Ko je ta Emina Šaković?

H: To je moja majka.

N: A vaša majka je to?

H: Da.

N: Koliko je ona stara?

H: Pedeset i četiri godine.

(ploča 2994)

N: E mlada je Bogami još.

H: E Bogami.

N: E tu sigurno njeste imali poteškoća.

H: Nisam tu imao poteškoća jer mi je bilo na raspolaganje dosta vremena.

N: Ali ipak mislim da je i ona više puta rekla "Ma sinko što će ti to, ja, više to ne treba, ja neću to i tako.

H: Pa bivalo je i toga. Kaže "Sramota je više da ove pjesme ovolike idu od mene same." Ali što je najznačajnije bilo, ona je očuvala onu svoju bistrinu mladićsku, pa je zapamtila sve one pjesme koje je znala u mladosti, nije ih zaboravila. Pošto je bila u dobrom kućnom odgoju kod jedne od najčuvenijih porodica Pašića, tako, čije su djevojke samo sjedile u jednoj sobi vezle i pjevale pjesme narodne. Tu se razvijala narodna u veliko.

N: Da, da.

H: I ona je mogla da zna nekoliko stotina pjesama. Osim ovih, osim ovih koje je ona meni kazala, mlogo hi je zaboravila. Zna samo početak možda jedne, neke svršetak, neke iz sredine i u tome je mlogo izgubila.

N: A kako mislite vi da su te ženske uopće mogle doć do onakih pjesama? Jesu li to one same činile pjesme, ili je to došlo od njih s koljena na koljeno?