“Embroidered with Gold, Strung with Pearls : The Traditional Ballads of Bosnian Women”*

U predhodnim tekstovima objašnjen je način sakupljanja pjesama te dijelom  način tonskog zapisivanja istih, kazivanja pjevačica i sakupljača. Naveli smo da su u Gacku, najveći dio pjesama, sakupili Hamdija Šaković i Ibrahim Hrustanović. Osnovne biografske podatke o ovoj dvojici dali smo , takodje , u predhodnim tesktovima.

Veliki dio pjesama sakupljenih u Gacku je i tonski snimljen, zahvaljujući ljudskoj širini i razumjevanju Salihage Zvizdića, lokalnog mujezina, koji je dozvolio da se snimanja obave u njegovoj kući(njegovo objašnjenje položaja žene, muslimanke i regula šerijatskog prava u vezi sa ovim snimanjima, omogućili su da se posao obavi uspješno). Pored ovoga treba napomenuti da je jedna od kazivačica pjesama njegova žena Almasa, čijim je  poznavanjem običaja i brojem pjesama koje su zapisane, profesor Parry bio oduševljen.

U narednim nastavcima donijećemo razovore Nikole Ivanova Vujnovića, sa učesnicima u projektu. Intervjui su usređeni na pjesme, običaje, načine tvorenja poezije i sl., pa na momente mogu biti dosadni čitaocu. No kako su razgovori prepisani direktno sa trake, bez ikakvih jezičkih intervencija na njima, bićete i prilici oživjeti te rane tridesete godine kroz  tadašnji izvorni govor.  Nikola je bio osoba koja je ove razgovore garnirala sa opisima lokalnih prilika, porodičnim vezama i sl., pa ne zahvaljujući tome moguće steći veoma dobru sliku o Gacku toga vremena.

Kroz razgovor sa većinom kazivača pjesama provlači se istorija gatačkog kraja (naravno na način kako su je vidjele osobe sa kojima je razgovarano, te u skladu sa njihovim obrazovnim nivom i informacijama koje su posjedovali).

Dijelovi kazivanja nekih učesnika su veoma interesantni za čitanje,ali i za izučavanje istoričara.

Nigdje na jednom mjestu nisu tako prepleteni usmena istorija kraja koju prenose s generacije na genereciju pričama u porodici, sa pjesmama koje pjevaju...epikom i lirikom koja je skupljena u ovom projektu.

Donosimo* (skraćene, kako su objavljeni u knjizi autorke Vidan) intervjue sa Hamdijom Šakovićem i Ibrahimom Hrustanovićem. 

* Kompletne intervjuje sa većinom učesnika objavićemo naknadno.

Nikola Ivanov Vujnović intervjuira  sakupljače Hamdiju Šakovića i Ibrahima Hrustanovića

Gacko, 1935

(H= Hamdija Šaković)

O Hasniji Hrustanović od njenog sina Ibrahima Hrustanovića

Hardcover notebook # 11

Text 6314

(ploča 2999)

N: I sada Vi Hrustanoviću.

I: Da

N: Vi ste pisali pjesme od neke Hasnije Hrustanović?

I: Pa da, to je moja majka.

N: A vaša je majka to?

I: Jes.

N: Je li koliko stara ona?

I: Pa ona je stara oko sedamdeset godina. To je jedna stara žena koja je jedina možda iz ovih naših krajeva koja je preputovala pola Evrope, i prešla je od i Aziju od Carigrada do Trapezunta. To je možda jedina žena, a za sigurno jes, koja je pod zarom i feredžom prešla sve te krajeve, sama bez ikakve pratnje, bez ikakvog vodića.

N: A zašto je tamo ona išla?

I: Pa ona je tamo išla jer ona ima tamo svoje rodbine, brata i neke braće. Ona je iz preko polja to, iz sela Kule Fazlagića. Ona je od jedne čuvene porodice Tanovića. Njezin otac bio je na glasu kao sveštenik, hodža, Rašidaga Tanović. A imala je ona amidžu čuvenoga Mulaga Tanovića koji je išao nekoliko puta u Stambol kod sultana i tako. I onda njezin ta brat baš da vi ispričam tu istoriju bijo je tu u Kuli. I tamo se posvadijo sa nekim svojim komšijama, a on je bio onako vrijedan s obrazli. I tamo oni su ga napali i uvrijedili pred nekom komisijom, pred sudijom, geometrom i nekim drugim ličnostima. Oni su ga uvrijedili tu, napali ga. A on bijo je lovac i onda poslao jednog svog sina maloga od sedam osam godina i reko mu je da mu donese pušku od kuće da ubije dva goluba.

Onda ova komisija koja je bila tu, sudija, geometar i drugi, oni se osjetili tome. Ali oni zaveđeni s njime koji su ga napadali  vrijeđali, nijesu time osjetili. I onda je on došao tu i donjelo mu dijete pušku, i on nji obadva tu ubijo. On je imo četiri sina. Tri odrasla od osam do petnes godina, a

(ploča 3000)

jednoga imo od tri godine. On je onda uzeo--pošto je bila ovđe Austro-Ugarska--uzeo ta tri svoja sina i prebjego u Crnu Goru preko granice. Ali pošto granica nije bilo daleko, možda desetak kilometara, zgodno mu je bilo preći. Za njim su išle velike potjere, i patrole i vojska i tako da se uvati on, ali nije. On je srećom umako prije. On je bijo na Cetinju kod knjaza Nikole. Knjaz ga je primijo vrlo dobro. Jer njegov otac, ovaj Rašid-aga Tanović, on je bijo hodža, a bijo ujedno i trgovac. On je trgovo sa stokom po cijeloj Crnoj Gori. Kad je došo jednom jedne prilike, u Pivski  manastir koji je bio obnovljen, on je uljego unutra i darovo je pet stotina kruna, koje značilo ogromnu suma u doba, ono kada je ovdje bila Austro Ugarska. Onda knjaz Nikola jednom je prilikom posjetijo ta manastir.

H: E stani brate da i ja nešto rečem.

I: E hajde.

H: Kolika je tu vjerska tolerancija bila kod toga hodža Rašida. Hodža, kao predstavnik islama, da klanja u jednome manastiru pravoslavnome, u toj njihovoj bogomolji. To je ona velika tolerancija, koja je, koju je imao taj hodža, i koju propovjeda islam.

I: I onda knjaz Nikola posjetijo je jedan put ta manastir i čuo je đe sami sveštenici i kaluđeri čitaju molitvu i mole se Bogu za zdravlje onima ljudima koji su dali pomoći za ta manastir. Onda knjazu Nikoli odnosno kralju, jedan musliman da je dao veliku sumu petstotina kruna. I to je njemu ostalo u glavi. Kada je došo, slučajno, baš ta moj ujak, daidža na Cetinje, knjaz ga je pozvao sebi kad je čuo za nj. Jer su dolazile razne depeše i potjernice od Austro-Ugarske vlade iz Sarajeva, da se on izruči austrijskoj vladi kao ubojica, Knjaz Nikola je njega pozvao k sebi. Raspitivo ga je odakle je i či je i tako. Kad je doznao da je toga Rašidaga Tanovića, koji je inače bijo čuven, ne samo u Gacku, nego u cijeloj Hercegovini, on nije njega, ma da je Austrija to tražila sa velikim naporima, on ga nije stijo da izda. A u zadnji trenutak kada je Austro-Ugarska tako bila njega prisilila da ga izda, on je njemu dao pasoše i on je prešo u Tursku. Na polasku kada se rastao sa Cetinja đe je bijo dvije godine, knjaz mu je dao, darovao pušku dvocijevku, pošto je on bijo dobar lovac, a on je dao darovao knjazu Nikoli srebreni livor koji se i sada nalazi u muzeumu na Cetinju. I onda, tamo je on prešao u Crnu Goru i odnosno u Tursku i tamo se nastanio. Tamo se nastanio. Otac mu je bio ovdje bogat, poslao mu veliki novac, oko hiljadu lira. Uzeo je tamo neke vojne kasarne, u Odenjisu kod Smirne. Izmir vilajet. Tamo se nastanijo. Kasnije mu je otac i ostala famelja tamo prešo i tamo su se oni nastanili. Mnogi su još naši Gačani otišli tamo k njemu. I on je živio baš ta moj daidža, do nazad godinu i po dana.

I onda, moja majka, da bi viđela toga jedinoga svoga brata koga je imala, jer je bijo samo jedan brat i jedna sestra. Ona se zatrudila i prešla je tolike daleke pute stara. Onda je imala oko šesdesetst sedam osam godina. Otišla je i posjetila i bila jednu godinu dana i godinu i po. I on je baš u to vrijeme dok je ona bila tamo umro. I onda ona, ostali su njegovi sinovi tamo i potomci, ona se povratila. Pozivala je nas odavde da mi dođemo tamo, da bi odselili. Možda moji bi stari

 

(ploča 3001)

ko i šćeli, ali ja nisam htijo nikako, pošto ovđe sam i u školi bio i draga mi je svoja domovina. Njesam htijo nikako da napuštim i tako i danas ovđe se nalazim.

H: E kolika je tu bila sestrinska ljubav da vidi svoga brata, da prevali možda hiljadu kilometara puta do u Tursku, i da je sudbina htjela, da ga ona spusti u zemlju. To je baš taj slučaj jedinstven meni se čini.

I: Nakon dvades i osam godina to je bilo. I uvijek je ona težila, a težio je i on da bi se oni sastali. On bi došo otuda. On je bio imućan dobro. On bi došo nekoliko puta, ali se bojao, kako za vrijeme Austrije, kako za vrijeme Kraljevije Jugoslavije, da ga ne bi što zakon zakačijo ili slučajno da ne bi potomci od ovi ljudi koje je on poubijao, da ne bi napravili osvetu. I on nije htijo nikako da dođe, nego je moja majka otišla tamo i viđela se š njim. To ti je ta da kako kažem u kratko ta istorija.

N: Jeli dosta pjesma vaša majka kazivala?
H: Ona je kazala mnogo. Ja mislim, a i drugi govore ne što mi je majka, da je ona jedna od najbistrijih starica u srezu gatačkome.

N: Jeli koliko stara?
I: Pa ona je stara , kako sam reko, oko sedamdeset godina, jer nemore se tačno utvrditi, starih žena koliko su one stare. Jer nije prije bilo ovaj sveštenika ni uopšte vlasti ni države prije njesu vodile, Turska tako ni Austrija u prvo vrijeme kad se ko rodi i tako, nego od prilike. Kaže kad se kaziva koliko ima godina, kaže upamtijo sam tu i tu bitku kad su izginuli ti i ti. E onda po tome možemo da sudimo. Kažu neke znamo kad je Smajilaga Čengić poginuo, neka druga kaže kad je ovaj Osman paša udaro na Crnu Goru. Kad je knjaz Nikola popalijo Hercegovinu i Gacko. Tako po tome se i onda mi znamo po tijem historijskim godinama kad je to bilo i onda od prilike znamo koliko su stare.

H: To je živa istina kolega. Tako da mi moramo znati sve one godine pojedine kada je bijo koji paša, pa da računamo njihove godine. E pa iz onih historijski događaja po tome se.

N: I onije historijskije događa...

H: E jes. Po tome ih računamo.

N: Dobro. I danas ona dobro živi gledajući đecu.

I: I ona isto je zadovoljna tako. I onda ona meni kazivala je meni dobro te pjesme. Ona je kazala za ovaj put kad sam ja pisao oko trista pjesama. Pa i prije je ona meni kazivala. Ja sam se sam čudijo odakle ona zna te pjesme, pa ona meni kaže, pa ja, kaže, kad sam bila djevojka, moj otac bijo imućan, možda najimućni u cijeloj ovoj okolini. Ja kaže ništa nikada radila njesam nego sazivala djevojke druge, komšinice druge i ja i sa mlom one i jele i pile tako. I šta smo radile, vezle pjevale i veselile se, zabavljale se, ašikovale i tako. Kaže, ta nisam mislila na jade, da ću nešto zaradit ili tako, ko što je, ko što nastaju teške prilike. Bila, kaže, u zadovoljstvu. Kad sam, kaže, neku pjesmu čula, od neke stare žene i tako, to mi je, kaže, bilo, i ja sam, kaže, težila, da tu pjesmu ispjevam i da je znam. I sama se, kaže, čudim kako sam ja to zapamtila sve i kako sam to sačuvala nakon toliko godina.