Darko Mandic 5

 

   
Darko Mandić 5
   

 

Darko Mandić

NEVIDLJIVI DODIR TIŠINE

 

 

(Odabrani stihovi iz neobjavljene zbirke)

 

 

 

 

 

MAGICIAN

 

 

Zagledaj se u jedino par~e

plavog neba,

udubi se u {apat vetra,

u kapima ki{e

prona|i simfoniju,

iz spektra duginih boja

izroni nadu...

 

Ako u~ini{ to

shvati}e{ moju

virtuelnu mogu}nost

nevidljivog dodira

ti{ine...

                                                 
                                                     

 

                             

          DRIVE

 

 

            Jezero Klinje je intaljo Visoke Hercegovine.

            Mladi} od stotinu ljeta.

       

            Gmi`em prema njemu pet i po na sat. Moj Zeleni Zmaj je u gara`i.

Promi~u ~etvoroto~ka{i. Otvaram konzervu Coca Cole i u toj te~nosti za podrigivanje nalazim utjehu {to ne znam da vozim. Na lijevom stopalu, ispod korjenova prstiju, slutim plik.

            Obaram niz a stranu. Lakne mi kad vidim na{ okean na hiljadarci iznad mora.

U ruci nova Zapadna kesa. U njoj sitnice i dnevno zadovoljstvo. Danilo Ki{ na papiru.

            Ja, auto-stoper spu{tenog palca i dignutog kurca, ve} sam na pla`i. Sjedam na mjesto gdje }e uskoro biti hlad. ^itam Pe{~anik. Dje~urlija me dekoncentri{u.

            Na du`ini leptira{a od mene, bacaju sidro dvije djevojke. ^avrljaju. Ne bih okrenuo glavu ni za gajbu Coca Cole. Ba{ to im smeta. Jo{ su glasnije. Jedna ho}e rokadu, drugoj se taj potez ne dopada.

            Ostaju. Motrim ispod tamnih sun~anica. Nemam {ta da vidim. Bli`a meni poku{ava da {ibicom pripali cigaretu. Sjeverac, iako blag, neda. Ne mogu da je gledam kako se mu~i.

            Can I help you? Izvukoh iz plika.

            O, yes, thank you, prebaci lopticu na moj dio stola. Pripaljujem joj. Zadovoljno odbija dimove.

            ]utim.

            Are you from America? – servira.

            Nasmijah se kroz tri rije~i. Ja sam domorodac. Dugo se smijemo. Nastavljamo igru. Nastavnica iz Sarajeva i vje~iti student `ivota.

            Iz zgodne glave duga crvena kosa pada na grejpfrutske grudi. Onaj dio sirene koji je riba, kod Rabel nije za opisivanje. Pri~amo o knji`evnosti. Plivamo. O muzici.

            Uve~e se nalazimo na jednoj terasi.

            Ona votku a ja Coca Colu. Nisam brojao. Ni ona. Vodim je da joj poka`em Gackonsko polje.

            Prelazimo kameni mosti}. Teksas-jaknu pola`em na travu, a na nju Rabel.

            Zri~u zrikavci. Zuje komarci. Mu{nicu ne ~ujem. Svijetle nam svici. Svjedo~e ptice. Kreke}u `abe. ^ak se ni zmija ne pla{im.

            Miri{e poljsko cvije}e u julskoj no}i.

            U rukama dr`im dvije posljednje ~etvrti, a samo je jedna na nebu. Grejpfrut je sladak. Jedem oba naizmjeni~no...

            Zemlju, travu i mrave otresam sa jakne. @urimo nazad. U podrumu hotela po jedan trzaj pi}a.

            Pratim je ku}i.

            U svojoj gara`i sjedam u Zelenog Zmaja.

            Danas sam dobro vozio. 

 
                         Homogeceka 2005 - Onaj dio sirene koji je zena, kod Rabel...

 

BILJE[KA O PJESNIKU

 

 

Darko Mandi} je ro|en u Gacku 11. februara 1963. godine. Osnovnu {kolu i gimnaziju zavr{io je u rodnom mjestu.          

Darko Mandić sa sinom Novakom

 Na tradicionalnom konkursu knji`evnog stvarala{tva mladih iz SR BiH na temu NOB i Revolucije, u Biha}u, 2. jula 1977. dobio je Prvu nagradu i diplomu.

Rock muzikom se bavi od srednjo{kolskih dana. Studirao je turizam i pravo u Beogradu.

            Posljednjih desetak godina radi na kompjuteru, najvi{e pripremu knjiga za {tampu i obavlja poslove korektora, lektora i urednika.

            Pi{e pjesme, kratke pri~e, muzi~ke eseje, i prevodi tekstove popularnih pjesama.

                            

 

                                                    

 
Home
Up
Darko Mandic 2
Darko Mandic 3
Darko Mandic 4
Darko Mandic 5

 

 

 

 

                                            
     (Predhodna strana)

Home Darko Mandic 2 Darko Mandic 3 Darko Mandic 4 Darko Mandic 5

This site was last updated 03/26/06