| |
| |
|
|
DISCLAIMER AND COPYRIGHT.
The text presented here is intended for NONCOMMERCIAL USE and for the
benefit of those who are not able to obtain the printed version.
|
|

Crnogorska
tužilica u Gacku
Umro neki Špiro na Jaseniku, u Gacku. Špiro
je bio rođeni bogalj, i umno i fizički.
Kad je umro bilo mu je dvadeset godina. Ko ga je god
poznavao svak je rekao: Bog se osevapio što ga je uzeo sČ
ovoga svijeta.
Okupile su žene oko pokojnika, nijedna ne nariče - nemaju
šta da reknu, a stid ih lagati. Posljednja dođe Jovana Rebić,
rođena Perović iz Golije, poznata tužilica, pa reče ženama:
- Što koja ne rečete što Špiru?
- Ne znamo bogami strina (tako su je svi zvali) šta ćemo.
Jovana sjede pored pokojnika i otpoče:
- Ja ću s jadom govoriti,
Da ti rečem, bane Špiro,
Ti nijesi još dorastao!
Da ti rečem, vilo Špiro,
Ma su vile ženske glave.
Da ti rečem, grade Špiro,
Gradovi su od kamena.
Da ti rečem, bore Špiro,
Borovi su po planina.
Ma ću nako baš kako je:
O, ti Špiro, majčin sine,
Tebe jadna majka žali
Ima puno dvades ljeta,
Danas će te prežaliti.
Priredio Čedo Baćović: CRNOGORAC NA POTONJOJ URI
IZ STARINA
''Volujače,
jadijače!
Lebršniče, nesrećniče!*
Teško nama među vama!
U zlu dobro čekajući!''
(zapis na krajputašu blizu
Gacka)
*Ne postoji krajputaš u Gacku na kome je ova
pjesma napisana.Izvorna verzija sadrži još dva stiha:
Zelengoro, noćna moro!
Lukavice, kukavice!
http://www.mizprozor.org/index.php?option=com_content&task=view&id=90&Itemid=50
ZVIZDIĆI U KONJICU...
…..IZ CIKLUSA :ZAPAMĆENJA MUJE RIZVIĆA «Uspomene
iz starog Konjica» je knjiga nastala na osnovu zapisa
prikupljenih i sačuvanih vrijednim angažmanom Muje Rizvića
(1923-1998),koji je volio da sluša i bilježi razgovore i
priče iz dalje prošlosti., poštujući Bašeskijinu « Što je
zapisano ostaje,a što se pamti iščezne». «Uspomene iz starog
Konjica « je prva objavljena knjiga iz ovog ciklusa za koju
su recenzije napisali Senadin Begtašević i Esad Bajić.
Zapamćenja Muje Rizvića je priredio Velid Gagula. Promocija
ove knjige je obavljena 16.juna uz Dan Općine Konjic .
Nesuđena ženidba konjičkog kadije U Konjicu je u prošlosti
bilo obrazovanih ljudi , koji su u lokalnoj vlasti služili i
ulemi. Bilo je i kadija , po čemu neke porodice prema
predanjima ,nose svoje današnje prezime. Recimo da je to
familija Vajzović ,po nekom kadiji Vaizu dobila to prezime,a
prije su se drugačije prezivali. Salihkadić je familija
nazvana po nekom Salih kadiji , koja se u novije vrijeme I
zvanično preziva skraćeno Kadić. Stariji Konjičani su
pričali da su iz Gacka davno došla trojica braće Zvizdića ,
nastanili se u Konjicu i zasnovali porodice promijenivši
prezime. Tako su kažu od jednog brata Salihkadići -Kadići ,
od drugog Hadžići ,a treći se brat nije ženio. Po Rasimu
Gaševiću, kako mu je pričao Arif ef. Džumhur , bio je za
Turske u Konjicu -Hercegovački sandžak neki Salih kadija,sa
mešćemom na Orašju.On je iako oženjen bacio oko na mladu
Hadžizukića udovicu ,koja je imala u Konjicu dobar imetak i
kmete van Konjica. Nastanjena je u Begtaševića polju ,dakle
u drugoj nahiji i kadiluku. Kada joj se nazvao mušterija ona
ga je odbila ,rekavši mu da se uopšte neće više udavati radi
maloljetnog sina Muje.Odbila ga je i kada joj je rekao da će
on u svemu preuzeti brigu o njenom maloljetnom sinu.Kada ga
je udovica i pored svega ponovo odbila ,kadija se i dalje
nije mirio s tim ,već je kovao plan da dođe do nje i privoli
je na udaju.Zato pozove u mešćemu nekog kovača Cigića,dadne
mu podosta para i saopšti da mora ukloniti kako znade sina
od Hadžizukića udovice,ali da o tome ne smije niko znati.
Cigić je nerado i jedva pristao na izvršenje tog zločina.
Jedne noći otišao je u polje i pratio kretanje mlade udovice
,sačekao je da se sa sinom vrati sa sijela iz komšiluka.
Ali, kada se vraćala odustao je da ubije dijete,nije tako
nešto nikako mogao učiniti sa dječakom niti sa njegovom
majkom. Sutradan je otišao kadiji na njegovo radno mjesto u
mešćemi i rekao sve šta je bilo ,kako je i zašto odustao u
zadnji čas od zločina. Salih kadija je Cigiću dao još
para,sada ga zamolio,a priprijetio da o tome nikom ništa ne
priča ni za živu glavu. I nije za kadijinog života,ali nakon
Salih kadijine smrti ,Cigić je to sve ispričao i otkrio. Od
tog Muje je nastavljena loza ,kažu, svih Hadžizukića. (Odlomak
iz knjige «Uspomene iz starog Konjica» ) Iz ciklusa
Zapamćenja Muje Rizvića…
http://www.konjic.ba/bosanski/kpd/index.php?sta=3&vid=101
POEMA
IVANA GORANA KOVAČIĆA "LEGLA ORLA..." NAPISANA JE U U GACKU
1943. GODINE
ŽORŽ Skrigin, baletski igrač
i umetnički fotograf. Filmski snimatelj i reditelj,
antifašista. Sin "georgijanskog kavalira", pukovnika
carskog, ađutanta komandanta Odese. Tzv. beli Rus. Pamti kad
su srušili cara Nikolaja II.:
Krivokapić:
Znali ste Ivana Gorana Kovačića?
SKRIGIN: Vrlo dobro, još iz Zagreba. Bio je velika ljubav
poznate glumice Marije Crnobori. Sprijateljili smo se u
Bihaću, kad je došao 1942. U Gackom 1943, posle Neretve,
Goran je za moju ideju novog baleta o partizanskim vatrama
počeo da piše prve stihove "Legla orla, vučje staze…" Tako
je nastala ova Goranova poema. Bio je divan čovek. Zbilja je
šteta, što je poginuo.
Persona
non grata, novinarka Bokić
U
septembru
(2005.
godine)
je odbor Srpske demokratske stranke (SDS) u
Gacku i odbornici SDS-a u skupštini opštine proglasili
reporterku RTRS-a nepoželjnim u tom gradu zbog serije
izvještaja koje je objavila o uključenosti lokalnih
zvaničnika SDS-a u korupciju i pronevjeru i izdali izjavu za
štampu kojom su pozvali građane da im se pridruže u
izbjegavanju te novinarke. SDS u Gacku je objavio izvinjenje
nakon što su RTRS, Ured visokog predstavnika i bh. udruženje
novinara osudili tu akciju.
Dio je izještaja o kršenju ljudskih prava u BiH za 2005,
ostatak možete naći ovdje
Crkva je uvek uz narod
25 godina službe prote
Mihajla Dodera
U Srpskom centru u
Misisagi svečanim ručkom i prigodnim programom obeleženo je
25 godina službe prote
Mihajla Dodera u ovdašnjoj crkvenoj zajednici. U
Crkveno-školskoj opštini "Sveti Sava" želeli su da na ovaj
način iskažu poštovanje koje gaje prema svom parohu i
zahvalnost za njegovu službu među narodom.
|
 |
Prota torontski Mihajlo
je u poslednjih četvrt veka sa svojim vernicima prošao i
lepe i neprijatne trenutke. Oni najneprijatniji, kojih
ne voli ni da se seća, desili su se, kaže, 1986. godine,
kada se grupa ljudi okrenula protiv eparhije kanadske i
vladike Georgija.
- Bilo je to strašno iskušenje. Ali, hvala Bogu,
nadvladali smo ga i sada većini tih ljudi ulazim u kuću
i tamo sam dobrodošao. |
Seća se vremena kada je
bio jedini sveštenik u Crkveno-školskoj opštini "Sveti Sava".
- Sada nas je četvorica, a dolaskom vladike kanadskog
Georgija uspostavili smo red u opštini.
Priča i o novoj generaciji emigranata, od kojih su mnogi
svoje duhovno utočište našli u crkvi.
- Ne zameram ja onima koji su iz komunizma došli ovamo, pa u
crkvu ne ulaze. Naše je da ih lepom rečju i lepim gestom
privučemo jer crkva je ta koja je opstala i posle propasti
svih režima i kraljeva. Ovaj poslednji rat, koliko god bio
nesrećan i težak, na neki način nas je probudio kao narod.
Shvatili smo da je naša crkva uvek tu, uz nas, bez obzira ko
je na vlasti.
U Srbiji je boravio u tri navrata. Kao đak Bogoslovije "Sveti
Sava" u Beogradu od 1963. do 1965, kao član eparhijske
delegacije za pomirenje i prevazilaženje raskola 1991. i pre
četiri godine. Doderi su
poreklom Hercegovci, od Gacka. Protin otac Jefto se doselio
u Ameriku, u Sent Luis, daleke 1909. Petnaest godina kasnije
oženio se Matildom Hikman, Amerikankom, i dobio četiri sina.
Otac Mihajlo je najmlađi, rođen je 1945.
- Oca sam malo zapamtio. Umro je kada mi je bilo tri godine.
Kao kroz maglu se sećam kako me je vodio u crkvu i tada se,
čini mi se, rodila moja ljubav prema crkvi. Ipak, najviše
dugujem pokojnom svešteniku Đorđu Laziću iz Sent Luisa koji
je uticao na mene do te mere da mi je i tada bio, a i danas
je inspiracija, i zahvaljujući njemu pošao sam u Bogosloviju.
Primećujemo da otac Mihajlo, iako je rođen u Americi i što
je po majci Amerikanac, ipak odlično govori srpski jezik.
- Preko puta nas u Sent Luisu živeo je Nikola Zec kome su iz
logora u Italiji posle Drugog svetskog rata pristigli sin i
snaha. Ja nisam po prirodi ćutljiv čovek, nisam to bio ni
kao dete, i sa porodicom Zec sam naučio srpski. Išao sam i u
srpsku školu i naučio ćirilicu, ali najviše sam naučio u
Beogradu za te moje dve godine boravka i učenja. Ponekad,
ipak, imam malih problema sa padežima, ali je najvažnije da
se moji vernici i ja u potpunosti razumemo.
Sa suprugom Zorkom (rođenom Erdeljan) prota ima dva sina i
kćerku.
- Moja najveća radost poslednjih godina je moja unučica Eva.
Skoro joj je tri godine i unela je mnogo sreće u naše živote.
Magistar teologije
Protojerej-stavrofor Mihajlo Doder ima 35 godina
svešteničkog staža. Pre Toronta služio je u Lorenu kod
Klivlenda (Amerika) i u Vankuveru. U Bogoslovskoj školi
svetog Tihona Zadonskog 1995. je dobio zvanje magistra
teologije. Episkop Sava ga je odlikovao pravom nošenja
crkvenog pojasa 1977, a na predlog episkopa kanadskog
Georgija, Sveti arhijerejski sinod ga je 1996. odlikovao
pravom nošenja naprsnog.
Izvor
originala:
PIVLjANI I GAČANI
Isprosio jedan Zimonjić iz Gacka đevojku u kneza Pejovića u
Pivi. Dođe dvadeset svatova za đevojku. Stari svat bio je
mladi pop Bogdan Zimonjić, docnije čuveni gatački vojvoda.
Prijatelji ih dočekaju dobro. Ujutro rano postave sofru i
donesu ”kolače”. Svi kolači sastojali su se od dobre lubine
jalova brava, tepsije pite, grude sira i pogača. Na ovu
pogaču, zvanu ”kolač” domaćin od svatova morao je metati
pare da se otkupi. A prijatelj je uzimao koliko ga je
”obraz” podnosio.
Stari Zimonjić, domaćin od svatova i đevojački svekar, na
zahtjev prijatelja stane metati pare – najprije srebrne, a
zatim i pet-šest zlatnika. Prijatelj sve viče: „Pokrivaj!
Pokrivaj! Došo je Zimonjić u Pejovića - kućić u kućića -
obraz se oće!
Pop Bogdan, stari svat, imao je kod sebe stotinu dukata,
koje je bio pokupio od Srba po svoj parohiji kao harač, a
koji nije još bio predao turskim vlastima u Gacko. Izvadi
ćesu iz džepa od dolame i tresne svih sto dukata na pogaču.
-
Ooo! Sad si pravi kućić i prijatelj! - veselo se nasmija
domaćin i sruči sve pare na trpezu od kolača, izvadi prtenu
ćesu i sve sruči u nju. Zamrska ćesu, zametne tri uzla na
njoj, ustane, otvori sanduk, metne u nj ćesu s novcem, uzme
ključ, zaključa jednom, pa drugom i s ključem u džep. Vrati
se i sjede na svoje mesto, pa veselo reče:
-
Sad da pijemo kao prijatelji, da se veselimo i u zdravlju
razdvojimo!
Kad pop Bogdan viđe da ga prijatelj opljačka, ijetko, svojim
krupnim glasom zaviče:
-
Na noge, gospodo svatovi, da odma idemo! - i prvi skoči, a
za njim povrvješe i ostali. Pred kućom nađoše gotove azurane
konje, i na zapovijest popovu: - Jašite! - svi pojašu i
poćeraju konje galopom, a pop najprvi. Prijatelj iznenađen
zaviče:
-
Čekajte đevojku da primite, evo je gotova!
-
Neću ti ja ni đevojku ni prijateljstva - odgovori mu pop
Bogdan - ja za te pare mogu naći do Ravnoga dvades’ đevojaka
i boljije i od boljega.
Viđe prijatelj Pivljanin u čemu je stvar, pa zavika:
-
Čekaj me, prijatelju pope!
Brzo se vrati u kuću, otključa sanduk, uzme ćesu, potrči,
stigne popa i strpa mu ćesu u džep od dolame.
Pop izvadi ćesu i zaviri, pa kad vidi na njoj sva tri uzla,
reče:
-
Povratimo se da primimo đevojku.
Vrate se pred kuću pop naredi da sjašu samo đeveri i prime
mladu, i odmah produže dalje bez ručka.
www.zinecanima.cg.yu/Analiza_za_avgust_2005.pdf
Jane
Birkin – glumica koja je igrala u filmu "19 djevojaka i
mornar", Milutina Kosovca
U
prepunoj dvorani sarajevskoga
Bosanskog kulturnog centra,
Jane Birkin je imala koncertnu promociju
posljednieg albuma
"Arabesque",
koji je sniman u Francuskoj, Alziru, Njemackoj, Engleskoj,
Grckoj, SAD-u, Japanu, Rusiji i Ukrajini…
…Ovo
nije prvo gostovanje Jane Birkin u Sarajevu. Prvi put to se
desilo jos ratne
1994. godine kada je dosla s nekolicinom
prijatelja da posjeti Francisa Bueba, covjeka koji je
osnovao francusku knjizaru-galeriju, koja je nesto kasnije
prerasla u "Asocijaciju
Paris-Sarajevo", odnosno
Francuski kulturni centar
Andre Malraux…
…Jane
Birkin je rodjena
14. 12. 1946. godine u Londonu u
aristokratskoj porodici. Tokom proteklih decenija, dosta
burne karijere, ostvarila je vise znacajnih uspjeha. Prvi
put se pojavila na velikom ekranu
1964. godine
u filmu "The
Knack…and How to Get It" rezisera
Richarda Lestera,
a na pozorisnim daskama je prvi put zaigrala u mjuziklu
"Passion Flower
Hotel", kompozitora
Johna Barrya,
koji je napisao muziku za nekoliko filmova o
Jamesu Bondu. Na snimanju filma
"Slogan" Pierrea Grimblata, upoznaje Sergea
Gainsbourga i tu zapoceta saradnja se nastavlja vise od
jedne decenije. Bili su jedan od najuspjesnijih i
umjetnickih parova.
..... Jane Birkin & Serge
Gainsbourg sa pjesmom
"Je t'aime, moi non plus",
1968. godine
postizu svijetski uspjeh izazivajuci dosta burne reakcije
tadasnjih medija. U martu 1991. godine umire Serge
Gainsbourg, a Jane nastavlja solo karijeru.
.....Njen dvanaesti album
"A la légere" izlazi 1998. godine i ostat ce
zabiljezen kao prvo ostvarenje bez autorstva Sergea
Gainsbourga. No, njen posljednji album "Arabesque"
sastavljen je od kompozicija Gainsbourga, i to u novom
aranzmanu orijentalnog zvuka, cijoj smo sarajevskoj
koncertnoj promociji prisutvovali....
| |
 |
|
|
Intervju
s Jane Birkin - (iz razgovora sa Akademije scenskih
umjetnosti) |
…Vi
i Serge ste igrali u filmu "19 djevojaka i mornar", Milutina
Kosovca. Sjecate li se te uloge i kako je proteklo snimanje
tog filma u Hercegovini?
.....U
to vrijeme sam snimala s Abrahamom Polanskim, ne Romanom
Polanskim. U pitanju je reziser koji je bio na crnoj listi u
Americi, poznatijoj kao McCarthyeva crna lista. Nekada je
bio vezan za Komunisticku partiju, i nije imao mnogo novca
za snimanje filmova. Snimali smo Willy Boy Go Home. Radilo
se o progonu Jevreja iz Rusije, i Abraham je izabrao
Jugoslaviju za mjesto snimanja, jer je dosta slicila Rusiji.
Uostalom, nije nam bilo dozvoljeno da tamo snimamo. U filmu
je glumio I… Wollock, koji je bio divan u Baby Doll. Mnoge
poznate zvijezde u to vrijeme su glumile u njegovom filmu;
mene je pozvao da glumim glavnu zensku ulogu. Pitao je
Sergea da igra mog glupog, dosadnog i tvrdoglavog ljubavnika,
na sto je ovaj pristao. Serge je zaista divan u tom filmu;
sav je smotan, ustvari, on je verzija zvucnog Chaplina. Bio
je vrlo sarmantan.
.....Za vrijeme snimanja,
jednog dana mi je prisao Kosovac i pitao Sergea i mene da li
bi mi, posto smo dvije velike evropske zvijezde, igrali u
evropskoj verziji westerna. Trebali smo igrati partizane.
Serge bi bio najveci junak, a ja medicinska sestra, pored
njih 18. Pristali smo na to. Sporazumjeli smo se oko novca;
nasi agenti u Parizu su to dovrsavali.
Snimali smo u Gackom,
Slanom, na planinama u Hercegovini. Za nas je bilo vrlo
neobicno sto smo mi u tom filmu. Serge je htio da sve to
snima - da napravi film o filmu. Sve je bilo tako smijesno.
Za vrijeme objeda, jugoslovenski glumci obuceni u nacisticke
odore bi sjedili na jednoj strani kantine, a ovi drugi
obuceni u partizanske na drugoj strani. Serge je htio sve to
da snimi. No, producenti su ga odgovorili od toga, jer je
bilo preskupo. Sjecam se jedne scene u kojoj sam plivala u
jezeru s jos tri jugoslovenske glumice. Tada sam bila trudna
s Charlottom. Sjecam se da sam skocila u jezero i da sam
trebala izaci iz njega, no kako smo nosili one stare kupace
kostime, koji sve pokrivaju, po izlasku iz jezera trebale
smo da naletimo na njemacke vojnike, koji su, opet, trebali
biti iznenadjeni prizorom cetiri djevojke kako se kupaju u
jezeru. Za to vrijeme je Serge uzeo mitraljez, prisunjao se
Nijemcima s ledje i sve ih poobarao. Serge inace nije bio
sportista, nikada se nije bavio nikakvim sportom, a kada je
odradio tu scenu, poceo je da kuka kako ga noga boli -
uganuo je nogu. Vidjela sam taj film prije neki dan. I
uprkos castingu, snimanje je bilo vrlo zabavno, Serge je bio
sarmantan. Sjecam se da je u tom filmu glumila neka djevojka,
mislim da je bila miss necega, bila je vrlo lijepa, ali je
morala da odreze svoju dugu, lijepu, plavu kosu. Plakala je
danima. Sada mi je zao sto Serge nije napravio taj svoj film
o filmu. To bi slicilo onom Truffautovom filmu o filmu.
Sve stvari koje su se desavala na setu su bile divno
iskustvo za mene. Cak se sjecam i jedne scene na ratistu
koja je kasnije izbacena iz filma. Ipak, mislim da je
reziser bio zadovoljan, iako je bio svjestan cinjenice da se
ne radi o najboljem filmu na svijetu.
.....Ljudi koje smo
upoznali na snimanju su bili divni, ljudi koji su nam
donosili hranu. Serge je smatrao da je groblje koje se
nalazi u Gackom predivno. Rekao je da je lijepo poput
piramida, poput dolina u kakvom kraljevstvu. Rekao je da
moze osjetiti kako Rusija nije daleko. Kada smo bili u
Ljubljani, 24. februara i pripremali koncert, po povratku u
svoju hotelsku sobu neko je gurnuo kovertu ispod mojih vrata:
otvorila sam je a unutra su bile fotografije sa snimanja -
Serge, mlad u uniformi. Poslije sam stupila u kontakt s tom
djevojkom-zenom i upoznala sam njenog muza i sina. Srele smo
se nakon 33 godine! Na jednoj fotografiji smo svi imali
cigarete u ustima, a Serge je govorio da jugoslovenski duhan
nije bio dovoljno jak pa je stavljao balegu da bi mu
poboljsao ukus…
izvor
originala: http://www.fena.ba/bihkult/muzika/klupska-jane-birkin.htm
ŠETNJA GENERALA BLAGOJA ADŽIĆA
S generalom Aleksandrom Vasiljevićem
razgovarao sam u utorak, 14. ožujka,2006. u njegovom stanu,
u nizu urbanih vila, na Topčiderskoj zvezdi u Beogradu,
nadomak nove zgrade kineskog veleposlanstva. Njegovi susjedi
uglavnom su umirovljeni generali, mada se posljednjih godina
struktura tog elitnog, generalskog naselja, ponešto
promijenila. Dok me pratio prema taksi stanici, kroz park
zatrpan snijegom, upozorio me na osobu koja nam je, uskom
očišćenom stazom, dolazila u susret:
"To je general Blagoje Adžić. Prestao me pozdravljati nakon
mog svjedočenja u Haagu u procesu protiv Slobodana
Miloševića."
I doista, mimoišli su se bez pozdrava, kao osobe koje se ne
poznaju i nikada se ranije nisu vidjele.
Da me Vasiljević
nije upozorio, nikada u tom oronulom starcu koji nam je,
polako, oslanjajući se na štap, dolazio u susret, ne bih
prepoznao nekad toliko moćnog generala. Ne samo zbog
prilično jadne vunene štrikane kape na glavi, već prije
svega zbog brade u koju je obrastao, nadoknađujući tako,
valjda, u starosti ono što za vrijeme aktivne službe nije
mogao imati. (Drago Hedl -
NIJE KOS SVE ŠTO PJEVA
-Feral Tribune)
*Knjaz Nikola i serdar Mujičić
Serdar Mujičić iz Oputne Rudine bio je poznat
kao vrlo duhovit i pametan čovjek, a naročito je volio šalu
i priču. Na jednom skupu Crnogoraca na Cetinju knjaz Nikola
će reći serdaru:
-Serdare, dobar si čovjek! Božja ti vjera! i mio si mi i
znaš šta, namislio sam ti darivati jedan čitluk
nasred Gacka. (Gacko je tada bilo pod
Austrijom).
-Možeš mi darivati i Beč, gospodaru!-
-Ti se, serdare, kanda sa mnom rugaš! reče knjaz.
- I ti, gospodare, sa mnom, reče serdar, a ja još nikada
nijesam vidio da se kroji koža na živom međedu.
Knjaz izvadi sat da vidi koja je ura, a serdar ga upita:
-Koja je ura, gospodaru?
-Deset manje deset, reče gospodar.
-Pa to je do đavolje, gospodaru.
Otada osta poslovica: Đavolja ura kao u serdara Mujičića.
Umio bih se i ja sprdat
Izvor
originala:
http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/kralj_nikola_u_anegdotama.htm
*Pa ti
izracunaj koliko dugo je Gacko , u planovima, tefterima i
snovima susjedne nam (ekoloske) drzave- (podvukao i podcrtao
Urednik)
Општинa Гацко*
Општина је
смјештена у југоисточном дијелу Републике Српске (у даљем
тексту: РС), на простору од 732 км2.
Надморска висина града је 960 м, а планинског превоја
Чемерно износи 1.297 м. Према процјени, на
територији Општине живи око 11.000
становника, који су распоређени у 7 мјесних заједница.
Општина спада у ред општина РС и БиХ
са најстаријим становништвом. Према процјени, преко 20%
становништва старије је од 60 година.
Према подацима општинске управе,
крајем 2003.г. укупно је било запослено око 3.700
лица, а незапослено 930 лица.
Образовну структуру становништва карактерише високо
учешће средње образованих и релативно мање
неписмених (мање од 4%), више од 8%
становништва има вишу или високу школску спрему, а 4% има
студената. Структура земљишта је
следећа: 48% пашњаци, 28% шуме и ниско растиње, 12% ливаде,
8% оранице, 3,8% неплодно земљиште и
0,2% воћњаци. Природни ресурси Општине су
угаљ, вода, пољопривредно земљиште, камен,
шљунак, пијесак и љековито биље.
Искориштеност природних ресурса је на ниском нивоу, осим
угља који се користи за производњу
електричне енергије.
Према
Плану и програму развоја Општине који ће се финансирати из
средстава остварених по основу Закона
о накнадама за коришћење природних ресурса у сврху
производње електричне енергије (у даљем
тексту: Закон о накнадама) и Закона о
рударству, правци развоја Општине су: инвестирање у развој
пољопривреде у циљу оживљавања села
коришћењем природних ресурса; улагање у обављање и развој
традиционалних заната за којима
постоји интерес; улагање у развој кућне дјелатности;
улагање у развој туризма; улагања у
истраживање и развој нових информативно-
комуникационих технологија, интелектуалних
услуга и услуга у области здравстене,социјалне
и дјечије заштите и улагање у истраживање и израду развојних
програма.
Законодавну власт представља Скупштина Општине од 21
одборника, изабраних према Изборном
закону БиХ и РС и према Закону о локалној самоуправи.
Претходни сазив Скупштине у 2004.г.
одржао је 4 сједнице, а након локалних избора извршено је
конституисање нове Скупштине и до дана
ревизије одржано је 8 сједница. Записници и
тонско снимање сједница, уредно је вођено.
Након расписаног конкурса, именовани су секретар
Скупштине и начелник одјељења за привреду, финансије и
друштвене дјелатности, а начелник
одјељења за општу управу функцију обавља као в.д.
Начелник Општине носилац је извршне власти у
Општини, заступа и представља пштину и руководи радом њене
управе. Према Правилнику о организацији и
систематизацији радних мјеста општинске
управе од 29.07.2004.г. («Сл. гласник
општине Гацко» бр. 5/04 од 05.08.2004.г.), општинска управа
организована је у два одјељења:
одјељење за општу управу и одјељење за привреду, финансије и
друштвене дјелатности. Радници
Општинске управе обављају послове локалне управе и друге
стручне послове. Из буџета Општине финансирана је општинска
управа, Центар за социјални рад,
Дјечији вртић и Средњошколски центар.
Према
Одлуци Владе РС о ранг-листи развијености општина за 2004.г.
(«Сл. гласник РС» број 1/04 од
01.01.2004.г.), Општина спада у ред средње развијених
општина. Сједиште Општине је у ул.
Солунских добровољаца 2.
*(Извјештај
о ревизији финансијског извјештаја општине Гацко за период
01.01 – 31.12.2004. године)
|
TRAGOM NEKADAŠNJIH DžAMIJA
Kazanačka džamija u Nikšiću
Munara odoljela preko tri vijeka
|
|
Ova džamija je zadužbina Osman –paše
Kazanca, koji je rođen u Kazancima
polovinom XVII vijeka i kao dijete odveden u Istanbul.
On je iz porodice Papovića. U
Istanbulu je brzo napredovao i već 1671. godine
postao bostan-baša.
Godine 1675. unaprijeđen je za vezira i
postavljen za namjesnika u Šamu, u
Siriji. Tri godine kasnije,
imenovan je begler-begom Anadola.
Godine 1683. bio je vezir u
Bosni, odakle je sljedeće godine
premješten na Egru – Mađarska,
gdje je početkom ramazana 1685. godine
poginuo šetajući ispred grada.
Biografi ističu da je bio dobar i
velikodušan vezir.
U rodnom mjestu
sagradio je džamiju, mekteb,
medresu, šadrvan i saraje.
Džamija je bila locirana u
najljepšem i najplodnijem dijelu
Kazanaca, nedaleko od izvora ''Oko'' i
Stubanja. Za osnovicu je imala
kvadrat sa stranicama dužine po
deset metara.
Bila je zidana od tesanog kamena.
Uz desni zid joj je bila prigrađena
kamena munara sa kvadratnom
osnovicom. Do šerefe
imala je 28 balsamaka (stepenica)
Bila je visoka oko 15.
metara. Dio munare postoji i
danas, a kamen sa džamije upotrijebljen
je za gradnju kuća. Omeđine
džamije su se do danas sačuvale i teren
na kome se ona nalazi i harem uz nju danas nijesu ničije
vlasništvo.
U ovim krajevim čuva se interesantno
predanje:
Neki dječak–čobanče, rođen u
Kazancima, izgubi stado ovaca koje
je čuvao i ne smjede da se vrati
kući, te odluta put Gacka. Tamo
ga prihvate Turci i sa njima je izvjesno
vrijeme boravio. Prilikom tog
boravka dalo se vidjeti da je
dječak izuzetno bistar, da poznaje
konjičke vještine, te da posjeduje
i druge sposobnosti. Uvidjevši to,
osmanlije ga odvedu u Carigrad.
Dijetevrlo brzo
izuči nauk, napredova u vojsci i po zasluzi dobi mjesto
kako je i tražio od Sultana: da
bude paša u svom zavičaju.
Došavši u Goliju, otišao je pravo
rodnoj kući, ali ga ukućani ne
poznadoše. On uze gusle i poče uz
njih da pjeva pjesmu koju je pjevao
kao dječak. Njegova sestra čim ču
tu pjesmu i vidje kako paša udara
prstima po strunama, poče da plače.
Paša je upita zašto plače.
''Plačem zato što je i moj brat koji se
sa stadom izgubio, guslao i pjevao baš tu pjesmu'',
odgovori. Paša im tada saopšti da je on taj mladić. |
U kući je nastalo veselje. Poslije
nekog vremena paša naredi da
njegovom bratu sagradi crkvu
posvećenu sv. Arhangelu Mihailu, a
sebi sagradi džamiju od koje je i
danas ostalo munare.
Paša se zvao Kazanac, po rodnom
selu. Mnoge muslimanske
porodice u Hercegovini vode porijeklo
od paše Kazanca.
Poznati bosansko-hercegovački
istoriograf, iz Mostara, Hivzija
Hasandedić je u knjizi, «Muslimanska
baština u Istočnoj Hercegovini »,
Sarajevo, 1990. na str. 308, 309 dao veliki doprinos u
ovoj oblasti, pa i o Kazanačkoj
džamiji. O Kazancima i Osman-paši pisali
su i mnogi drugi.
Obrad Višnjić u knjizi Golija i
Golijani, Prilozi za monografiju plemena,
Trebinje 1987, na strani 325, 326
daje opširniju verziju. Papovići
su starosjedioci u Goliji; došli
su vrlo davno, negdje oko 1620. godine. Starinom su iz
Velestova, od plemena Ozrova.
Pobjegla su (od krvi) tri brata:
Mijat, Pavle (Papo) i Antun. Prvo su se ustavili
kod sela Šipačna pored Nikšića, i tu
Mijat ostane, a Pavle i Antun
krenu dalje i nastane se u selu
Kazance. U Šipačku ljut noćili su tri noći, u jednom
dolu gdje se nalazio bunar. Pri
odlasku zaborave jedan kotlić,
bakreni, pa se i danas to mjesto zove Bakrica. Od Pavla
su Papovići, a od Antuna
Antunovići.
Pavle je po predanju imao tri
sina. Najmlađi primi islam i od
njega su muslimanske porodice u
Gacku - Pašić (Muljani) i Hasanbegovići.
O njegovom prihvatanju islama
postoji priča. Kao mladić od
oko 16 do 17. godina čuvao je zimi
jarad ispod planine Đeda. Jednog
dana malo zaspi i vuci mu pokolju
svu jarad. On ne smjede ići kući,
nego pobjegne u svijet. Kao odvažan
mladić nekako se probije i dođe u
Carigrad i primi islam.
U ratu se pokaže hrabar i vjeran, pa
dobije čin paše. Zamoli velikog
vezira te mu da pašaluk u Gackom.
Otac mu Pavle, kao bogat
čovjek bio je od Turaka postavljen
za kneza. Na najmlađega sina, koji se bio
«obestrvio» (izgubili su nadu) i on i svi ukućani već su
bili zaboravili.
Paša dođe u Gacko, i poruči
knezu Pavlu (svome ocu) da
mu spremi konak i treću noć s pratnjom,
bane kod kneza. Knez ga dobro
primi i stane se udvarati paši.
Ni slutiti nije mogao da je paša njegov
sin. Paša je bio čovjek od oko četrdeset godina i bogato
odjeven. Po jednom predanju kršteno mu ime bilo Jakov, a
po drugom Sava. Muslimansko ime dobio je Osman. |
Tako se u raznim dokumentima , koji se
nalaze u arhivima i potpisivao ''Ekrem, Osmanpaša
Popović-Papović Kazanac.
Kada paša u očevoj kući
spazi gusle gdje vise, one iste
uz koje se naučio guslati kao
dječak, skine ih i zagusla. Jedna
mu snaha zaplaka, a on je
zapita: ''Zašto plačeš vlajno?''.
Ona mu kaže da je isto tako
guslao njen djever, koji je davno
nestao. Onda i stari knez
ispriča priču paši o nestanku
svog sina. Paša upita snahu bili
po čemu poznala tog djevera.
''Bih'' , reče ona.'' Imao je na desnoj
mišici jedan crni biljeg i iz
njega
je bio nikao bič dlake''. Paša odmah
skine ćurak, zavrne košulju i
pokaže biljeg. Knez i ukućani se
zagledaju i začude. On im sve tada
kaže i svi se tome obraduju iako
je bio prihvatio islam. Paša se odmah
nastani u Kazancima, napravi kulu, a u
njenoj neposrednoj blizini džamiju.
Ocu i braći, malo podalje, napravi
crkvu. Ova crkva i dalje postoji i
u njoj se služi. Džamija je
srušena.
Stoji joj samo visoka munara.
U jednom zapisu stoji da je 1683. godine,
kad je bila bitka na Beču,
harambaše Bajo Pivljanin i Jovo
Sikunić iz Trebinja, izgnali su
pašu s Kazanaca, zapalili mu kulu
i razorili džamiju. I danas se pored džamije nalaze
ostaci muslimanskog groblja, koje
narod zove mezarje. Napad na
džamiju je izveden u ranim jutarnjim satima
kada se klanjao sabah namaz. Paša
izbjegne i nastani se u selo Mulje, pored
Avtovca. Sve do Drugog svjetskog rata pašini potomci,
Muljani svojatali su se sa
Papovićima.
Bilo je slučajeva, na primjer da su 1862.
godine u Hercegovačkom ustanku,
muslimani Muljani spasili su
porodice Papovića.
Oronula munara Kazanačke
džamije odoljela je vjekovima i živi
je svjedok tog vremena.
Bajro Agović
–
Rabat,

http://www.elif.users.cg.yu/elif2.pdf
|
VIZIJA ZAJEDNICE
...Položaj
TE Gacko na vrhu slivnog područja rijeke Trebišnjice, tj. u
primarnoj zoni vodosnabdjevanja nizvodnih naselja ovog
područja, sa svojim ostacima od sagorijevanja lignita,
predstavlja velikog potencijalnog zagađivača. Hidrografsku
mrežu šireg i užeg područja Gatačkog ugljenog basena čini
rijeka Mušnica sa pritokama Gračanicom, Gojkovića potokom i
većim brojem bezimenih potoka. Mušnica je glavni recipijent
površinskih voda, a nastaje od potoka Vrba i Jasenovačkog
potoka. Ispod Srđevića r. Mušnica prima svoju poslednju
pritoku Gojkovića potok. Napuštajući Veliko Gatačko polje
kod Srđevića rijeka Mušnica ulazi u ponorsku zonu i zavisno
od vodostaja ponire preko niza ponora, počev od ponora zvani
Jama pa do Šabanovih ponora u Malom polju. Utvrđeno je da
vode r. Mušnice podzemnim putem za vrijeme visokih vodostaja
otiču prema hipsometrijski nižim poljima Cerničkom i
Fatničkom, gdje iz Fatničkog polja oko 75% ovih voda odlazi
na izvorište Trebišnjice (za oko 5-23 dana), a drugi dio
voda odlazi u Bregavu. Za vrijeme niskih vodostaja
cjelokupna količina voda odlazi prema Trebišnjici.
Termoelektrana se nalazi na samom vrhu slivnog područja
rijeke Trebišnjice, tako da štetni produkti koji se javljaju
pri izgaranju uglja u termoelektrani direktno prijete
nizvodnom području. Danas se čvrsti ostaci sagorijevanja
lignita u kotlu termoelektrane - pepeo i šljaka deponuju na
unutrašnje odlagalište I i II površinskog kopa "Gračanica",
koje se nalazi u sklopu polja "A". Ovaj pepeo je poznat kao
hazardna sirovina. Shodno tome, potrebno je uspostaviti
sistem posebnih mjera osmatranja koje trebaju da ukažu na
efikasnost zaštite, stepen i mjesto eventualnog zagađenja.
Osnovni sistem kontrole zagađenja voda svodio bi se na
kontrolu voda u Srđevića klancu. To znači, potrebno je
ugraditi stalnu automatsku monitoring stanicu sa
kontinualnim praćenjem nekih parametara (pH,
provodljivosti). Vršilo bi se stalno kontrolisanje nivoa
podzemnih voda u pijezometrima za određivanje pH i
provodljivosti. Jednom mjesečno uzorkovala bi se voda sa
više lokaliteta i određivali svi bitni fizički i hemijski
parametri. Bilo bi potrebno odrediti i neke metale (najmanje
dva puta godišnje Na, K, Zn, SO2, Cr, Pb, Sr, As, B, U, Se).
Akumulacija "Bilećko jezero" treba da bude predmet stalnog
monitoringa (osnovnih fizičko-hemijskih i bakterioloških
parametara). Takođe, bitno je stalno praćenje trofičnosti
jezera. Najmanje jednom godišnje trebalo bi vršiti kontrolu
teških metala (onih koji se nalaze u pepelu). Da bi se
zaštitio kvalitet vode od pogoršanja koja se u budućnosti
mogu očekivati, sem stalnih ispitivanja, neophodno je
obezbijediti adekvatne mjere zaštite ne samo u izvorišnoj
zoni i orografskom slivu nego i u cijelom podzemnom slivu,
koji je nekoliko puta veći od ortografskog, a prostire se na
teritoriji opštine Gacko i Bileća i dijelom na teritoriji
Nevesinja, Trebinja i Nikšića. Tu bi najvažnije bilo
obezbijediti sigurno odlaganje pepela iz TE Gacko kao i
izgradnju kanalizacionog sistema i prečistača otpadnih voda
u Bileći. Trenutno sve komunalne vode (kanalizacija i
oborinske vode) izlijevaju se u Bilećko jezero preko
primitivnog taložnika čime se ugrožava sliv Trebišnjice od
Bileće nizvodno....
http://www.solidarnost.ba/
Uza Stepen na Gacko,
kraj mramora
I
UZA STEPEN, NA GACKO, KRAJ MRAMORA
- Popeli smo se na Gatačko Polje:
zakoračivši uza Stepen, zveknuvši čelom o bijeli (mlijeko!,
anđeoska haljina!, što li?) stojećak-utvaru. On širnu
već pospana krilca-ramena, pa ih odmah spusti niza se, i
ne učini zla, propusti nas. Ni mi njemu ne naudismo.
- Kasnije činilo mi se da nigdje u
Hercegovini nisam više susreo takvu blagost ćudi kao u
ovoga biljega.
-
- Ivan Lovrenović
zvor: Wikisource http://hr.wikisource.org/wiki/Uza_Stepen_na_Gacko%2C_kraj_mramora
|
http://www.regional-portal.net/5.pdf
U istočnoj
Hercegovini voda je zasigurno najznačajnije prirodno
dobro.
|
Naime, sliv Trebišnjice,koji je jedan od
najznačajnijih u Evropi, zahvata cijelo područje
istočne Hercegovine. Šire područje tog sliva jedna
je od hidrološki i hidrogeološki najinteresantnijih
o blasti u kršu Dinarida. |
|
Četiri ponora Trebišnjice
Područje istočne Hercegovine je tipično kraško. U
hidrološkom pogledu odlikuje se izuzetno visokim
padavinama (višegodišnji prosjek oko 1800 mm)
neravnomjerno raspoređenim i uz dominantno podzemno
oticanje. Na jugozapadnom podnožju Lebršnika (1895
m) izviru potoci Vrba, Dramešina, Žanjevička rijeka,
Jasenik i Župan. Svi ovi potoci utiču u jezero
Klinje, iz kojeg otiče novonastala rijeka Mušnica
prema jugu. Mušnica teče kroz Gatačko polje. U
sjeverno-zapadnom dijelu polja (Srđevića klanac)
nalaze se ponori koji gutaju svu vodu Mušnice.
Tu se završava prvi dio površinskog toka Trebišnjice.
Na obodu Cerničkog polja nalazi se Vilina
pećina iz koje potiče Ključka rijeka.
Nakon kratkog toka od oko 350 metara čini
‘Ponor Ključke rijeke’ gdje se završava drugi dio
površinskog toka Trebišnjice.
Petnaest kilometara jugozapadno od Ključa, na
relaciji Bileća-Stolac, leži selo Fatnica na rubu
istoimenog polja.
Na sjevernom kraju ovog polja su izvori Kamenik i
Kukalj. Najviše vode izbacuje estavela Obod. Od tih
voda nastaje Fatnička rijeka.
Na jugoistočnom kraju polja rijeka ponire kroz niz
estavela i ponora od kojih je najveći Pasnica, i tu
se završava treći dio površinskog toka Trebišnjice.
Južno od Bileće, na zapadnom podnožju Vlainje,
Trebišnjica izbija po četvrti put i tu se prvi put
javlja pod tim imenom. |
Naime, na početku duboke doline, koja ima izgled
prostranog amfiteatra, voda ističe iz velike
Dejanove pećine, Nikšićkog vrela i vrela Oko.
Ove vode akumuliraju se u vještačke akumulacije i
čine Bilećko i Trebinjsko jezero. Bilećka
akumulacija nastala je, u potopljenom dijelu doline
Trebišnjice, u sektoru od Grančareva uzvodno do
izvorišta. Nastala je izgradnjom lučne brane ‘Grančarevo’.
Na ovaj način potopljen je dio dolinskog sistema
čija je dužina oko 18 kilometara. Akumulacijom je
obuhvaćen prostor Miruškog proširenja i kanjonasti
dio doline od ranijeg izvora Trebišnjice do brane
Grančarevo. Trebinjska akumulacija nastala je
izgradnjom Goričke.
Trebišnjica od brane Gorica do Begova jaza teče
prirodnim koritom, a poslije toga betonskim kanalom
dužine 65 kilometara do kompenzacionog bazena na
kraju Popova polja odakle dovodnim tunelom ide na
turbine PHE Čapljina.
Termoelektrana Gacko kao ‘ekološka bomba’
Obzirom na višenamjensko korištenje vode akumulacije
Bileća, koja se primarno koristi za proizvodnju
električne energije, navodnjavanje obradivih
površina,kao i za vodosnabdijevanje Bileće i Herceg
Novog, od ogromnog je značaja praćenje i očuvanje
kvaliteta vode.
Izgradnjom
T.E. Gacko dobio se veliki potencijalni zagađivač
kako vazduha, tako i površinskih i podzemnih voda.
Ovo je posebno izraženo zbog velike količine pepela
koja se odlaže u stari površinski kop ‘Gračanica’.
Taj pepeo je poznat kao hazardna sirovina i po svom
sastavu sadrži i čitav niz teških metala. |
Kontaminacijom podzemlja tom sirovinom napravila bi
se nepopravljiva šteta koja bi se itekako osjetila i
u Bilećkoj akumulaciji i nizvodno od nje.
- Uz stalno zagađenje koje potiče od otpadnih voda
Bileće, kako fekalnih tako i industrijskih, to je
najveća opasnost koja vreba jedan od najvećih
rezervoara vode u ovom dijelu Evrope, koji je još
uvijek veoma dobrog kvaliteta - kaže Zdravko Mrkonja,
šef laboratorije HET-a u kojoj se analizira kvalitet
vode.
Moramo da napomenemo da postoji veliki broj
zagađivača nizvodno od Bilećkog jezera kao što su:
veći broj divljih deponija smještenih uz samo korito
rijeke, neodređeni broj septičkih jama koje se
nekontrolisano prazne direktno u riječno
korito, uticaj pastrmskog ribnjaka Jazina koji sa
prosječnom godišnjom proizvodnjom od 20 tona ribe
predstavlja ekvivalent zagađenja kao naselje od
4000-5000 stanovnika koje sve fekalne i otpadne vode
emituje direktno u riječni tok, kao i uticaj
otpadnih voda iz fabrike alata.
Uz smanjenje proticaja i srednje profilske brzine
vode, ovo su sve faktori koji su doprinjeli
pretjeranom razvitku vodene vegetacije u prirodnom
dijelu toka Trebišnjice (kroz Trebinje). |
|
Postoji veliki broj zagađivača nizvodno od Bilećkog
jezera, kao što su: veći broj divljih deponija
smještenih uz samo korito rijeke, neodređeni broj
septičkih jama koje se nekontrolisano prazne
direktno u riječno korito, uticaj pastrmskog
ribnjaka Jazina koji sa prosječnom godišnjom
proizvodnjom od 20 tona ribe predstavlja ekvivalent
zagađenja kao naselje od 4000-5000 stanovnika koje
sve fekalne i otpadne vode emituje direktno u
riječni tok, kao i uticaj otpadnih voda iz Fabrike
alata |
Ispitivanja kvaliteta sliva
Trebišnjice redovita
Nakon formiranja akumulacije jedno vrijeme nisu vršena
ispitivanja, da bi se počev od 1974. godine, jednom ili
dva puta godišnje to redovno radilo. Laboratorija
Hidroelektana na Trebišnjici redovno uzorkuje i
analizira šest puta godišnje u različitim hidrološkim
uslovima vode sa sledećih lokaliteta: Akumulacija Bileća
(tri profila i po dubini), Kompenzacioni bazen Gorica (ulaz
i iznad brane po dubini) i Rijeka Trebišnjica (šest
profila: ispod brane Gorica, kod IATa, Begov jaz, ispod
prečistača, Staro Slano i Popovo Poljice). Na području
Nevesinja voda se uzorkuje na tri lokaliteta: izvor
Jedreš, jezero Alagovac i rijeka Zalomka (kod
Ercegovog vrela).
Sa područja Gacka voda se uzorkuje na lokalitetima
akumulacija Vrba (tri profila), akumulacije Klinje,
rijeka Mušnica (Avtovac i Srđevića klanac) i rijeka
Gračanica. Zavisno od uslova i potreba na pojedinim
lokalitetima, ispitivanje se vrši mnogo češće.
Shodno opremljenosti laboratorije, određuje se
tridesetak fizičkohemijskih parametara. Oni parametri za
čije je određivanje potrebna skupa i kvalitetnija oprema
po potrebi se odraduju u Beogradu (IHTM). - Na osnovu
fizičko-hemijskih i bakterioloških analiza koje su
vršene do sada, može se zaključiti da Bilećko i Goričko
jezero kao i rijeka Trebišnjica nizvodno od brane Gorica
do uređaja za prečišćavanje, spadaju u I klasu voda sa
povremenim prelascima u II klasu i to zahvaljujući
povremenom ovećanju vrijednosti BPK5
i presićenja kiseonikom - ističe Zdravko Mrkonja i
nastavlja - Trebišnjica nizvodno od uređaja, naročito
pri malom proticaju, često pada u III klasu. Ipak,
moramo ovaj podatak uzeti sa rezervom jer su određivanja
teških metala i organohlornih jedinjenja vršena jako
rijetko (zadnji put 1989.godine). Ubuduće bi ova
određivanja trebalo vršiti barem jedanput godišnje.
Uporedna analiza predratnog i poslijeratnog stanja
kvaliteta voda ne pokazuje znake pogoršanja što nas ne
bi trebalo zavarati s obzirom da Bilećka privreda radi
sa veoma smanjenim kapacitetom. Iako za sada nen postoje
ozbiljni znaci uticaja TE Gacko na vode Trebišnjice,
mogući uticaj je evidentan. Da bi se zaštitio kvalitet
vode od pogoršanja koja se u budućnosti mogu očekivati,
sem stalnih ispitivanja, neophodno je obezbjediti
adekvatne mjere zaštite, ne samo u izvorišnoj zoni i
orografskom slivu, nego i u cijelom podzemnom slivu,
koji je nekoliko puta veći od orografskog, a prostire se
na teritoriji opština Gacko i Bileća i dijelom na
teritoriji Nevesinja, Trebinja i Nikšića. Tu bi, po
mišljenju Mrkonje najvažnije bilo obezbjediti sigurno
odlaganje pepela iz TE Gacko, izgradnju kanalizacionog
sistema i prečistača otpadnih voda u Bileći, uklanjanje
svih divljih deponija uz korito Trebišnjice i
priključenje svih septičkih jama u Trebinju na
kanalizacionu mrežu.
Bez obzira na relativno dobre dosadašnje rezultate
ispitivanja Bilećkog jezera, incidentne situacije koje
su se dešavale u prošlosti govore nam da je ono ipak
ušlo u blagi proces eutrofikacije i da će biti neophodno
da se aktivira sveobuhvatni program istraživanja
sačinjen još 1990. godine, barem njegova I faza. U tu
svrhu trebalo bi iznad brane Grančarevo napraviti
platformu koja bi bila fiksirana, a laboratoriju
nastaviti opremati sa neophodnim instrumentima.
|
Ključ (stari grad)
http://bs.wikipedia.org/wiki/Klju%C4%8D_(stari_grad)
Ključ je stari grad u istočnoj
Hercegovini, Bosna i Hercegovina.
Historija
Na obroncima ispod Babe planine uočava
se kupasto uzvišenje sa ostacima Sandaljeve rezidencije
Ključa, njegovog najvažnijeg grada u kome je izdao najviše
povelja. Njegova žena, Jelena, kćerka kneza Lazara i
udovica Balšića, izgradila je crkvu pred gradom, pod
Makovim valom, na crkvini iza kuće Šulića, na Begluku, na
Šušnjetici i Hanskoj glavici. Sandaljev nasljednik, Stefan
Vukčić, često je boraveći u Ključu primao poslanstva, mada
već tada grad nije imao isti status.
Nije objašnjeno zašto se Ključ ne navodi
već u prvoj povelji aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa iz
1444. godine, kada se potvrđuju posjedi Stefana Kosače.
Kao castrum Glutsch pominje se 1448. g., a kao civitate
Cluz cum castris et partinentiis suis, 1454. godine.
Nadgledajući susjednu Cernicu, grad je
osmatrao kretanje najvažnijim trgovačkim drumom,
Dubrovnik-Goražde.
Medu hercegovim rezidencijama najduže je opstajao pod
osmanskom opsadom. Tako je upad njihovih pokretljivih
trupa osujećen u julu 1463. godine, ponovnim i kratkim
pripajanjem hercegovoj teritoriji.
Krajem 1465. godine Kosača od Dubrovčana
traži namirnice za opkoljenu tvrđavu. Zbog bojazni od
odmazde, njegov zahtjev je odbijen i upućen na ugarske
zapovjednike.
Hercegov sin Vlatko neposredno upravlja
Ključem od 1464-1468. godine, da bi potonje godine pao
pred Osmanima uz najžešći otpor i postao has hercegovačkog
paše. U ugarskom mirovnom ugovoru, Ključ se spominje 1519.
godine, a već 1533. godine djelimi& | | | | | |