|
POŠTANSKA POVIJEST BOSNE I HERCEGOVINE 1878–1918
Istovremeno
kad je objavljena mobilizacija vojnih jedinica, počelo se raditi i na
organizaciji ratne poštanske službe, pa su tako okupacione trupe ulaskom
u Bosnu i Hercegovinu 29.7.1878. godine, na pravcima nadiranja, odmah
organizirale vojnu poštansku službu.Otvarani su pokretni poštanski
uredi, a vojna poštanska služba služila je u početku isključivo
potrebama pripadnika vojske.
Za B&H
okupacionu vojsku uvedena je ratna pošta prema austrijskom zakonu od
20.6.1878 : «Organische Bestimungen u. Dienstvorschrift fur die
Feldpost der K.K. Armee».
Prema
instrukcijama iz tog propisa, za upravljanje službom ratne pošte bio je
određen Feldpost – Direktor, a izvršnu službu obavljali su:
HAUPTFELDPOSTAMT DER II ARMEE
FELDPOSTDIREKTION DER II ARMEE
FELDPOSTLEITUNG (za potrebe korpusa)
FELDPOSTEXPOSITUR (za potrebe divizije)
a po
potrebi su još bili uspostavljani ;
FELDPOSTSAMMELSTELLE
ETAPPENPOSTAMT (etapne pošte)
-
Sisak,
Osijek i Slavonski Brod određeni su za zbirna mjesta ratne pošte XIII
korpusa
-
komande
XIII korpusa i XVIII divizije dužne su zbirnim mjestima dati popis
vojnih jedinica
-
etapne
pošte odgovorne su za prijevoz poštanskih pošiljaka na etapnim linijama
-
za jedinice
u Bosni određeni su rimski brojevi etapnih pošta, a za jedinice u
Hercegovini arapski brojevi
Na području
Bosne vrijedili su ugarski poštanski propisi, tarifa i marke, a na
području Hercegovine austrijski (do 9.1.1879. kada je objavljena prva
tarifa, odnosno do 1.7.1879. kad su izdane prve bosansko-hercegovačke
marke).
VAŽNIJI
DATUMI I ZANIMLJIVOSTI IZ POŠTANSKE POVIJESTI B&H :
12.7.1878.
bile su expoziture ratnih pošta pri štabovima svojih divizija potpuno
spremne za predstojeće vojne akcije na bosanskohercegovačkom teritoriju.
15.7.1878.
izdalo je Ministarstvo trgovine u Beču pod br.1147 prvu naredbu za ratnu
poštu, kojom se vojnici oslobađaju od poštarine.
24.7.1878.
izdalo je Ministarstvo trgovine naredbu br.1234 o uspostavljanju službe
ratne pošte za okupacione trupe.Nadopunjena je prethodna naredba, pa su
poštarine bili oslobođeni vojnici XIII. korpusa i XVIII. divizije, te
vojne jedinice u Slavonskom Brodu, Staroj Gradiški, Kotoru i
Hercegnovom.Preporučena pisma, doznačnice i paketi se
obustavljaju.Poštanske pošiljke za okupacione vojne jedinice šalju se u
Osijek, Slav.Brod i Sisak (za XIII. korpus), te u Zadar (za XVIII.
diviziju).
6.8.1878.
otvorena je u Mostaru prva
poštanska ustanova na okupacionom području Bosne i Hercegovine
kao FELDPOST - EXPOSITUR No18.
10.8.1878.
otvorena je prva etapna pošta u Grabu kao ETAPEN POSTAMT 1,
a već nakon nekoliko dana kasnije, 16.8.1878., sjedište joj je prebačeno
u Bunu.Taj podatak govori o pokretljivosti vojnih jedinica i poštanskih
ureda.
-
za potrebe
ratne pošte korišteni su teretni furgoni i manipulaciona kola, a za
brdske predjele tovarni i jahaći konji.Tako je naprimjer, expozitura
ratne pošte XVIII divizije, koja je bila formirana u Splitu,bila
opremljena jahaćim konjima i teglećom stokom, jer je to odgovaralo
uvjetima ratovanja na brdovitim i stjenovitim terenima Hercegovine.

| Austrijska
dopisnica poslana iz Mostara sljedeći dan po otvorenju
7.8.1878.! |
|
4.10.1878.
dozvoljava se slanje paketa do 2 kg.
1.12.1878.
dozvoljava se novčani promet iz B&H za Austro-Ugarsku, najviše do 150
forinti.Jedinice iz Bosne koriste ugarske doznačnice i marke izdanja iz
1874., a jedinice iz Hercegovine koriste austrijske poštanske formulare
i marke izdanja iz 1867.god.
9.1.1879.
naredbom br.5117 dozvoljava se građanima da, uz posebnu dozvolu i u
ograničenom opsegu (vidi poštansku tarifu), mogu koristiti usluge
etapnih pošta.Preporučena i expresna pisma, te paketi za ili od civila,
nisu se primali.Predaja i primanje pisama morali su se obavljati putem
ustanova bojne pošte.
23.1.1879.
naredbom br.1902 uvodi se brzojavna doznaka novca iz B&H u
Austro-Ugarsku do 150 forinta.Ta je naredba sadržavala popis etapnih
pošta i brzojavnih pruga.
3.5.1879.
Ministarstvo trgovine donosi naredbu br.13401 kojom se određuje da
vlakovi s poštanskim kolima moraju zaprimati pisma, te da se marke na
njima moraju ručno poništiti.
1.7.1879.
izdaju se prve bosanskohercegovačke poštanske marke.Dozvoljava se
zaprimanje privatnih preporučenih pisama, slanje novca do 200 forinti,
te novina i paketa do 5 kg.
16.11.1879.
pretvaraju se pokretni poštanski uredi u stalne vojne pošte.
-
stari
K.u.K. ETAPPEN POSTAMT žigovi upotrebljavali su se dok nisu stigli novi
K.K. žigovi.
-
prve K.K.
žigove bečki graver Theodor Burk isporučio je tek 25.2.1880. (za pošte I
– VIII), a sve ostale 27.2.1880.
-
K.K. žigovi
bili su u upotrebi do 25.1.1890. god.
(poslije
njih uvode se K.und.K. žigovi).
-
ukida se
oslobođenje poštarine pripadnicima vojske u B&H (oslobođenje poštarine
ostaje za vojnike u Sandžaku – Novi Pazar).Na taj je način bila
izjednačena poštanska tarifa u unutrašnjem prometu B&H za vojne i
civilne osobe.
29.2.1880.
nar. br.5863 uvodi se pouzeće iz Austro-Ugarske u B&H i Sandžak Novi
Pazar, za pakete do 10 kg.
23.7.1880.
naredbom br.3200 uvodi se otvorena dopisna karta s plaćenim odgovorom,
samo za B&H i Austro-Ugarsku.
2.4.1882.
naredbom br.10215 uvodi se poštanska omotnica od 5 krajcara (prodavala
se za 6 kr.).
15.7.1882.
naredbom br. 22708 novo otvorene vojne pošte u B&H ne unose se više u
spisak naredaba za okupirano područje (br.1902 od 23.1.1879), već u
Popis pošta u Austro-Ugarskoj.
23.12.1914.
naredbom br.47706 zabranjuje se izdavanje privatnih Feldpost dopisnica.
U rujnu
1878.godine otvorene su prve telegrafske stanice, a 1883. Ministarstvo
rata izdaje naredbu kojom se objedinjuju Direkcija pošta i Direkcija
telegrafa.1891.godine Bosna i Hercegovina postaje članicom Svjetskog
međunarodnog poštanskog saveza.1894.god. instalirana je prva gradska
telefonska stanica u Sarajevu.
 |
|
Poštansko osoblje pošte Bosanski Šamac |
U vrijeme
okupacije B&H otvoreno je ukupno 156 vojnih pošta i 165 poštarnica.EP
Čađevića Han jedina nije pretvorena u vojnu poštu, a pošta Neum bila je
stalno pod austrijskom upravom.U Novopazarskom Sandžaku postojale su 3
Feldpost Ekspoziture.Željezničkih (ambulantnih) pošta bilo je ukupno
18.Neke vojne pošte više su puta otvarane i zatvarane.Prvih godina
okupacije svaki je vojni garnizon imao poštu.Sva kotarska mjesta, osim
kotarske ispostave Bjelemić, imala su poštanske urede.Razni su čimbenici
utjecali na širenje mreže poštanskog prometa, a odlučujuću riječ imalo
je Ministarstvo rata,Nakon aneksije, Zemaljska vlada pokazala je veće
zanimanje za otvaranje pošta.Prijedloge za otvaranje novih poštanskih
ureda okružne vlasti dostavljale su svake godine do početka kolovoza, da
bi ih onda Zemaljska vlada slala Ministarstvu rata.Podsticaji i zahtjevi
za širenjem mreže naročito su bili u vezi s razvojem rudarstva,
industrije, šumarstva, trgovine, bankarstva itd.Naseljavanju stranih
kolonista pridavana je veća pažnja, pa su tako nova naselja kolonista
bila privilegirana i dobivala poštu prije nego druga, starija
naselja.Poštanska štedionica također je imala određeni utjecaj na
širenje i razmještaj poštanske mreže.Mnoga mjesta dobila su poštu po
prvi put u svojoj povijesti i tako se uključila u vezu s ostalim
svijetom.
1.10.1907.
u Windhorstu je otvorena prva vojna poštarnica u B&H.Poštarnica
je pomoćna pošta svoje matične pošte s ograničenim djelokrugom
obavljanja poštanskih usluga.Poštarnice su prikupljale poštanske
pošiljke i otpremale ih svojoj matičnoj pošti na daljnju
manipulaciju.Koristile su posebne gumene žigove, pravokutnog oblika, sa
ili bez datuma, te natpisom K. und K. MILITÄRPOST ABLAGE i nazivom
poštarnice.Poštarnice su otvarane uglavnom na poštanskim punktovima i
malim željezničkim stanicama.Vrlo često bila su to mjesta koja su se
izdvajala većim brojem stanovnika od ostalih obližnjih sela, ili su to
bila svratišta i gostionice (hanovi) na važnijim raskrižjima puteva
prema kojima su gravitirala manja sela.Neosporno je i da su
eksploatacija šumskog i rudnog bogatstva, te izgradnja novih
industrijskih postrojenja u malim mjestima bez pošte, također
zahtijevali potrebu za kvalitetnom poštanskom uslugom, pa su se i u
takvim mjestima otvarale poštarnice.Novi zakon o uređenju seoskih općina
(1907) podrazumijevao je modernizaciju poštanskog prometa i širenje
poštanske mreže.U mnogim općinama nije bila dostupna poštanska mreža, pa
su se i tu otvarale poštarnice.Do prave ekspanzije poštarnica došlo je
nakon osnivanja Poštanske štedionice u Sarajevu (11.6.1911.), koja je
težila da se što više približi svakom građaninu.Zahtjeve za otvaranjem
poštarnica rješavala je Direkcija pošta i telegrafa u Sarajevu.Rješenjem
Direkcije, poštarnica je bila uključena u prijevoz poštanskih pošiljaka
na određenoj poštanskoj liniji prema precizno utvrđenom redu vožnje.Tim
rješenjem utvrđen je i djelokrug rada poštarnice.Uputstva za rad
pomoćnih pošta objavila je Direkcija pošta tek 1911.godine.Usluge
poštarnice bile su ograničene samo na određene poslove:
-
prodaju
poštanskih maraka i cjelina
-
prijem i
otpremu običnih poštanskih pošiljaka (pisama, dopisnica i sl.) i
telegrama
-
pražnjenje
poštanskih sandučića
-
prijem i
isporuka poštanskih pošiljaka do određene vrijednosti (preporučena
pisma, vrijednosna pisma, paketi, uputnice)
-
prikupljanje štednih uloga i dostava štednih knjižica ulagača (nakon
otvaranja Poštanske štedionice 17.7.1911.godine)
Poslove iz
utvrđenog djelokruga rada obavljao je upravitelj poštarnice.Za
upravitelja je uvijek bila izabrana povjerljiva osoba, koja je prilikom
preuzimanja dužnosti polagala zakletvu o čuvanju službene
tajne.Poštarnice su bile podređene svojoj matičnoj pošti u svakom
pogledu.Upravitelj poštarnice i matična pošta sklapali su ugovor po
kojem je upravitelj morao izvršavati naređenja nadležne pošte i držati
se uputstava o radu poštarnice.S druge strane matična pošta bila je
ovlaštena da smijeni upravitelja, ukoliko je to bilo potrebno.Poštarnice
su bile snabdjevene poštanskim sandučićem, kovčegom za čuvanje pisama, s
jednom ili više poštanskih torbi s bravicom i ključem, uputstvima o
poslovanju, poštanskim formularima, popisom poštanskih i telegrafskih
ureda na teritoriju Austro-Ugarske i B&H, pločom s nazivom «K. und K.
Militärpost Ablage» i priručnim poštanskim žigom.
Porastom
značaja nekog mjesta i zbog povećanja obima posla, poštarnice su
pretvarane u vojne pošte.U nekim pak mjestima, naročito tijekom Prvog
svj.rata, neke su poštarnice bile zatvorene, pa su ta mjesta ostala
funkcionirati samo kao poštanska stajališta.Izmjene pravaca poštanskih
linija odražavale su se na pripadnost poštarnica matičnim poštanskim
uredima.U svakom slučaju poštarnice su za relativno kratko vrijeme
upotpunile prazninu u poštanskoj mreži i bile naročito na usluzi seoskom
stanovništvu.Rekonstrukcija mreže pomoćnih pošta još uvijek nije
apsolutno točno prikazana i svakako bi trebala biti predmet daljnjih
istraživanja.
Od početka
okupacije, na dužim poštanskim linijama bilo je predviđeno da se
zaprežna poštanska vozila zadržavaju u mjestima na razdaljini od oko 30
km.To je bilo potrebno za odmor ili zamjenu konja.Takva mjesta najčešće
su bila drumska svratišta – hanovi (1904. u B&H je bilo oko 330
hanova).Prijevoznici pošte zadržavali su se kraće i u drugim usputnim
mjestima, a u onim gdje su bili poštanski uredi, radi predaje i
preuzimanja poštanskih pošiljaka, te radi prijevoza putnika.1882. godine
Direkcija vojne pošte u Sarajevu donosi naredbu prema kojoj poštanski
kodukteri moraju biti snabdjeveni dovoljnom količinom poštanskih maraka
da bi ih prodavali «vojnicima, građanima i ustanovama».1903.godine
Direkcija pošta i telegrafa Sarajevo donijela je propis o radu
poštanskih konduktera.Prema instrukcijama iz tog propisa, poštanski
kondukteri bili su dužni primati i predavati službene i obične pošiljke
vojnih i oružničkih ureda, kao i privatnih osoba.1908.godine Direkcija
pošta službeno objavljuje da će se poštanskim kondukterima, odnosno
pratiocima pošte na svim linijama u B&H, povjeriti primanje i izdavanje
poštanskih pošiljaka strankama i u onim mjestima u kojima nema
poštanskog ureda.Kondukteri i pratioci poštanskih kola bili su obavezni
da u tim mjestima, koja su bila označena kao poštanska stajališta
primaju i izdaju :
-
obična,
ekspresna i preporučena pisma, dopisnice i sl.
-
poštanske
uputnice u unutarnjem prometu i prometu s Austro-Ugarskom do 400 kruna
-
pakete bez
pouzeća do 5 kg težine i vrijednosti do 400 kruna
Preporučena
i ekspresna pisma, uputnice i paketi uručivali su se vojnim osobama,
vojnim i oružničkim uredima, te općinskim i financijskim
uredima.Civilima su se spomenute pošiljke također uručivale, ali samo uz
prethodno odobrenje nadležne pošte.Civilne i vojne osobe mogle su
kondukterima predati obična pisma i druge pošiljke uz naplatu propisane
takse.Marke na zaprimljenim običnim pismima i dopisnicama, kondukteri su
poništavali ručnim ispisivanjem datuma i imena poštanskog
stajališta.Ostale pošiljke predavali su nadležnom poštanskom uredu.U
kolovozu 1917. god. postojala su službeno 82 poštanska stajališta (prema
Postlexikonu), ali kad se uzmu u obzir i druga mjesta na poštanskim
linijama gdje se preuzimala i predavala pošta, bilo ih je sigurno
više.Ratno stanje (1914 – 1918) poremetilo je jednim dijelom i poštanski
promet. Broj poštanskih stajališta stalno se mijenjao, jer su stalno
rasle i potrebe za uslugama pošte.Paralelno sa širenjem mreže pomoćnih
pošta, razgranala se i mreža poštanskih stajališta.
Prvih
godina okupacije, prioriteti okupacionih vlasti bili su popravak,
rekonstrukcija i izgradnja novih puteva, te izgradnja mreže željezničkih
pruga.Na taj način bitno su se popravile prometne prilike u zemlji,
vojsci je omogućena bolja povezanost njenih jedinica i kontrola granica,
a pošta se brže prenosila i tako pružala kvalitetnija usluga.Održavanje
i izgradnju mreže puteva preuzela je 1880. civilna uprava.Zemaljska
vlada, koja je financirala popravak i izgradnju glavnih puteva, uvela je
propis o redu na putevima, kao što je bio i u Monarhiji.Između ostalog,
tim propisom utvrđene su posebne norme za tovarnu stoku.Gonjenje stoke
bila je svakodnevna slika na bosansko-hercegovačkim putevima, pa su tako
goniči morali držati stoku u koloni da ne smeta kolskom prometu.Početkom
XX.stoljeća pojavljuju se prvi automobili, a 1905.god. u Sarajevu je
obavljena prva proba automobila za prijevoz pošte.1911.godine Vlada je
donijela propis o automobilskom prometu na javnim putevima.U vrijeme
okupacije izgrađena je velika mreža željezničkih pruga, što je također
doprinijelo da poštanske usluge budu brže i kvalitetnije (vidi poglavlje
4.1. ŽELJEZNIČKI ŽIGOVI).
Za prijem
običnih poštanskih pošiljaka, već od prvih mjeseci okupacije, služili su
poštanski sandučići.Oni su bili postavljeni na vojnim kasarnama,
zgradama poštanskih ureda i pomoćnih pošta, na željezničkim stanicama,
te drugim javnim zgradama u većim gradovima.U nekim mjestima poštanski
sandučići bili su preteča vojnoj pošti ili poštarnici, kao što je bio
slučaj u Ilidži.Tamo je najprije bio postavljen poštanski sandučić
(1880), koji je prethodio otvaranju sezonske pošte (1890-1894), da bi
napokon bila otvorena vojna pošta (1894).Stanovnici radničkog naselja
Dolac (Sarajevo) tražili su od Direkcije pošta da postavi poštanski
sandučić, jer moraju ići čak do želj.stanice da bi mogli poslati
pošiljke.Direkcija je to odobrila, da bi nakon nekoliko godina
dostupnost poštanskih usluga u tom naselju bila riješena otvaranjem
pomoćne pošte.Bilo je još sličnih primjera. Poštanske sandučiće praznili
su pismonoše, poštanski kondukteri i upravitelji poštarnica u vrijeme
koje je ovisilo o voznom redu na poštanskim linijama ili željeznici.
 |
|
Sarajevo, pijaca |
Za
transport poštanskih pošiljaka u B&H koristila su se primitivna i
moderna prometna sredstva ; pješaci, tovarni i jahaći konji, tegleća
stoka, kariole (franc.carriole, mala kola s dva kotača), kola s konjskom
zapregom, željeznica i automobili.
U prvim
godinama okupacije najčešće su se koristili pješaci, tovarni i jahaći
konji, te vojne komore (vojne čete s konjima i kolima za opskrbu
borbenih trupa).S vremenom je željeznica preuzimala sve veće učešće u
transportu poštanskih pošiljaka, da bi od 1905.god. bio uveden i
poštanski transport automobilom, najprije na linijama Bos.Novi – Bihać i
Bihać – Bos.Petrovac.I dok je konjskoj zaprezi trebalo na toj relaciji
12 sati, vožnja poštanskim autobusom trajala je 5 sati.Stari kroničari
su zapisali : «prije uvođenja automobila trebalo je osposobiti ceste da
bi po njima mogao prometovati, a postojala je bojazan da će se konji
plašiti novog vozila.Automobil ima brzinu od 30 km/h, a prethodno će ga
stručnjaci ispitati na svim putevima u B&H».
Transport
poštanskih pošiljaka odvijao se točno utvrđenim poštanskim linijama, a
bio je, kao i ostali javni promet u zemlji, usklađen s redom vožnje na
prugama Bos.Brod – Sarajevo, Sarajevo – Metković i Banjaluka –
Dobrljin.Na mnogim linijama osim prijevoza poštanskih pošiljaka,
obavljao se i prijevoz putnika.Sve poštanske linije, njihov red vožnje i
broj, te što se sve prevozilo, objavljivani su redovito svake godine u
Militär – Post – Kursu za B&H.Direkcija pošta dobivala je vojnu dotaciju
kojom su se pokrivali troškovi prijevoza na poštanskim linijama, dok su
na nekim linijama bili privatni prijevoznici.Zbog posebnih sigurnosnih
razloga, poštanski transport između Sarajeva i Sandžaka, te na još nekim
linijama, obavljala je zaprega vojne komore.Za transport poštanskih
pošiljaka u Sarajevu, od Glavne pošte do Željezničke stanice, koristio
se i gradski tramvaj.Do najtežeg poremećaja u poštanskom transportu
došlo je u vrijeme Prvog svjetskog rata, kada je djelomično ukinut
promet s inozemstvom, te uvedena vojna cenzura i druge restrikcije.Pred
kraj rata došlo je do potpunog raspada prometnog sistema i organizacije
poštanskog transporta.
|
U
određenoj mjeri izmjenjeni oblici poštanskih usluga i načini njihove
realizacije preneseni su iz prakse austrougarskih pošta, koje su u
to vrijeme bile na visokom stupnju
organiziranosti.Bosansko-hercegovačka pošta već je sredinom
okupacijskog perioda pružala skoro sve, za to vrijeme, suvremene
oblike poštanske usluge ; pismonosne usluge, paketne i
poštansko-uputničke usluge, uplate i isplate štednih uloga, prodaja
i distribucija novina (putem svih pošta u B&H moglo se pretplatiti
na sve austrougarske i ostale strane novine).Slanje prvih paketa
bilo je usmjereno samo na dva granična prijelaza ; za Bosnu preko
Slavonskog Broda i za Hercegovinu preko Imotskog.Ta se usluga stalno
razvijala, da bi 1910.godine dozvoljena težina paketa iznosila 50
kg, a dozvoljeno je bilo slati jelo i piće, pa čak i pernate
životinje.Pošta je bila i prvi organizator javnog prijevoza
putnika.Putnički transport donosio je pošti značajne prihode,a
obavljao se na 46 poštanskih linija (1913.godina). |

Poštar sa Ilidže |
Način
uručenja poštanskih pošiljaka bio je reguliran naredbom Ministarstva
rata od 15.6.1879.Prvi put u B&H, istom naredbom je dozvoljeno otvaranje
poštanskog pretinca.Početkom okupacije, u dostavi (uručenju pošiljaka)
je posredovala između pošte i adresata upravna vlast, koju je određivala
Glavna vojna komanda na prijedlog Direkcije pošta u Sarajevu.U većim su
mjestima poslove dostave određenih vrsti pošiljaka obavljali vojni
ordonansi, koji su kasnije bili zamijenjeni poštonošama.
Građani
koji su stanovali izvan sjedišta pošte, morali su i dalje preuzimati
svoje pošiljke, ali su bili oslobođeni plaćanja ležarine.Prvi dostavni
rajoni uvedeni su na području Sarajeva 1893.godine.Dostava paketa bila
je uvedena u većem broju mjesta.U selima izvan sjedišta poštanskih
ureda, dostavu su obavljali seoske starješine, koji su jedamput tjedno
dolazili u sjedište općine ili kotara i tom prilikom preuzimali pošiljke
za svoja sela.Uručenje pošiljaka obavljali su i kondukteri na poštanskim
linijama, na prolazu kroz sela.
Pošte su
prodavale poštanske marke, dopisnice, zatvorene dopisnice, kuverte s
otisnutom markom i sve ostale vrste vrijednosnica.Glavni depot
poštanskih maraka i vrijednosnica nalazio se pri Direkciji pošta i
telegrafa u Sarajevu.Poštanske marke mogle su prodavati i fizičke osobe
kojima je Direkcija izdala licencu.U tom slučaju, prodavač je bio dužan
na trgovini istaknuti natpis «Prodaja K. und K. vojno - poštanskih
biljegovki», te u trgovini držati licencu na vidljivom mjestu.
Poštanski
ured i telegrafska stanica bili su u početku osnovne poštanske i
telegrafske jedinice.Najprije je to bio ratni poštanski ured (neki
autori upotrebljavaju još nazive ; etapna, pokretna, bojna ili poljska
pošta).1879. godine ratni poštanski uredi pretvoreni su u stalne vojne
pošte.Sve osnovne poštanske i telegrafske stanice na teritoriji Bosne i
Hercegovine (osim pošte Neum), a jedno vrijeme i na teritoriji
novopazarskog sandžaka, bile su podređene Carskoj i Kraljevskoj
Direkciji vojnih pošta i telegrafa u Sarajevu.Do osnivanja ove Direkcije
došlo je nakon premještanja ratne direkcije pošta za Bosnu, iz
Slavonskog Broda u Sarajevo, koja je zatim proširila svoju nadležnost i
na pošte na području Hercegovine, te nakon osnivanja direkcije ratnih
telegrafa za B&H u Sarajevu.1883. dolazi do spajanja Direkcije vojne
pošte i Direkcije vojnog telegrafa u «K.K. Militär-Post-und
Telegraphen-Direction» sa sjedištem u Sarajevu.Pri Direkciji su bili
odjeli za poštu, za telegraf, za financije, blagajna, te od 1911.godine
i odjel za poslove poštanske štedionice.U odjelu za pošte postojala je
još inspekcija.Za vrijeme ratnih godina organizaciona shema je bila
nešto drugačija, a Direkcijom je upravljao direktor kojeg je imenovalo
Ministarstvo rata.Direkcija se brinula o poštanskoj mreži, predlagala
otvaranje, zatvaranje ili premještanje poštanskih ureda, osiguravala
materijalne uvjete za njihov rad (nabava i održavanje uređaja i sitnog
inventara potrebnih za rad itd),brinula o organizaciji poštanskog
transporta, popunjavanju radnih mjesta itd.Sve važnije akte koje su
donosila Ministarstva rata i trgovine, kao i brojna razna uputstva
potrebna za rad, Direkcija je tiskala i distribuirala svojim poštanskim
uredima.Isto tako Direkcija je objavljivala i posebne priloge koji su
bili namjenjeni svim korisnicima poštanskih usluga.Evo nekoliko imena
priručnika, uputstava i publikacija koje je Direkcija sama tiskala ili
objavljivala u drugim novinama, a koji bi mogli pomoći sabiračima
poštanske povijesti u njihovim istraživanjima : Militar-Post-Kurse in
Bosnien und der Herzegovina (razne godine), Dienst-Instruktion fur die
Postkonduktere (1903), Službena pouka za Poštanske postilione i kočijaše
(1906), Dienstvorschrift fur die k. und k. Militarpostanstalt (1909),
Dienstanweisung fur Militarpost-Ablagen (1911), Postlexikon von Bosnien
und der Herzegovina (1917, Post und Telegraphen Direktionis
Verordnungs-blatt (1909 – 1918), telefonski imenici itd.

Pismo poslano iz Pljevalja za Beč |
Direkcija
pošta i telegrafa bila je pod upravom Glavne vojne komande u Sarajevu,
odnosno 5.Odjela Ministarstva rata u Beču.Sve poslove i kontakte sa
stranim poštanskim upravama i Svjetskim poštanskim savezom (UPU) u
Bernu, vodio je također 5.Odjel Ministarstva rata.
Poštanski
uredi bili su smješteni u raznim zgradama, vojnim garnizonima, a često
su dijelili prostorije s oružničkim postajama ili kotarskim
upravama.Najbolji smještaj bio je u zgradama koje su bile namjenski
izgrađene.Prvi dani rada ratne pošte i telegrafa u Sarajevu počeli su u
zgradi u kojoj se prije nalazila osmanlijska glavna pošta i
telegraf.Telegraf je ostao u toj zgradi do 1913.godine.Mjesec dana nakon
okupacije i zahtjeva vojne komande, pošta je preseljena u novoadaptiranu
zgradu.Obzirom na povećanje obima usluga, pošta se još nekoliko puta
selila, da bi konačno 18.5.1913.god. bila svečano otvorena novoizgrađena
pošta.U prizemlju zgrade nalazili su se šalteri za razne usluge, na
prvom katu su bili uredi i velika dvorana za konferencije, a na trećem
telegrafski i telefonski uređaji.U podrumskim prostorijama je bio
restoran s kuhinjom, «soba za neoženjene činovnike i soba za vojnike»,
te centralno grijanje.Zgrada se nalazila u najljepšem dijelu
grada.Ispred nje je vozio gradski tramvaj, a u dvorište je ulazila
željeznica s poštanskim vagonima radi prijema i otpreme pošiljki.
Osoblje
koje je radilo u poštanskoj i telegrafskoj službi moglo bi se svrstati u
tri kategorije ; vojne osobe, austrougarski civilni poštanski činovnici
i civilno osoblje koje je pripadalo domaćem stanovništvu.U
poštansko-telegrafsku službu raspoređivani su vojnici poslije završene
vojne obuke, a koji su prije toga bili na obuci u Austriji ili Ugarskoj
za samostalno vođenje ove službe.Na rad u B&H dolazili su činovnici iz
cijele Monarhije, koji su se dobrovoljno obvezali na trogodišnji
rad.Poštanski službenici morali su nositi uniformu, a izvan službe mogli
su nositi civilno odijelo.Žene nisu bile obavezne nositi uniformu.
Njemački
jezik bio je službeni jezik vlade, državne uprave, pošte i telegrafa i
željezničkog prometa.Bio je to jezik trgovine, industrije, hotela i
poduzetnika.Zemaljska vlada pokušavala je svojim propisima i naredbama,
ovisno o političkim prilikama u zemlji, regulirati pitanje jezika i
pisma, pa je to jedno vrijeme bio hrvatski, zemaljski, pa bosanski i
napokon srpskohrvatski jezik.U školama je bila priznata ravnopravnost
oba pisma ; ćirilice i latinice.Službeni njemački jezik stvarao je
velike teškoće domaćim korisnicima poštanskih usluga.Početkom okupacije
bilo je propisano da adrese na svim poštanskim pošiljkama moraju «biti
jasno njemačkim ili latinskim slovima napisane».1906.godine objavljena
je naredba da se adrese mogu pisati ćirilicom.Malo je bilo službenika
koji su poznavali hrvatski ili srpski jezik i oba pisma, pa je često
dolazilo do raznih nesporazuma i reklamacija.
Raspadom
Monarhije i nakon 40 godina pod austrijskom upravom, pošta B&H pripala
je pod vlast novoproklamirane države Srba, Hrvata i Slovenaca
(27.10.1918.).
0.5
BOSNIEN UND HERZEGOWINA –POSTGESCHICHTE
Gleichzeitig mit der Mobilisierung der Truppen begann die Organisierung
des Feldpostdienstes. Die Besatzungstruppen haben beim Einmarsch am
29.7.1878 an allen Marschrouten mobile Feldpostämter errichtet. Dieser
Feldpostdienst war am Beginn nur für Armeeangehörige zugelassen.
Für das B&H
Besatzungsheer wurde die Feldpost, entsprechend dem österreichischen
Gesetz vom 20.6.1878: «Organische Bestimmungen u. Dienstvorschrift für
die Feldpost der K.K. Armee», eingeführt.

Pismo vladi |
Gemäß
dieser Vorschrift war der Feldpostdirektor verantwortlich.
Der
Postdienst wurde durchgeführt von:
HAUPTFELDPOSTAMT DER II. ARMEE
FELDPOSTDIREKTION DER II. ARMEE
FELDPOSTLEITUNG (für die Korps)
FELDPOSTEXPOSITUR (für Divisionen)
Je nach
Bedarf gab es noch die:
FELDPOSTSAMMELSTELLE
ETAPPENPOSTAMT (Etappenpostämter)
-
Sisak,
Osijek und Slavonski Brod waren als Postsammelstellen für das XIII.
Korps bestimmt.
-
Die
Kommandantur des XIII. Korps und XVIII. Division waren verpflichtet, den
Sammelstellen Listen aller im Bereich der Sammelstelle tätigen
Einheiten zu übergeben.
-
Etappenpostämter waren für den Transport der Postsendungen an den
Etappenlinien verantwortlich.
-
Den
Einheiten in Bosnien wurden römische Nummern und den Einheiten in der
Herzegowina arabische Nummern für die Etappenpostämter zugeteilt.
Im Bosnien
waren die ungarischen und in der Herzegowina die österreichischen
Postvorschriften, Tarife und Marken gültig (bis 9.1.1879, als der erste
Tarif verkündet wurde bzw.- bis 1.7.1879, als die ersten B&H Marken
ausgegeben wurden).
WICHTIGE
ZEITANGABEN UND INTERESSANTE EINZELHEITEN AUS DER B&H POSTGESCHICHTE:
12.7.1878.
waren die Feldpostexposituren bei den Divisionsstäben für den
bevorstehenden Einmarsch bereit.
15.7.1878.
hat das Handelsministerium in Wien einen ersten Befehl für die Feldpost
herausgegeben, Nummer 1147, die Post der Soldaten ist portofrei.
24.7.1878.
hat das Handelsministerium in Wien den Befehl No. 1234 für die
Feldposteinrichtung der Besatzungstruppen herausgegeben. Der vorige
Befehl wurde ergänzt , die Soldaten des XIII. Korps, der XVIII. Division
und die Militäreinheiten in Slavonski Brod, Stara Gradiška, Kotor und
Hercegnovi wurden vom Porto befreit. Eingeschriebenen Sendungen,
Überweisungen und Päckchen wurden nicht befördert. Die Postsendungen für
die Besatzungstruppen, wurden nach Osijek, Slavonski Brod und Sisak
(für das XIII. Korps) und nach Zadar (für die XVIII. Division) gesendet.
Am
6.8.1878. wurde in Mostar das erste Postamt im besetzten Gebiet Bosnien
und Herzegowina als FELDPOST-EXPOSITUR No. 18 eröffnet.
Am
10.8.1878. wurde in Grab das erste ETAPPEN POSTAMT 1 eröffnet und einige
Tage später, am 16.8.1878. wurde der Sitz nach Buna verlegt. Das zeigt
die Beweglichkeit der Truppen und Postämter.
-
Für die
Feldpost wurden für das Gelände adaptierte Lastwagen, für die
Gebirgsstrecken Zug- und Reitpferde benutzt. Zum Beispiel, die
Feldpostexpositur der XVIII. Division, in Split , hatte wegen den
Gebirgen in der Herzegowina Reitpferde und Zugvieh.
4.10.1878.
wurden Sendungen mit einem Gewicht bis 2 kg zugelassen.
1.12.1878.
wurde der Geldverkehr aus B&H nach Österreich- Ungarn erlaubt ,
Höchstbetrag 150 Forint. Die Einheiten in Bosnien benutzen die
ungarischen Überweisungen und Marken, Ausgabe 1874, die Einheiten in
der Herzegowina die österreichischen Postformulare, Marken, Ausgabe
1867.
9.1.1879.
Befehl No. 5117 erlaubt den Einwohnern mit spezieller Genehmigung und in
begrenzten Maß (siehe Posttarif) die Leistungen der Etappenpostämter zu
nutzen. Eingeschriebene Sendungen, Expressbriefe und Päckchen für oder
von Zivilpersonen wurden nicht angenommen. Die Briefe mussten bei den
Feldpostämtern aufgegeben und abgeholt werden.
 |
|
Nadvožnjak kod željezničke stanice Bistrik |
23.1.1879.
Befehl No. 1902 erlaubt telegrafische Geldüberweisungen aus B&H nach
Österreich- Ungarn bis maximal 150 Forint. In diesem Befehl waren die
Etappenpostämter und telegrafische Linien aufgelistet.
3.5.1879.
gibt das Handelsministerium den Befehl No. 13401 aus, worin Züge mit
Postwagen verpflichtet wurden, Briefe anzunehmen und die Marken
handschriftlich zu entwerten.
1.7.1879.
werden die ersten B&H Postmarken ausgegeben. Zugelassen wurden private
eingeschriebene Briefe und der Versand von bis zu 200 Forint, Zeitungen
und Paketen bis 5 kg.
16.11.1879.
werden mobile Postämter in ständige Militärpostämter umgewandelt.
-
Die alten
K.u.K. Etappenpostamtstempel wurden weiter verwendet bis die neuen K.K.
Stempel ausgeliefert waren.
-
Den ersten
K.K. Stempel hat der Wiener Graveur Theodor Burg, erst am 25.2.1880.
(für die Postämter I-VIII), und alle anderen am 27.2.1880, geliefert.
-
K.K.
Stempel wurden bis zum 25.1.1890. benutzt (danach K.und. K. Stempel).
-
Die
Portobefreiung für die Heeresmitglieder in B&H wird aufgehoben (es
bleibt die Portobefreiung für Soldaten in Sandžak- Novi Pazar). Der
Posttarif im B&H Binnenverkehr ist für Militär- und Zivilpersonen
gleichgestellt.
29.2.1880.
mit Befehl No. 5863 wurden Nachnamesendungen aus Österreich- Ungarn nach
B&H und Sandžak- Novi Pazar, für Pakete bis 10 kg zugelassen.
23.7.1880.
mit Befehl No. 3200 wurde die Postkarte mit bezahlter Antwort für B&H
und Österreich- Ungarn zugelassen.
2.4.1882.
mit Befehl No. 10215 wurde der Briefumschlag im Wert vom 5 Kreuzer
zugelassen (Verkaufspreis war 6 Kreuzer).
15.7.1882.
mit Befehl No. 22708 wurden neu eröffnete Militärpostämter in B&H nicht
mehr in der Befehlsliste für besetztes Gebiet (No. 1902 vom 23.1.1879),
sondern in der Postämterliste von Österreich- Ungarn erfasst.
23.12.1914.
verbietet der Befehl No. 47706 die Privatausgabe von Feldpost-
Postkarten.
Im
September 1878. wurden die ersten telegrafischen Stationen eröffnet,
1883. gibt das Kriegsministerium den Befehl heraus, die Post- und
Telegrafendirektion, zu vereinigen. 1891. wurde Bosnien und Herzegowina
zum Mitglied des internationalen Postbundes. 1894. wird die erste
Stadttelefonzentrale in Sarajewo installiert.
Während der
Besetzung von B&H wurden 156 Militärpostämter und 165 Postablagen
eröffnet. EP Čađevića Han, wurde als Einziges nicht in ein
Militärpostamt umgewandelt, das Postamt in Neum war ständig unter
österreichischer Verwaltung. Im Sandžak – Novi Pazar waren 3
Feldpostexposituren. Es waren insgesamt 18 Bahn (Ambulanz)- Postämter.
Einige Militärpostämter wurden mehrmals eröffnet und geschlossen. Zu
Beginn der Besetzung hatte jede Militärgarnison ein Postamt. Alle
Bezirksortschaften außer der Bezirkszweigstelle Bjelemić, hatten
Postämter. Viele Faktoren haben die Erweiterung des Postnetzes
beeinflusst, aber die endgültige Entscheidung hatte das
Kriegsministerium. Nach der Annexion hatte die Landesregierung ein
größeres Interesse für Posteröffnungen. Vorschläge zur Eröffnung neuer
Postämter wurden von der Bezirksverwaltung jedes Jahr bis Anfang August
unterbreitet und von der Landesregierung an das Kriegsministerium
weitergesendet. Das Verlangen nach Netzerweiterung war mit Bergbau-,
Industrie-, Forst-, Handelentwicklung und mit dem Bankgeschäft eng
verbunden. Neue Siedlungen bekamen das Postamt früher als alte, wenig
bedeutende Siedlungen. Auch die Postsparkasse hatte einen Einfluss auf
die Erweiterung des Postnetzes. Viele Ortschaften haben ein Postamt zum
ersten Mal in ihrer Geschichte bekommen und wurden dadurch mit der Welt
verbunden.
Am
1.10.1907. wurde in Windhorst die erste Militärpostablage in B&H
eröffnet. Die Postablage ist Hilfspost des zuständigen Postamtes und
bietet eingeschränkte Postleistungen an. Die Postablagen haben die
Sendungen gesammelt und sie weiter an das zuständige Postamt befördert.
Es wurden spezielle rechteckige Gummistempel, mit oder ohne Datum, mit
der Inschrift K.und K. MILITÄRPOST ABLAGE und dem Ortsnamen, verwendet.
Diese Postablagen wurden hauptsächlich an Bahnhöfen, in Ortschaften mit
größerer Einwohnerzahl, bei Gasthäusern an Wegkreuzungen oder in
wichtigen Industrie-, Forst- und Bergbauunternehmen eröffnet. . Das neue
Gesetz über die Organisation der Dorfgemeinden (1907.) hat die
Modernisierung des Postverkehrs und dessen Erweiterung vorausgesetzt.
Für viele Gemeinden war das Postnetz unerreichbar , dort wurden
Postablagen geöffnet. Eine starke Ausbreitung der Postablagen geschah
nach der Postsparkassegründung in Sarajewo (11.6.1911.), die Sparkasse
wollte allen Bürgern näher kommen. Die Forderung nach
Postablageneröffnung hat die Post und Telegrafen Direktion in Sarajewo
bearbeitet. Bei der Eröffnung einer Postablage wurde der Arbeitsumfang
genaubeschrieben. Die Direktion hat die Arbeitsanweisungen für
Hilfspostämter erst im Jahr 1911. veröffentlicht. Die Arbeit der
Postablage war nur auf bestimmte Dienstleistungen begrenzt:
-
Verkauf von
Briefmarken und Ganzsachen,
-
Empfang und
Versand von gewöhnlichen Postsendungen (Briefe, Postkarten usw.) und
Telegrammen
-
Entleerung
der Postkasten
-
Empfang und
Auslieferung der Postsendungen bis zum bestimmten Wert (eingeschriebene
Briefe, Wertbriefe, Pakete, Geldeinweisungen)
-
Einzahlungen und Sparbuchüberweisung (nach Eröffnung der Postsparkasse,
am 17.7.1911.)
Der Leiter
der Postablage hatte die vorgeschriebenen Leistungen zu erfüllen. Zum
Leiter wurde eine Vertrauensperson ernannt, die den Eid über das
Dienstgeheimnis leisten musste . Die Postablagen waren dem zuständigen
Postamt untergeordnet. Der Postablagenleiter hatte mit dem zuständige
Postamt einen Vertrag geschlossen, wonach er den Befehlen des
übergeordneten Postamtes Folge leisten und die Arbeitsanweisungen
befolgen musste. Das zuständige Postamt berechtigt, den Leiter zu
absetzen, falls es für notwendig befunden wurde.
Postablagen
hatten Postkästen, einen Koffer für Briefaufbewahrung, eine oder mehrere
Posttaschen mit Verschluss und Schlüssel, Betriebsvorschriften,
Postformulare, eine Liste der Post und Telegraphen Ämter in Österreich -
Ungarn und in B&H, eine Tafel mit der Aufschrift "K.und K.
Militärpostablage" und einen Poststempel.
Hat der
Postverkehr stark zugenommen, wurden die Postablagen in
Militärpostämter umgewandelt. Fallweise , besonders während des I.
Weltkriegs, wurden einige Postablagen geschlossen oder in
Postsammelstellen umgewandelt. Die Postablagen haben kurzfristig Lücken
im Postnetz geschlossen und dienten besonders den Dorfbewohnern. Die
Ausbreitung des Postablagennetzes ist noch nicht genau erforscht und
sollte weiter untersucht werden.
Am Beginn
wurde die Post mit Zugtieren befördert, es war ungefähr alle 30 km ein
Halt zum Ausruhen oder Wechsel der Pferde vorgesehen. Solche Plätze
waren meistens Wirtshäuser ( Han´s) (in B&H waren 1904. um die 330
Han´s). Die Postkutschen hatten auch unterwegs bei Postämtern für die
Übergabe und Annahme von Postsendungen und wegen des Personenverkehrs
einen kurzen Halt. Die Militärpostdirektion in Sarajewo gab 1882. den
Befehl heraus, die Postkutscher müssen genügend Postmarken bei sich
haben , um sie den "Soldaten, Bürgern und Unternehmen" verkaufen zu
können. Die Post- und Telegrafendirektion in Sarajewo gab 1903.eine
Vorschrift über die Arbeit von Postschaffnern heraus. Die Schaffner
waren verpflichtet, Dienst- und Privatsendungen der Militär- und
Gendarmerie – Ämter und von Privatpersonen anzunehmen und auszufolgen.
Die Postdirektion verordnet 1908, daß die Postschaffner bzw.
Postbegleiter in allen Orten in B&H, wo kein Postamt ist, verpflichtet
sind, folgende Postsendungen anzunehmen und abzugeben:
-
Normale,
Express und eingeschriebene Briefe, Postkarten usw.
-
Postanweisungen im Innenverkehr und im Verkehr mit Österreich-Ungarn bis
400 Kronen.
-
Nachnahmesendungen bis 5 kg und bis zu einem Wert von 400 Kronen.
Einschreib-
und Expressbriefe, Geldanweisungen und Pakete wurden Militärpersonen,
Militär- und Gendarmerie - Ämtern und Gemeinde- und Finanzämtern
übergeben. Zivilpersonen brauchten für solche Sendungen die vorherige
Genehmigung der zuständigen Post. Zivil- und Militärpersonen hatten die
Möglichkeit , dem Schaffner gegen Bezahlung der Gebühr normale Briefe
und andere Sendungen zu übergeben. Die Briefmarken und Postkarten
wurden vom Schaffner mit Ortsnamen und Datum handschriftlich entwertet.
Andere Sendungen hatten sie dem zuständigen Postamt zu übergeben. Im
August 1917. waren 82 Posthaltestellen zugelassen (laut Postlexikon),
die Zahl war jedoch sicher größer, es gab mehr bekannte Haltestellen,
wo Post angenommen und übergeben wurde. Der Kriegszustand (1914.-
1918.) hat teilweise den Postverkehr beeinflusst, die Zahl der
Haltestellen hat änderte sich ständig, je nach Bedarf an Postleistungen.
Parallel zu de Anzahl der Postablagen wuchs auch die Zahl der
Posthaltestellen.
In den
ersten Jahren waren die Besatzungsbehörden hauptsächlich mit
Straßenreparatur, Straßen- und Bahnbau beschäftigt. dadurch haben sich
die Verkehrsbedingungen im Land wesentlich verbessert Das Militär wurde
beweglicher, konnte die Grenzen besser kontrollieren und die Post
wurde schneller befördert . Der Ausbau und Erhalt des Straßennetzes
wurde 1880 der Zivilverwaltung übertragen. Die Vorschriften für die
Benützung der Straßen waren die gleichen wie in der ganzen Monarchie.
Es gab spezielle Regeln für Zugtiere. Viehherden waren ein tägliches
Bild in den Straßen, die Treiber waren verpflichtet, das Vieh in Reihe
zu halten um den Wagenverkehr nicht zu behindern. Am Anfang des XX.
Jahrhunderts erschienen die ersten Kraftwagen. 1905 wurde in Sarajewo
der erste Postkraftwagen erprobt. Die Regierung hat 1911. die Regeln für
den Autoverkehr im öffentlichen Straßennetz herausgegeben. Während der
Besetzung wurde das Eisenbahnnetz stark ausgebaut und ermöglichte auch
die Entwicklung der Postleistungen (siehe Kapitel 4.1 EISENBAHNSTEMPEL).
Postkästen
wurden schon ab den ersten Besatzungsmonaten bei Kasernen,
Postamtsgebäuden, bei Postablagen, Eisenbahnstationen und an
öffentlichen Gebäuden in größeren Städten aufgestellt. In einigen
Ortschaften waren die Postkästen Vorgänger der Militärpost oder
Militärpostablage, zB. im Ilidža. Dort wurde 1880 ein Postkasten
aufgestellt, nachher (1880.-1894.) ein Saisonpostamt eingerichtet und
1894 ein Militärpostamt. Die Bewohner von Dolac (ein Arbeitervorort von
Sarajewo), haben bei der Postdirektion die Aufstellung eines Postkastens
beantragt, sie mussten bis zur Bahnstation gehen, um Sendungen
einzuwerfen. Die Direktion bewilligte die Aufstellung und nach einigen
Jahren wurde in dieser Ortschaft eine Postablage eröffnet. Es gab mehr
solche Beispiele. Die Briefträger, Postschaffner und die
Postablagenleiter haben die Postkästen entleert, die Zeit war vom
Fahrplan der Postlinien oder Eisenbahn abhängig.
Für die
Postbeförderung in B&H wurden primitive und moderne Verkehrsmittel
verwendet; Fußgänger, Last- und Reitpferde, Zugtiere, kleine Wagen
(franz. Carriole – klein Wagen mit zwei Rädern), Wagen mit
Pferdegespann, Eisenbahn und Kraftwagen.
In den
ersten Besatzungsjahren wurden meistens Fußgänger, Last- und Reitpferde
und Militäreinheiten mit Pferden und Wagen eingesetzt. Mit der Zeit
benutzte man immer mehr die Eisenbahn und 1905 wurde der Posttransport
per Kraftwagen, zuerst an den Strecken Bos. Novi- Bihać und Bihać- Bos.
Petrovac, eingeführt. Ein Pferdegespann benötigte 12 Stunden für diese
Strecke, der Postbus nur 5 Stunden. Die alten Chronisten haben
geschrieben: "Bevor man den Kraftwagen einsetzen konnte, mussten die
Straßen renoviert werden und es bestand die Gefahr, dass die Pferde
erschreckt werden. Die Kraftwagen verkehren mit 30 km/h, aber zuerst
werden sie an allen Strecken in B&H getestet" Die Postbeförderung
entwickelte sich an festgelegten Postlinien - und wie jeder öffentliche
Verkehr - war er mit den Fahrplänen an den Strecken Bos. Brod-
Sarajewo, Sarajewo- Metković und Banja Luka- Dobrljin abgestimmt An
vielen Strecken wurden außer Postsendungen auch Fahrgäste befördert.
Der Fahrplan aller Postlinien mit Nummer und den angebotenen Diensten
wurde jedes Jahr im Militär-Postkurs Verzeichnis für B&H veröffentlicht.
Die Postdirektion wurde vom Militär für die Kosten der Postlinien
entschädigt , der Betrieb einiger Linien wurde an Private weitergegeben.
Aus Sicherheitsgründen wurde der Transport zwischen Sarajewo und Sandžak
und bei einigen anderen Linien vom Militär durchgeführt. In Sarajewo
wurde die Straßenbahn für den Transport zwischen Hauptpost und
Bahnstation benützt. Der Posttransport hat durch den 1. Weltkrieg sehr
gelitten, teilweise wurde der Verkehr mit dem Ausland eingestellt,
Militärzensur und andere Restriktionen wurden eingeführt. Zu Kriegsende
brachen die Verkehrssysteme und die Posttransportorganisation zusammen.
 |
|
Muzički paviljon ispred kasarne Franca Josipa |
Im
Allgemeinen folgte die Post von B&H der Praxis der
österreich-ungarischen Post. Die Post von B&H hat schon in der Mitte der
Besatzungszeit zeit fast alle modernen Postdienstleistungen angeboten;
Briefbeförderung, Pakete, Überweisungen, Sparkassen - Ein- und
Auszahlungen, Zeitungsverkauf und Verteilung (über die Post in B&H
konnten alle Österreich - ungarischen und viele ausländische Zeitungen
abonniert werden). Die ersten Pakete gingen nur über zwei
Grenzübergänge; für Bosnien über Slavonski Brod und für Herzegowina über
Imotski. Der Paketdienst hat sich ständig weiter entwickelt, im Jahr
1910 war das erlaubte Höchstgewicht 50 kg. Es wurden Getränke, Essen
und sogar lebendes Geflügel befördert. Die Post hat als Erste auch den
öffentlichen Personenverkehr angeboten. Dieser war für die Post sehr
ertragreich und war 1913 an 46 Postlinien verfügbar.
Die
Zustellung der Postsendungen war mit dem Befehl des Kriegsministeriums
vom 15.6.1879. geregelt.. Derselbe Befehl hat in B&H die Errichtung von
Postfächern erlaubt. Am Anfang der Besetzung wurde die Sendungsübergabe
von den lokalen Behörden durchgeführt. Bestimmte Sendungen wurden nur
von Militärpersonen zugestellt. Das änderte sich erst mit der
Einstellung ziviler Briefträger.
Zivilisten
mit Wohnsitz in Orten ohne Postamt mussten ihre Sendungen selbst
abholen, es wurde keine Lagergebühr verrechnet. Die ersten
Zustellbezirke wurden in Sarajewo 1893 eingeführt. Paketzustellung war
in einer größeren Anzahl von Ortschaften vorhanden. In Dörfern ohne
Postamt wurde die Zustellung von den Bürgermeistern gemacht. Sie
übernahmen einmal pro Woche vom nächstgelegenen Postamt die Sendungen
für ihr Dorf. In Dörfern an Postlinien stellten auch die Postschaffner
zu. Die Postämter verkauften Briefmarken, Postkarten, Kartenbriefe, und
Umschläge mit vorgedruckter Marke. Das Hauptdepot für die
Postwertzeichen war bei der Post- und Telegrafendirektion in Sarajewo.
Private
Geschäftsbesitzer, die eine Lizenz von der Postdirektion hatten,
durften Briefmarken verkaufen. In diesem Falle war der Verkäufer
verpflichtet, das Schild "K. und K. Militärpostmarken Verkauf" sichtbar
aufzuhängen, im Laden musste die Lizenz angebracht
sein.
Das Postamt
und das Telegraphenamt waren die Basis des Postnetzes. Zuerst waren
Feldpostämter (einige Autoren nennen es auch; Etappen- Mobil-, Kampf-
oder Kriegspost). 1879. wurden die Feldpostämter in ständige
Militärpostämter umgewandelt. Alle Post- und Telegraphenämter in B&H
(außer dem Postamt Neum) und einige Zeit auch die Ämter im Novi
Pazar-Sandžak waren der kaiserlichen und königlichen Post- und
Telegrafendirektion in Sarajewo unterstellt. Diese Direktion wurde nach
der Übersiedlung der Feldpostdirektion für Bosnien, von Slavonski Brod
nach Sarajewo, gegründet. Später wurde sie auch für die Postämter in der
Herzegowina zuständig. Nach der Gründung der Militärtelegrafendirektion
für B&H in Sarajewo 1883. wurden die Militärpostdirektion und
Militärtelegrafendirektion, in der "K.K. Militär- Post- und Telegrafen-
Direktion" mit Sitz in Sarajewo, vereinigt. In der Direktion befanden
sich die Abteilungen für Post, Telegrafie, Finanz, Kasse, und nach 1911.
auch für die Postsparkasse. In der Postabteilung befand sich auch die
Postaufsicht. Während des Krieges wurde die Organisationsstruktur
verändert und ein Direktor, vom Kriegsministerium ernannt, leitete die
Direktion. Er war für das ganze Postnetz zuständig, hatte Vorschläge für
Eröffnung, Schließung oder Übersiedlung von Postämtern zu unterbreiten,
war zuständig für die materielle und personelle Ausstattung des
Betriebes. Alle wichtigeren Vorschriften und Arbeitsbehelfe wurden
gedruckt und an die Postämter verteilt. Hier sind einige Handbücher,
Hinweise und Publikationen für interessierte Postgeschichtesammler
angeführt: Militär Post- Kurse in Bosnien und der Herzegowina
(verschiedene Jahrgänge), Dienstvorschriften für die Postschaffner
(1903.), Dienstvorschrift für die Postpostillions und die Kutscher
(1906.), Dienstvorschrift für die k. und k. Militärpostanstalt (1909.),
Dienstanweisungen für Militärpost Ablagen (1911.), Postlexikon für
Bosnien und Herzegowina (1917), Post und Telegrafendirektion
Verordnungsblätter (1909.- 1918.), Telefonbücher usw.
Die Post
und Telegrafendirektion war dem Militärkommando in Sarajewo bzw. der 5.
Abteilung des Kriegsministeriums in Wien unterstellt.. Alle Beziehungen
mit ausländischen Postverwaltungen und mit dem Weltpostverein (UPU) in
Bern gingen auch über die 5. Abteilung des Kriegsministeriums.
Postämter
waren in öffentlichen Gebäuden oder in Militärgebäuden untergebracht ,
oft wurden die Gebäude mit der Gendarmerie und/oder der
Bezirksverwaltung gemeinsam benutzt. Am Anfang war das Post und
Telegrafenamt in Sarajewo im Gebäude, in dem sich früher die osmanische
Hauptpost und Telegrafenamt befanden. Das Telegrafenamt blieb auf diesem
Standort bis zum Jahr 1913. Einen Monat nach der Besetzung wurde das
Postamt in ein neu adaptiertes Gebäude übersiedelt. Wegen immer
größeren Umfang der Dienstleistungen übersiedelte das Postamt mehrmals
bis am 18.5.1913. feierlich das neu erbaute Postamt eröffnet wurde. Im
Erdgeschoss waren verschiedene Schalter, im ersten und zweiten Stock die
Büroräume und ein großer Konferenzsaal und im dritten Stock die
Telegrafen- und Telefonanlagen untergebracht. Im Untergeschoss waren das
Restaurant mit der Küche, Räumlichkeiten für das Personal (Z.B.: "Zimmer
für unverheiratete Beamte“ und „Zimmer für Soldaten"), und die
Zentralheizung. Das Gebäude war in schönsten Teil der Stadt, vor dem
Gebäude fuhr die Straßenbahn, an der Rückseite war ein Bahnanschluß zum
Aus- und Einladen der Post.
Das Post-
und Telegrafendienstpersonal konnte man drei Gruppen zuordnen;
Militärpersonen, Österreich - ungarische Postbeamte und das einheimische
Personal. Nach abgeschlossener Militärausbildung wurden Soldaten nach
vorheriger Schulung in Österreich oder Ungarn in den Post- und
Telegrafendienst versetzt. Die Beamten aus der Monarchie, die nach B&H
kamen, verpflichteten sich auf drei Jahre. Die männlichen Postbeamten
mussten während der Arbeit eine Uniform tragen, weibliche Beamte nicht.
Die
deutsche Sprache war die Amtssprache der Regierung, der
Staatsverwaltung, der Post und Telegrafenämter und der Eisenbahn. Diese
Sprache wurde auch von Handel, Industrie, Hotels und von den Unternehmer
benutzt. Die Landesregierung ließ auch, abhängig vom politischen Druck
im Land, einheimische Sprachen zu. Eine Zeit benutzte man die
kroatische, die bosnische und letztendlich serbokroatische Sprache. In
den Schulen waren beide Schriften - kyrillisch und Latein -
gleichberechtigt. Die deutsche Sprache hat den Einheimischen große
Schwierigkeiten bereitet. Am Anfang der Besetzung war vorgeschrieben,
die Adresse an allen Postsendungen "klar mit deutschen (Gotik) oder
lateinischen Buchstaben", zu schreiben. Ab 1906. war erlaubt, die
Adresse in kyrillischer Schrift zu schreiben. Es gab aber nur wenige
Beamte, die kroatisch oder serbisch und beide Schriftarten
beherrschten. So kam es oft zu Missverständnis und Reklamationen.
Nach dem
Zerfall der Monarchie - nach 40 Jahren unter österreichischer
Verwaltung - kam die B&H Post unter die Herrschaft des neu
proklamierten Staates der Serben, Kroaten und Slowenen
(27.10.1918.).
 |
|
Doček cara u Mostaru |
05.
POSTAL HISTORY OF BOSNIA AND HERZEGOVINA 1878-1918
Immediately upon entry into Bosnia on the 29.07.1878 the Austrian army
put into effect previously prepared plans for the organisation of
military postal services.Campaign offices were opened on the main lines
of advance for the exclusive use of military personnel. The services
were introduced in accordance with regulation dated 20.06.1878 under the
title: Organische Bestimmungen u. Dienstvorschrift fuer die Feldpost
der K.K. Armee’ which established a service managed by a Feldpost
Direktor and carried out by:
Hauptfeldpostamt der II Armee
Feldpostdirektion der II Armee
Feldpostleitung
(for
services to the 13th Corps) and
Feldpostexpositur
(for
services to the 18th Infantry Division)
Feldpostsammelstelle
(Campaign collecting points) and Etappenpostaemter (Campaign post
offices) were opened as the need arose in the course of the invasion.
Sisak, Osijek and Slavonski Brod, all on the territory of the Dual
Monarchy, were the exchange offices for the military mail of the 13th
Corps and Zadar the exchange office for the 18th Infantry
Division. The command of the invasion forces was obliged to provide
lists of all units operating under its authority to the exchange
offices. Campaign post offices in Bosnia were designated with Roman
numerals and in Herzegovina with Arabic numerals. These offices were
responsible for the transmission of mail along the campaign lines.
Initially Hungarian postal regulations, tariffs and stamps were used in
Bosnia and while their Austrian equivalents were used in Herzegovina.
Local tariffs were introduced on the 09.01.1879 and dedicated Bosnia
Herzegovina stamps issued on 01.07.1879.
The
following dates are of importance:
12.07.1878. The campaign postal organisation is fully in place with all
invading units.
15.07.1878. The Ministry of Trade in Vienna publishes its first order on
the campaign postal service (No. 1147) instructing that military mail be
conveyed free of charge.
24.07.1878. The Ministry of Trade in Vienna issues order No. 1234 which
elaborates on postal services for the invasion forces and extends a free
of charge franchise to the military personnel of the 13th
Corps, 18th Infantry Division and military units stationed in
the rear at Slavonski Brod, Stara Gradiška, Kotor and Herceg Novi.
Parcel post, money transmission services and registered handling are
suspended for the time being. Mail addressed to serving personnel is
routed to Osijek, Slavonski Brod and Sisak for the 13th Corps
and to Zadar for the 18th Infantry Division.
06.08.1878. The first post office in the occupied area is opened at
Mostar in Herzegovina – Feldpost Expositur No. 18
10.08.1878. The first campaign office is opened at Grab (Etappen
Postamt 1) moving to Buna within six days on the 16.08.1878 (which
illustrates both the speed of campaign and the mobility of the
arrangements!). Regular military goods vehicles were used for the
transport of mail, adapted however to the terrain and circumstances. For
instance the military post office of the 18th Infantry
Division operating in the mountainous areas of Herzegovina used riders
as well as draught animals for the purpose.
04.10.1878. Parcel post for weights not exceeding 2 kg is introduced.
01.12.1878. The introduction of money transmission services to
Austria-Hungary takes place with the maximum amount set at Fl. 150.00.
Units operating in Bosnia to use Hungarian Money Order forms franked
with Hungarian stamps of the 1874 issue, while those operating in
Herzegovina are to use Austrian Money Orders franked with the 1867 stamp
issue.
09.01.1879. Following order No. 5117 the civilian population is allowed
to use the services of the campaign post offices though in a strictly
limited way and mail could only be conveyed through the military
facilities. Express, registered handling and parcel services were not
offered.
23.01.1879. The introduction of a Telegraphic Money Order service takes
place with the maximum amount set at Fl. 150.00 in accordance with the
order No. 1902. The same order lists all operational campaign post
offices and telegraphic lines.
03.05.1879. Ministry of Trade order No. 13401 establishes travelling
post office services on operational railway lines and orders the manual
cancellation of stamps on mail using these facilities.
01.07.1879. The first issue of first Bosnia and Herzegovina stamps is
made. Registration becomes available for civilian mails, Money Order
facilities are raised to the sum of Fl. 200.00 and newspaper and parcel
service up to 5 kg in weight are established.
16.11.1879. Campaign post offices are re-designated as permanent
military post office facilities. |