| |
| |
|
|
PREGRŠT NARODNIH PJESAMA IZ HERCEGOVINE |
|
DISCLAIMER AND COPYRIGHT.
The text presented here is intended for NONCOMMERCIAL USE and
for the benefit of those who are not able to obtain the printed
version.
|
|
Ideju da objavimo ovaj rad
Dr. Asima Peca, dao nam je Semir Vranić, ljekar iz Sarajeva,
koji se, pored zanimanja koje je izabrao, sevdalinkom i
uopšte narodnom pjesmom, bavi veoma ozbiljno. Produkt te
ozbiljnosti su internet stranica
sevdalinke.com i blog
Sevdalinke na kojima su objavljene najljepše umotvorine
naroda Bosne i Hercegovine. Upravo pripremajući tekstove za
svoju stranicu, Vranić je našao ovaj rad Dr. Peca, koji je
objavljen u čaopisu „Hercegovina“ X/1998. godine. Kako je
veliki dio pjesama u radu sakupljen u okolini Gacka,
odlučili smo ga ponuditi na stranicama Gacko.net.
Zahvaljujemo se gospodinu Vraniiću na
ideji i tehničkoj pomoći prilikom realizacije ovog posla.
Radi potpunog razumjevanja
dužni smo napomenuti da je pjesme iz okoline Gacka, u ovom
radu, sakupio Asimov brat, Džemal
Peco, koji je kao učitelj službovao u Gacku od 1946. godine,
prvo u Bašićima , a potom u Borču. Malo pažljiviji čitaoci
ove stranice sjetiće se da smo
radu učitelja Peca
posvetili nešto prostora u okviru tekstova o folklornim
družinama iz sela Bašića, koje su svojom pjesmom i
predstavama osvojile vrhunska državna priznanja , tih
godina.
To je , nesumnjivo, zasluga
pomenutog učitelja, kolege mu Sulejmana
Mahmutćehajića, takodje Mostarca koji u
istom vremenu službuje u okolini Gacka, te Efraima Kazazića,
opet , Mostarca, koji je u Gacko upućen na rad, kao
medicinski radnik, a imao je ka folkloru i muzici sklonosti
zbog aktivnog bavljenja muzikom u
KUD „Abrašević“ iz Mostara.
Dr. Asim Peco je dao svoju saglasnost za objavljivanje ovog
rada na stranici Gacko.net, na čemu mu zahvaljujemo.
|
|
PREGRŠT NARODNIH
PJESAMA IZ HERCEGOVINE
|
|
59.
VEZAK VEZLA
HATUM-KADA
Vezak vezla
Hatum-kada, mlada gospoja
Na čardaku, na
visoku, blizu pendžera.
Vas je đerđef
natopila groznim suzama.
Nju mi pita
Muhamede, mladi đevere:
„Šta je tebi,
Hatum-kado, moja nevjesto?“
„Ne pitaj me
Muhamede, mladi đevere,
Potvara me tvoja
majka, svekrvica moja,
Da ja ljubim
Muhameda, mlađeg đevera.“
Pa prošeta mlada
kada poljem zelenim.
Susreću je dva
đevera, brata rođena:
„Selam aleć, naša
nevo, i pomozi Bog“.
„Aleć selam, dva
đevera, pomogo vam, Bog“.
„Haj se vrati, naša
nevo, karaćemo ga“.
„Haj, valahi, ne
karajte poradi mene.
Uber’te
mu čemer travu, nek se čemeri.
Ja ću sebi rumen
ružu, što je za mene.“
Hava Marić,70
godina,
selo Kokorina ,
Mostar
|
|
60.
RAZGOVOR
BISER-BEGOVICE
Biser niže
Biser-begovica,
S biserom se mlada
razgovara:
„Razberi se moj
sitan bisere,
K’o
no brci Biser-bega moga ,
A solufi Zlatke
plemenite“.
Mnidijaše niko ne
čujaše.
Sve to sluša
đever-Muhamede:
„Je l’
istina moja mila nevo,
Jel istina što no
govoraše?”
„Jes bogami, Muhamede, mlađi đevere.
Evo ima sedam godin kako sam se udala,
Živ mi majka i sad sam đevojka“.
Kad to čuje Muhamede, mlađi đevere,
Od jada ga glava zaboljela,
Od čemera i srce i glava.
Pa govori svojoj miloj nevi:
„Steri meni mehko i široko,
Zovi meni Biser-bega“.
Pa govori bratu Biser-begu:
„Sami su nam konji na livadi“.
Biser-beg se jadu doisava,
Pa on jami lahku taburicu.
Sitno kuca, tanko popijeva,
A u svaku Zlatku pripijeva:
„Moja Zlatka, žalosna ti majka
Kako ćeš mi noćas poginuti“.
Večeraše i akšam klanjaše.
Kad je vakat od ložnice bio,
Al zakuca halka na vratima:
„Kujo jedna, Biser-begovice,
Otvori mi od avlije vrata.
Što si meni bega zastavila“_
Prevari se Biser-begovica
Te otvori na avliji vrata.
Trže Zlata na avliju sama,
Stoji škripa dibe i kadife,
Sve to gleda beže Biser-beže.
Beže vadi sablju od pojasa.
Pa on sječe svoju vjernu ljubu.
Hava Marić,70
godina,
selo Kokorina ,
Mostar
|
61.
MAJKA FATU SITNO PLETIJAŠE
Majka Fatu sitno pletijaše,
U kose joj broše uplićaše,
A uz broše Fatu sjetovaše:
„Znaš li Fato, kome sam te dala?“
„Bogme ne znam, moja mila majko.“
„Ja te dala agi Hasan-agi.
Već čuješ li, moja kćeri Fato,
Nima budi tri bijela dana“.
Misli Fata da joj veli majka
Nima budi tri godine dana.
Nima bila i sina rodila.
Progovara Hasanova majka:
„Hasan-aga, moj milosni sine,
Šta će tebi nijema kaduna,
Da ti rađa nijeme sinove.
Haj otiđi u Bugorje ravno,
Pa zaprosi Bugorku djevojku“.
U Bugorju plaho govorili,
Da imade ljepi’ đevojaka.
Pa on
ode u Bugorje ravno,
Zaprosio
Bugorku đevojku.
Zaprosi
je i isprosi je.
Iza toga
do neđelju dana,
Sakupio
kićene svatove.
Kad su
bili poljem zelenijem,
Svate
pita Bugorka đevojka:
“Šta se
ono na pendžeru sjaji
Al su
ono kalajli sahani.
Jesu l’
ono od srme tevsije?”
Veli njojzi đever Muhamede:
„Nisu ono kalajli sahani,
Nit su ono od srme tevsije,
Vet je ono moja prva neva,
Jednog sina u bešici njiha.
A drugoga uz koljeno prima“.
Tu su veče svadbu učinili.
Ka’ su knili
nevjesticu mladu,
Drži mume nijema kaduna.
Progovara Bugorka đevojka:
„Bud si nima nisi slipa,
Ta vidiš li nima ne viđela,
Đe t’ od muma
izgorješe ruke“.
Progovara nijema
kaduna:
„Haj neka te ,
Bugorko đevojko,
Ti se natrag brže
povratila.“
To začule dv’je
begove sluge.
Brže skaču agi
Hasan-agi:
„Na muštuluk ago
Hasan-ago,
Na muštuluk tebi
stara ljuba.
Eno ti je ona
prozborila“.
Kad to čuo aga
Hasan-aga,
Brzo skače na noge
lagane.
On Bugorku vraća u
Bugorje,
Staru ljubu grli uz
koljeno.
Hava Marić,70
godina,
selo Kokorina ,
Mostar
|
|
|
62.
RAZGOVOR
DŽAFER-BEGA I
NJEGOVE LJUBE
U svitu se naći ne
mogaše
Ko što Džafer ljubu
milovaše.
Odviše je
zehri-ljubom zvaše,
Ona mu se ljevše
ozivaše:
„Šta je, beže, moj
sitan bisere“.
Ni tom niko meni ne
bijaše,
Do njegovoj
ostarjeloj majci.
Tome ona v’oma
mani bila,
Pa dozivlje sina
Muhameda:
„Zavadi mi sina i
nevjestu.
Ako mi je zavaditi
nećeš,
Ja ću tebi haramiti
mliko,
Svaku kapcu po
hiljadu puta.“
To je sinu vrlo
teško bilo.
„Kako ću ji
zavaditi majko?”
„Lasno ćeš ji
zavaditi, sine.
Hajd’
otiđi bratu u odaju.
Pa ti sjetuj brata
Džafer-bega.
Pušći ljubu, brate,
Džafer-beže,
Što su nama
govorili ljudi,
Tvoja ljuba po
dućanu hoda
Pa je ljube mlade
dućandžije“.
Muhamed je majku
poslušao
On sjetuje brata
Džafer-bega.
U mlađega pogovora
nejma,
Već on pušća svoju
vjernu ljubu.
Ostade joj troje
siročadi.
Luda Merka od sedam
godina,
A Muhamed od pet
godinica,
Mali Ibro od po
godinice.
Ona ode materi u
dvore.
Kad je bila poljem,
zelenijem,
Ugleda je sa
pendžera majka,
Pa je njojzi tiho
govorila:
„Evo meni šćeri u
pohode“.
„Bogme nije, moja
mila majko,
Već je mene beže
oćerao“.
Troji su je prosili
svatovi.
Isprosi je
Lamigović Meho,
Prsten daje svadbu
ugovara.
I ta svadba za
neđelju dana
I ta brže neđeljica
dođe.
Sakupio kićene
svatove.
Kad su bili poljem
zelenijem,
Ugleda je beže sa
pendžera,
Pa dozivlje troje
siročadi:
„Hajd izaćte na
polje zeleno,
Neće li se
povratiti vamo“.
Prošetaše troje
siročadi,
Malo bliže svojoj
miloj majci,
Kada ji je ugledala
majka,
Svakome je darivala
dara.
Maloj Merki diziju
dukata,
Muhamedu nože
okovane,
Malog Ibru svati
pogaziše,
Majka pade u zelenu
travu,
Kako pade, više ne
ustade.
Hava Marić,70
godina,
selo Kokorina ,
Mostar
|
63.
KOPČIĆAJKA I
BLAŽEVIĆ OMER
Urodila pšenica
bjelica,
Od Ponora do
Kopčića dvora.
Tu je želo tristo
žetelica.
Još toliko mladije’
momaka.
Pred momcima
Blažević Omere,
A pred curam Kopčić
Ajkuna.
Progovara Kopčić
Hasan-aga:
„Ženji, mobo, ne
prosiplji klasa,
Daleko je do
Jurjeva danka,
Kamo l’
nije do novoga klasa“.
Progovara Kopčić
Ajkuna:
„A moj babo, Kopčić
Hasangaga,
Sve ti blago
ostanulo pusto,
Ne ostalo sinu
niti [ćeri,
Vet ostalo kurvi i
đidiji“.
Vrlo hatur Kopčić
Hasan-agi.
Kad je vakat od
večere bio,
Sve večera malo i
veliko,
Ama ne šće Kopčić
Hasanaga.
On odlazi u svoje
odaje,
Pa on zove svoju
šćercu Ajku:
„Donesi mi vode u
ibriku“.
Ajkuna se jadu
doisava.
Ne šćedaše, bit joj
ne mogaše.
Pa eto je babi u
odaju.
Desnom rukom ibrik
prifaćaše,
A lijevom sablju
iza sebe
Hotijaše po bijelom
vratu,
Stiže Ajku po
svilenu pasu.
Ode ona u svoju
odaju.
Pa prelaže svoje
ruho b’jelo.
Tri sanduka
bijeloga platna,
A četiri sve suhoga
zlata.
Ona jami žigu iz
odžaka,
Pa je meće u svoje
sanduke.
Sve se svila pod
nebo savija,
A zlato se u topove
zbija.
Progovara Kopčića
Ajkuna:
„Moje ruho, ostalo
mi pusto,
Nisam te ja za
vatre kupila,
Vet da dere
Blažević Omere.“
Ona jami kalajli
ibrike,
Pa eto je
bunar-vodi hladnoj.
Na se udara
turskoga abdesta,
Pa klanjaše četiri
rekara.
Zavi oči, pa u vodu
skoči.
Gledala je djeca iz
mejtefa,
Trkom trču, a iz
grla viču:
„Brže-bolje,
Blažević Omere,
Uduši se tvoja mila
draga“.
Kad to čuo Blažević
Omere,
Brže leti
bunar-vodi hladnoj.
Tri puta je vodo
pregazio
Dok je naš’o
Kopčića Ajkunu.
Pa je jami po
svilenu pasu,
Iznese je na zelenu
travu.
Pa je metnu na
bijelo krilo,
Tad je jadan junak
govorio:
„Moje oči, što me
ne gledate“.
Mrtve oči, gledati
ne mogahu.
„Moji zubi, što se
ne smijete“.
Mrtvi zubi,smijat
se nemogu.
„Moje ruke, što me
ne grlite“.
Mrtva ruke grliti
ne mogu,
To izrek’o
teslim učinio.
Tu padoše dva
mejita mlada.
Napored im mezar
iskopaše,
Kroz mezar pendžer
načiniše,
Kroz pendžere ruke
sastaviše,
A u ruke zelene
jabuke.
Neka truhnu zelene
jabuke
Ko je truhlo jedno
za drugijem.
Hava Marić,70
godina,
selo Kokorina ,
Mostar
|
|
64.
MUJINI SVATOVI
Crna gora rodila
biberom,
Travno polje rodilo
biserom,
Tud prolaze Mujini
svatovi,
Stali svati sitan
biser brati,
Al’
Mujaga biser ne beraše,
Vet svjetuje na
konju đevojku:
Fato zlato dobro
svjete primaj,
Devet sam se
oženijo puta
Svije mi je
otrovala majka,
I tebe će, žalosna
ti majka.
Kad budemo pred
bijelu kulu,
Izlaziće ostarjela
majka,
Iznosiće šebet
medovinu.
Nemoj popit žalosna
ti majka,
Nego podaj pokraj
sebe drugu.“
Kad su bili poljem
zelenijem,
Ugleda ji sa
pendžera majka,
Trkom trče u zelenu
bašču,
Sve prevrće drvlje
i kamenje,
Ona nadje šarovitu
guju,
Pa je nosi na
bijelu kulu,
Ona pravi šerbet
medovinu.
Kad su bili pred
bijelu kulu,
Izlazila ostarjela
majka,
Iznosila šerbet
medovinu,
Pa je svojoj snahi
govorila:
„Jesi li se umorila
nevo,
Jesi li hladne vode
ožednjela“.
„Nisam se umorila,
neno,
Al ti jesam
ožednjela , neno“.
Tad joj nena vodu
pokučila,
Pokuči joj srmali
maštrafu,
Ne šće popit lijepa
ževojka,
Vet je daje po
sobom derinu,
Crče dere kano
janje malo.
Hava Marić,70
godina,
selo Kokorina ,
Mostar
|
65.
LJUBOVIĆ SE S
LJUBOM
ZAVADIO
Ljubović se s
ljubom zavadio
Prvu veče na mehku
dušeku.
„Kujo, ljubo, ko ti
lice ljubi?“
„Oj bogami, beže
Ljuboviću,
Niko moga i ne
ljubi lica,
Vanjda moja u
ludosti majka,
U ludosti, ama od
milosti“.
„Kazuj ljubo, os’eć
ću ti glavu“.
„A bogami , beže
Ljuboviću,
Dva begovca, iz
begova dvora.
Dva pašića, iz
pašina dvora
Dva carevića, iz
careva dvora“.
„Kujo ljubo, šta je
mita bilo?“
„A bogami, beže
Ljuboviću,
Dva begovca, dva
kolana zlatna,
Dva pašića, dva
fermana zlatna,
Dva carića, dvi
nize dukata.“
„Kujo ljubo, što j’
od mita bilo?“
Dva fermana u majke
razdrla,
Dva kolana sestri
poklonila,
Dvije nize na grlu
donila.“
Zubom škrinu beže
Ljuboviću,
Zubom škrinu,
čemerlija sinu.
Svojoj ljubi
osiječe glavu.
Progovara os’ečena
glava:
„Bog ubijo svakoga
jarana,
Ko đevojku u matere
ljubi,
Poljubiti pa je
ostaviti,
Dušica mu raja ne
vidjela,
Ni dženeta ni onoga
svijeta.
Hava Marić,70
godina,
selo Kokorina ,
Mostar
|
|
66.
LJUB LJUBILA
LJUBEROVA
MEJRA
Ljub ljubila
Ljuberova Mejra,
Na sramotu amidžina
sina,
Ljub ljubila tri
godine dana,
Za to ne zna ni
gora ni trava.
Kaza trava bijelim
ovcama,
Bijele ovce svojim
čobanima,
A čobani putem
kiridžiji,
Kiridžije u selu
imamu,
Imam kaza po selu
džematu,
Džemat kaza
ostarjeloj majci.
S’ede kleti
lijepa djevojka:
„Ej travice, ne
zelenjela se,
Bijele ovce,
poklali vas vuci,
A čobane zaklali
hajduci.
Imama nam pritisla
munara,
Vas mu džemat kuga
pomorila,
Staroj majci uši
zagluhnule,
Pa ne čula što joj
drugi kažu.“
Hava Marić,70
godina,
selo Kokorina ,
Mostar
|
67.
PLATNO PRALA
MEMAGINA
FATA
Platno prala
Memagina Fata,
Kod vodice u leđenu
zlatnu.
S onu stranu
Smiljanić Ilija:
„Bona bila,
Memagina Fato,
Ti popušći niz
ruke rukave,
A niz noge bijele
nogavice,
Ja ću konja u vodu
nagonit,
I ufatit Memaginu
Fatu.“
Progovara Memagina
Fata:
„Haj za poslom,
Smiljanić Ilija,
Ja imadem devet
braće mlade,
Živu bi ti žvalju
izvadili:“
Okrenu se Memagina
Fata,
Al priskoči
Smiljanić Ilija,
Pa je baci sebi na
dorina.
Dok su hladnu vodu
pregazili
Tri put ga je
pobratila Fata:
„Oj boga ti,
Smiljanić Ilija,
Nemoj neme niz vodu
pušćati.“
Kad su hladnu vodu
prebrodili,
A veli joj
Smiljanić Ilija:
„Čuješ li me ,
Memagina Fato,
Ne vodim te da mi
budeš ljuba,
Nit te vodim da mi
budeš sluga,
Već te vodim svome
pobratimu,
Pobratimu Vlahinić
Iliji.“
Hava Marić,70
godina,
selo Kokorina ,
Mostar
|
Autor zadržava sva prava!*
|
|
|
|
Slovo o autoru*
Asim Peco,
rođen je 1927. godine u
Ortiješu kod Mostara.
Poslije II Sv.
rata radio je kao učitelj u Hutovu kod Čapljine, a zatim kao
referent za prosvjećivanje pri SNO u Prozoru.
Nakon toga
završava Višu pedagošku školu u Sarajevu, pa Filozofski, (kasnije
Filološki) fakultet u Beogradu. Još na VPŠ pokazuje interes za
naučnoistraživački rad, kojem će biti posvećen do današnjih dana.
Nakon studija radno je angažovan kao
profesor pripravnik,asistent,vanredni i redovni profesor Filološkog
fakulteta u Beogradu. |
 |
|
Doktorirao je na
temi : „Govor istočne Hercegovine“, 1958. godine.
Više puta je
biran za šefa katedre za srpskohrvatski jezik i južnoslovenske
jezike.
Bio je mentor
prilikom izrade velikog broja magistarskih radova i doktorskih
disertacija, te učesnik brojnih domaćih i međunarodnih projekata.
Član je Akademije nauka Bosne i
Hercegovine i urednik časopisa Bosanskohercegovački dijalektološki
zbornik |
Učestvuje u radu
uredništava više naučnih časopisa.
Nagrađen je
nagradom „14 februar“ (Mostar 1986), „Veselin Masleša“ (Sarajevo,
1986) i Vukovom nagradom ( Beograd 1990).
Penzioner je i
živi u Beogradu.
* Korišten tekst biografije prof.
Peca iz časopisa „Srpski jezik“, broj 4-1-2, godina IV, Beograd
|
|
| |




|
|
|
Prezentirani tekst objavljujemo sa iskrenim nadanjem da ćete ga
koristiti u svrhe koje ne mogu biti komercijalne. Očekujemo da ćete isti
na ovoj stranici koristiti za čitanje u cilju vaseg ličnog obrazovanja,
te da tekst nećete štampati na papir ili umnožavati i na bilo koji drugi
način čineći ga za nekomercijalne svrhe dostupnim drugima.
Ova stranica ne ostvaruje zaradu-profit. Svi objavljeni tekstovi su radi
budućeg naučnog istraživanja i obrazovanja posjetilaca. U te namjere vi
ste dobrodošli. Istovremeno u koliko želite materijal sa ove stranice
koristiti u bilo šta drugo, dužni ste od vlasnika autorskog prava
zatražiti odobrenje. Činjenica da je tekst objavljen na ovoj
stranici ne daje vam pravo da sa njim raspolažete po vlastitom
nahodjenju. U vezi sa tim ne snosimo nikakve posljedice uzrokovane vašim
činjenjem.
|
|
|
predhodna stranica
|
|