| |
| |
|
|
PREGRŠT NARODNIH PJESAMA IZ HERCEGOVINE |
|
DISCLAIMER AND COPYRIGHT.
The text presented here is intended for NONCOMMERCIAL USE and
for the benefit of those who are not able to obtain the printed
version.
|
|
Ideju da objavimo ovaj rad
Dr. Asima Peca, dao nam je Semir Vranić, ljekar iz Sarajeva,
koji se, pored zanimanja koje je izabrao, sevdalinkom i
uopšte narodnom pjesmom, bavi veoma ozbiljno. Produkt te
ozbiljnosti su internet stranica
sevdalinke.com i blog
Sevdalinke na kojima su objavljene najljepše umotvorine
naroda Bosne i Hercegovine. Upravo pripremajući tekstove za
svoju stranicu, Vranić je našao ovaj rad Dr. Peca, koji je
objavljen u čaopisu „Hercegovina“ X/1998. godine. Kako je
veliki dio pjesama u radu sakupljen u okolini Gacka,
odlučili smo ga ponuditi na stranicama Gacko.net.
Zahvaljujemo se gospodinu Vraniiću na
ideji i tehničkoj pomoći prilikom realizacije ovog posla.
Radi potpunog razumjevanja
dužni smo napomenuti da je pjesme iz okoline Gacka, u ovom
radu, sakupio Asimov brat, Džemal
Peco, koji je kao učitelj službovao u Gacku od 1946. godine,
prvo u Bašićima , a potom u Borču. Malo pažljiviji čitaoci
ove stranice sjetiće se da smo
radu učitelja Peca
posvetili nešto prostora u okviru tekstova o folklornim
družinama iz sela Bašića, koje su svojom pjesmom i
predstavama osvojile vrhunska državna priznanja , tih
godina.
To je , nesumnjivo, zasluga
pomenutog učitelja, kolege mu Sulejmana
Mahmutćehajića, takodje Mostarca koji u
istom vremenu službuje u okolini Gacka, te Efraima Kazazića,
opet , Mostarca, koji je u Gacko upućen na rad, kao
medicinski radnik, a imao je ka folkloru i muzici sklonosti
zbog aktivnog bavljenja muzikom u
KUD „Abrašević“ iz Mostara.
Dr. Asim Peco je dao svoju saglasnost za objavljivanje ovog
rada na stranici Gacko.net, na čemu mu zahvaljujemo.
|
|
PREGRŠT NARODNIH
PJESAMA IZ HERCEGOVINE
|
|
26
RAZGOVOR SVEKRVE I SNAHE
Stalo sunce čudo gledajući
Đe svekrva nevjesticu kara
“Ostavi mi sina bez evlada”.
Snaha uze metlu šimširovu,
Stade mesti dvore i ahare,
A uz metlu tiho popijeva:
“ Što me karaš, nijesam ti ja kriva,
Evo ima devet godin’
dana,
Kako sam ti u dvor
dovedena,
Živ’
mi majka i sad sam đevojka.
Sa sinom ti nijesam
ja legla.
Dok j’ u
majke Dženetića Uma,
Ja ti čeda ni imati neću.
Kada bude noći polovina,
Stane škripa prebijele svile,
Stane žubor žutiije’
dukata,
Tud nalazi
Dženetića Uma.
Sve me nogom desnom
udaraše,
A uz to mi tiho
govoraše,
„Lezi tuje, agina
robinjo-
Da prolazi agina
kaduna“.
Snaha misli niko je
nečuje,
Al’ je čuje
đever – Muhamede:
“Je l’ istina, moja
snaho draga?“
„Istina je, đever –
Muhamede“.
Tad on uze srmali
jagluka,
Pa on svoju
povezuje glavu.
Njega pita brate
Hasanaga:
„Šta je tebi, brate
Muhamedaga?
„Prođi me se, brate
Hasanaga“,
Mene plaho zabolila
glava.
More Bog dat’
da ću preboljeti.
Već ti hajde
konjima na livadu,
Pa ti konje na
livadi čuvaj“.
Hasanagi milo ne
bijaše,
Ali druga biti ne
mogaše.
Te on ode konjima
na livadu.
|
Tad govori
đever-Muhamede:
„Snaho moja, ljubo
Hasanova,
Steri meni agine
haljine,
Sebi steri đe si i
sterala.“
Kad je bilo noći
polovina,
Pojavi se Dženetića
Uma,
Pa je desnom nogom
udaraše,
A uz to joj tiho
govoraše:
„Lezi tuje, agina
robinjo-
Da prolazi agina
kaduna.“
Kad dođe Muhamedu
do glave,
Tad mu skide kumaš
jorgan s glave,
Te se skida do
tanke košulje.
Al’
se đever u nevolji nađe,
Pa on uze pletenu
kanžiju,
Kud je bije, sve
joj krvca lije,
Kud je kuca, sve
joj koža puca,
Pa je uze po
svilenu pasu,
Preturi je u avliju
majci.
U toj muci muško
čedo rodi,
I umrije, žalosna
joj majka.
Utom dođu hodže i
hadžije,
Opremiše Umiju
đevojku.
To ugled’o
aga Hasanaga,
Pa on uze sedefli
tamburu.
Tiho kuca,tanko
popijeva,
A u svaku Umu
pripijeva.
I on pade u zelenu
travu,
Pa se i on s dušom
rastavio.
I umrije,žalosna mu
majka.
Derviša Kovač,
stara 37 godina,
Selo Zurovići,
Gacko.
|
|
27.
Kosci kose više
Sarajeva
Na svakome zelena
dolama,
Na Kurviću Alibegoviću,
Na njemu je zelena
kadifa.
Sestra Fata ručak
donosila.
Govori joj Kurviću
Alibeže:
„Sestro Fato, moja
jedinice,
Da si Bog d’o u
oči slijepa,
A da nisi previše lijepa,
Da me nije od Boga grehota,
A od ljudi velika sramota,
Ja bih tebi lice obljubio.”
„Šuti brate, zagrmjelo
na te!“
Vedro bješe pa se
naoblači,
A uz kišu munje
udariše,
Pogodiše bega Alibega.
Derviša Kovač, stara
37 godina,
Selo Zurovići,
Gacko.
28.
Ima majka devet
đevojaka,
Sve joj devet po
đul-bašči šeću.
Gledala ih sa prozora
majka,
Gledajući sama
govorila:
„Mili Bože, pogledaj mi
na nje,
Il’ sre’ćicom
, il’ crnom zemljicom.”
Sabah bješe, dvije umriješe,
Podne bješe, dvije umriješe
Ićindija bješe, dvije umriješe,
Akšam bješe, dvije umriješe,
Osta majci jedinica Fata.
Derviša Kovač, stara 37 godina
Selo Zurovići, Gacko
29.
Oj dragane, jabuko sa grane,
Piši meni na kojoj si strani.
Pisaću ti lijepa đevojko,
Kako mi je na Rusiji bilo.
“Bogme gorko bez tebe , đevojko.
Dugi dani, a hljepčići mali,
Čorba žitka, a šalica plitka.
Mesa malo, u oko bi stalo,
Leđa bole, tjelesu mi vređa.
Ramo boli đe gevera stoji.
Telo gnije, đe gevera bije.
Eto curo kako mi je bilo.
Musa Mandžo, star 65 godina
Selo Luka, Gacko
|
30.
Nikšić gradu, moj veliki gradu,
I u tebe duge luke kažu,
Duge luke, ali hlada nema,
Samo jedno drvo javorovo,
I ono se jadno osušilo,
Ovce plandujući i đevojke hladujući.
Musa Mandžo, star 65 godina
Selo Luka, Gacko
31.
Oj moja, oj moja, ružo rumena,
Što si mi, što si mi, rano procvala.
Moje je , moje je, drago daleko,
Preko tri, preko tri brda golema,
Preko tri, preko tri, gore zelene.
Tamo je, tamo je, selo golemo,
U, njemu, u njemu, moja đevojka
Puhni mi, puhni mi, vjetre hlađani,
Dođi mi, dođi mi, mili dragane,
Pod moju, pod moju, bašču zelenu,
Pod moju, pod moju, ružu rumenu.
Neka ti, neka ti, ruža miriše,
Neka ti, neka ti, duša uzdiše.
Musa Mandžo, star 65 godina
Selo Luka, Gacko
32.
Poigralo divno kolo na ravnoj ravnini
Na ravnoj ravnini, na mekoj rudini.
Tud nailazi mladi delija i pozdravlja:
“Selam alejć, divno kolo, kolovođo moja!”
“Alejć selam, mlado momče, jednoga
smo soja.”
“Ako jesmo jednog soja, hajdemo mi doma!”
Musa Mandžo, star 65 godina
Selo Luka, Gacko
33.
U jablana visokoga
Dosta hlada debeloga.
Tu mi ovce plandovale
Čobanice hladovale.
Meni jednu ostavite.
Koja bijela i rumena,
Koja soja gospodskoga
Musa Mandžo, star 65 godina
Selo Luka, Gacko
|
|
|
34.
A, oj đevojko, moje janje malo,
Haj, ko je bolan tvoje janje malo.
Haj, mene moja milovala majka
Haj, od milosti, janjetom me zvala.
Od radosti za nedragog dala.
Za nedragog đe je dosta blaga.
Nije blago groši ni dukati,
Već je blago što je srcu drago.
A meni je jedno momče drago,
Al’ to momče nije soja gospodskoga.
Musa Mandžo, star 65 godina
Selo Luka, Gacko
35.
Gorom jezde kićeni svatovi,
Gorica im s lista progovara,
„Kud idete, kićeni
svatovi,
Kud idete, kud
konje morite?
Umrla je prošena
đevojka,
Na umoru majci
govorila:
„Dobro moje svate
dočekajte,
Svakom svatu po
boščaluk dajte,
Mome dragom devet
boščaluka.
Nek se oblači za
devet bajrama,
Nek se oblači, neka
me spominje.
Svakom svatu slatku
limunadu,
Mome dragom gorku i
čemernu.“
Ema Bašić, stara
50 godina
Selo Bašići,
Gacko
36.
Poljem se vije
Hajdar – delija,
Po polju ravnu, na
konju vranu.
Gleda ga , gleda
Ajka sa čardaka.
„Ajko đevojko, i
kose tvoje,
Tvoje me kose po
polju nose.“
„Hajdar delija i
perje tvoje,
Tvoje me perje na
čardak penje.“
Sejdo Bašić, 55
godina star,
selo Bašići,
Gacko
37.
Nini, sine u
varakli beši.
Beša ti se na moru
kovala,
Kovale je do tri
kujundžije.
Jedan kuje, drugi
pozlaćuje,
Treći meće od zlata
jabuku,
U jabuku sjajno
ogledalo.
Da se vidi majki
večerati
U sred noći kao u
sred dana.
Ema Bašić, stara
50 godina
Selo Bašići,
Gacko
|
39.
Spavaj, sine, san
te prevario
Sanak ti se pod
glavu savio.
Tebe majka u želju
rodila
I u velikom dobru
odgojila.
Tri puta te na dan
povijala,
Iz pamuka u bijelu
svilu,
A iz svile sve u
suho zlato.
Rumenom te ružom
utirala,
I ćulsijom vodom
umivala,
Beša ti je na moru
kovana.
Kovale je do tri
kujundžije,
Jedan kuje, drugi
pozlaćuje,
Treći kuje od zlata
jabuku.
U beši mi lijep san
usnio,
Da ti majka tanku
košu kroji.
Jednu majka, a
drugu pomajka,
Treću teta materina
seka.
Pašana Voloder,
stara 58 godina,
selo Zurovići,
Gacko.
40.
Sio sultan te
plače,
U subotu pred veče.
Pitala ga robinja:
„Šta je tebi
sultane?”
“Kako šta je
robinjo?
Sva mi Bosna propala
Hercegovcim’ dopala.
Il’ ću glavu
izgubiti
Ili Bosnu povratiti“
Omer Voloder,
star 64 godine,
selo Zurovići,
Gacko
41.
Žarko sunce na
zalasku, hoće da zadje,
Ova moba na
polasku, hoće da pođe.
U dobra smo
sahibije, rano ćemo poći,
Da smo u kakva
zulumćara, nebi do
ponoći.
Pašana Voloder,
stara 58 godina,
selo Zurovići,
Gacko.
42.
Češljajte mi,
češljarice,
Zaklaću vam šarku
koku,
I pjevčića bez
repića,
Koji nije
propjevao.
Pašana Voloder,
stara 58 godina,
selo Zurovići,
Gacko
|
|
43.
Skupila se moba na
šenici,
Trista srpa,
dvjesta vezioca,
Razažinje Kosa
Smiljanića,
Za njom veže
nejačak Alija.
„Lakše ženji, Koso
Smiljanića!
A da Bog da i Bog
naredio,
Ti o’sjekla
tri prsta od ruke,
Ti ne mogla krvcu
zaustaviti,
Dok ne doš’o
nejačak Alija.
Alija ti krvcu zaustavio”.
Mejra Čorbo, stara 50 godina,
selo Soderi, Gacko
|
44.
Pod onom, pod onom , gorom zelenom
I onom , i onom , većom planinom,
Malo se, malo se, selo vidjelo.
U selu, u selu, kolo igralo.
U kolu, u kolu, moja djevojka.
Po čem je, po čem je, bolan
poznaješ?
U struku, u struku,
tanka visoka,
Sve moja, sve moje
, pjesme pjevala,
sve moje, sve moje
, igre igrala.
Po tom je , po tom
je, bolan poznajem.
Sejdo Bašić,
star 55 godina,
selo Bašići,
Gacko.
|
|
45.
BOLOVANJE
ĐERĐELEZ-ALIJE
Razbolje se
Đerđelez Alija,
U planini pod
zelenom jelom.
Na njemu se košulja
bijeli,
Kajno gruda u
planini snijega.
Nit ga pere majka
ni sestrica.
Niti ljuba skoro
dovedena,
Već ga služe dva
siva sokola.
U kljunu mu vodu
donošahu.
„A Boga vi, dva
siva sokola,
Kakvo sam vam dobro
učinio,
Pa mi vode u kljunu
donosite,
Te mi grdne rane
ispirate?”
„Znaš, Alija, nije
davno bilo,
Kad je bitka na
Saraj’vu bila,
Kad su moji tići
popadali,
Popadali po zelenoj
travi.
Ti najaha na konju
vilenu,
Pa ti sjaha s konja
vilena,
Pa pokupi moje tiće
male,
Te ih stavi na
jelove grane,
Onda si nam dobro
učinio“.
A Boga vi dva siva
sokola,
Bi li mene nešto
poslušali,
Da odete šeher
Sarajevu,
Da vidite moju b’jelu
kulu.
Je li mi se
porušila kula,
Je li stara
preminula majka,
Jesu li se poudale
seke,
Je li mi se
preudala ljuba?“
Tad odoše dva siva
sokola,
Na bijelu Alaginu
kulu.
Kad mu stara po
avliji hoda,
Crnijem se ćurkom
pregrnula,
I u sebi tiho
govorila:
„Ovuda je moja Ale
hodio,
Milu majku za ruku
vodio,
Ali više za života
neće“.
Kad mu seke
basamake ljube,
I ovako tiho
govorahu:
„Ovuda je naš
bratac hodio,
Mile seke za ruke
vodio,
Ali više za života
neće.“
|
Kad mu ljuba pjeva
na čardaku
„Ovaj petak, pa u
drugi petak,
Doće meni kićeni
svatovi.
Sa Zagorja
Čengić-Hasanage“.
Tad odoše dva siva
sokola,
I ovako Alu
govorili:
„Vet ti uzmi dva
drenova štapa,
I uprti torbu
uprticu,
Te ti siđi u polje
zeleno,
Pa sačekaj kitu i
svatove“.
Tada Ale sidje na
polje zeleno.
I to vrijeme za
dugo ne bilo,
Pomoli se kita i
svatovi.
Tad govori Đerđelez
Alija:
„Je li izum, kita i
svatovi?”
“Izum ti je, prosjačino
crna!“
I dođoše pred
bijelu kulu.
Svi svatovi u čelo
junačko
Jadni Ale, metla za
vratima.
Moli Ale kitu i
svatove,
Da mu štogod
milostinje dade.
Svi svatovi po
dukat mu dali.
Ljuba dava devet
dukata.
Tad govori Đerđelez
Alija:
„Ili davaš pred
dušu Ale,
Il’
za zdravlje age Hasanage?”
“Da si meni za Aliju kaz’o,
Bolje bi te mlada darovala“.
A on uze sedefli
tamburu,
Uz tamburu tiho
popijeva:
„Ne čudim se
ostarjeloj majci,
Što ne može poznati
sina,
Nečudim se ni
rođenoj seki,
Što ne može brata
da poznade,
Vet se čudim
vjerenici ljubi,
Što ne može svog
dragoga poznati,
Za zemana devet
godin’ dana,
Kad čekaše devet
godinica,
Mogla je i desetu
počekati.“
Pa on uze pletenu
kandžiju
Ljubu bije s’
obadvije strane,
Da svatovima žao ne učini,
Seku daje agi Hasanagi
Svoju ljubu sebi ostavljaše.
Drviša Kovač, stara 37 godina,
selo Zurovići, Gacko.
|
|
46
Tekla Sava mutna i krvava
Ni od kiše, ni od b’jela snijega
Već od suza
bilećkije’ cura!
Molbu prave sve
bilećke frajle.
Druže Tito, mole te
đevojke,
Da im pustiš na
odsustvo momke,
Da ih pustiš
nekoliko sati
Pa ih opet u
brigadu vrati.
Ema Bašić, stara
50 godina,
selo Bašići,
Gacko.
47.
Oj đevojko iz
Bihaća,
Jedna ti je noga
kraća.
Iako je ona kraća,
Istegnuće je meni
braća.
Sejdo Bašić, 55
godina,
selo Bašići,
Gack
48.
Aluša, Aluša, sadi vinograd
Sve jednu po jednu lozu vinovu.
Loza je, loza je biser rodila.
Ko će ga, ko će ga, babo, trgati?
Trgat ga, trgat ga
, moja đevojka.
Kupi mi, kupi mi
babo, sokola
Soko je , soko je u
novog došo
Sinoć je , sinoć je
, u krevet legao
Sa svojom , sa
svojom , dragom zaspao.
Ema Bašić, stara
50 godina,
selo Bašići,
Gacko.
49.
Po moru se vozila
galija,
Na galiji, more,
mlad delija.
Gledala ga sa brda
đevojka.
„Što me gledaš sa
brda đevojko?“
„Ne gledam te da
bih pošla za te,
Već te gledam da te
nešto pitam,
Čim ti svoje
sokolove hraniš?”
“Biser trunim sokolove hranim.
Suze ronim, sokolove pojim.
Kose režem, sokolove vežam.”
Ema Bašić, stara
50 godina,
selo Bašići,
Gacko.
|
50.
Konja jaše Šećer-Salihaga,
Jaše dora ispred moga dvora.
Pitala ga sestra Melećana:
“A moj brate, Šećer-Salihaga,
Što to često projahuješ dora,
Svoga dora , ispred moga dvora?”
„Ne pitaj me,
sestro Melećana,
Ubio sam jednoga
dželata,
Pa mi ištu glavu za
njegovu.
Ti imadeš
tri-četiri sina
Bi li jednog seka
pregorjela?”
“A bi’, brate,
sva četiri za te“.
Ode majka u gornje
čardake.
Tad joj jedan
abdest uzimaše,
Drugi joj na namazu
bijaše,
Treći joj u musaf
gledijaše.
Muhameda zaboljela
glava.
„Muhamede, jedan
muhanate,
Tebe dajo u svatove
zove“.
Muhamed je majku
poslušao.
Pa se spremi daji u
svatove.
Kad su bili poljem,
zelenijem,
Muhamed je majci
govorio:
„Gdje su , majko,
svati i đevojke?”
“Ne vide se svati
od avlije“.
Kad su bili na
avlijska vrata,
Tu stajala četiri
dželata.
Jedan kaže: „Lijep
ti je majci“.
Drugi veli: „Jel’
ga žao majci?”
Treći mahnu, osiječe mu glavu.
Stade mrtva glava govoriti:
„Bog ubio
svakoga junaka,
Ko volio više majku od ljube”.
Vezirka Muhović, stara 24 godine,
selo Muhovići, Gacko.
51.
Izvor voda izvirala, bistra studena,
Gdje je voda izvirala,
Tu je Šemsa čevre prala;
Gdje je prala, tu
zaspala.
Privuče se mlado
momče,
Te pokrade Šemsi
čevre.
Kad se Šemssa
probudila:
„Jalah meni, čevre
moje.
Ja ne žalim tanka
beza
Vet ja žalim tanka
veza.
Jako sam ge
prepočela.
Sa učkura
Atlagića“.
Ema Bašić, stara
50 godina,
selo Bašići,
Gacko.
|
|
52.
Što Morava mutna
teče.
I sinoć je mutna
tekla.
Zaplivale dvije
seje,
Beg Emina i Fatima.
Beg Emina
isplivala,
A Fatima u dno
potonula.
Mrtva glava
progovara:
„Beg Emina, sejo
moja,
Nemoj kazat majci
našoj,
Da sam se ja
udomila.
Pijavice zaovice,
A ribice jetrvice,
A rakovi đeverovi.“
Ema Bašić, stara
50 godina,
selo Bašići,
Gacko.
53.
Zaspala Džeha kraj
mora,
Puhno je vjetar sa
mora.
Klela ga Džeha
đevojka:
„Neka te, vjetre,
sa mora,
Bila sam slatko
zaspala,
Još ljepši sanak
usnila
Đe moji svati
dolaze,
I mene mladu
odvode“.
Ema Bašić, stara
50 godina,
selo Bašići,
Gacko.
54.
Savila se bela loza
vinova,
Oko onog belog
grada Budima.
To ne bila bela
loza vinova,
Već to bilo dvoje
drago i mlado,
Koji su se iz
malena volili
I zajedno belo
stado čuvali.
Na sastanku jedno
drugom govorili:
„Ostaj zbogom, moj
rušpane zeleni,
Bog ubio ko nas
mlade rastavi.
Mi ćemo se opet
mladi sastati,
I zajedno belo
stado čuvati“.
Ema Bašić, stara
50 godina,
selo Bašići,
Gacko.
55.
Momak mami đevojku,
Na zelenu jabuku.
Izmami je na
čardak,
Pa joj stade na
nogu.
Kad joj stade na
nogu,
Salomi joj nanulu.
Stade cura plakati,
A momak je ćešiti:
„Šuti, curo,
đavole,
Kupiću ti nanule
I svilene čarape“.
Ema Bašić, stara
50 godina,
selo Bašići,
Gacko.
|
56.
ŽENIDBA
ZAIM-OSMANAGE
Zaprosio
Zaim-Osmanaga
čak u livnu lijepu
Eminu.
Iz Livna im dari
dolazili,
Svakom dari, ali
majci nema.
Za to znala Zaimova
majka.
Majka kune svog
Zaima sina>
„Oj, Zaime, živ ne
bio majci,
Što će tebi iz
Livna Emina,
Što vo radi iz
Livna Emina,
Svakom dari, ali
majci nema?”
Za to čula iz Livna
Emina,
Te poručuje
Zaimovoj majci:
„A bogami, Zaimova
majko,
A ti mene ni viđeti
nećeš,
Ja ću pisat
Durutagić Ibru,
On je mene i ranije
isk’o.
Voljela sam tvog
Zaima sina
Kad je Ibro meni
burme dav’o,
Davo meni burme i
pršćenje.
Moji prsti ne bjehu
za burme,
Ni za burme , niti
za pršćenje.
Kad je meni Ibro
nize dav’o
Davo meni nize i
biserje,
Moje grlo ne bi ya
biserje,
Ni za biserje, ni
za dukate
Kad mi Ibro halhale
davaše,
Nisu bile ruke za
halhale,
Niti moje čelo za
fesića“.
Kad je sve to Ibro
razumio,
Pokupio kitu i
svatove
Pa on ode Livnu po
Eminu,
Te povede iz Livna
Eminu.
Emina moli kitu i
svatove:
„Kad budemo Zaimovu
dvoru,
Skinite me sa konja
kulaša,
Da ja vidim Zaimovu
kulu“.
Ta se molba kod
njih uvažila,
Te skidoše lijepu
Eminu,
Ema ode Zaimovoj
kuli.
Tamo nađe đe boluje
Zaim,
Pokrio se kumašli
jorganom.
Kad Emina skide
jorgan s glave,
Stade gorke suze proljevati.
Tad govori momče Zaim-aga:
„Kulo moja , pusta
ostanula,
Kad si prije kleta
prokapala“.
Progovara lijepa
Emina:
„Oj ti bolan
Zaim-Osmanaga,
Nije tvoja
prokapala kula,
Već ti plače iz
Livna Emina“.
Kad je Zaim riječi
razumio,
Odmah Bogu telsim
učinio.
Vezirka Muhović,
stara 24 godine,
selo Muhovići,
Gacko
57.
U proljeće prvog
maja
Cvjetala mi b’jela
lala.
Rasti, Razo, još si mala
Rasti, Razo, do proljeća
Da narasteš malo veća,
Malo veća i
starija,
Srcu mome sve
milija,
Rasti, Razo, do
jeseni
Hoće babo da me
ženi.
Vezirka Muhović,
stara 24 godine,
selo Muhovići,
Gacko
58.
Momče kosi rosnu
travu,
I doziva curu malu.
„Siđi mala, sa
planine,
Da kosimo rosnu
travu,
I da ljubim tebe
malu.“
„Nemoj, dragi, to
ne valja
Rosna trava da se
valja.
Rosna trava da se
valja,
Bela suknja da se
kalja“.
Fikreta Muhović,
stara 22 godine,
selo Muhovići,
Gacko
|
Autor zadržava sva prava!*
|
|
|
|
Slovo o autoru*
Asim Peco,
rođen je 1927. godine u
Ortiješu kod Mostara.
Poslije II Sv.
rata radio je kao učitelj u Hutovu kod Čapljine, a zatim kao
referent za prosvjećivanje pri SNO u Prozoru.
Nakon toga
završava Višu pedagošku školu u Sarajevu, pa Filozofski, (kasnije
Filološki) fakultet u Beogradu. Još na VPŠ pokazuje interes za
naučnoistraživački rad, kojem će biti posvećen do današnjih dana.
Nakon studija radno je angažovan kao
profesor pripravnik,asistent,vanredni i redovni profesor Filološkog
fakulteta u Beogradu. |
 |
|
Doktorirao je na
temi : „Govor istočne Hercegovine“, 1958. godine.
Više puta je
biran za šefa katedre za srpskohrvatski jezik i južnoslovenske
jezike.
Bio je mentor
prilikom izrade velikog broja magistarskih radova i doktorskih
disertacija, te učesnik brojnih domaćih i međunarodnih projekata.
Član je Akademije nauka Bosne i
Hercegovine i urednik časopisa Bosanskohercegovački dijalektološki
zbornik |
Učestvuje u radu
uredništava više naučnih časopisa.
Nagrađen je
nagradom „14 februar“ (Mostar 1986), „Veselin Masleša“ (Sarajevo,
1986) i Vukovom nagradom ( Beograd 1990).
Penzioner je i
živi u Beogradu.
* Korišten tekst biografije prof.
Peca iz časopisa „Srpski jezik“, broj 4-1-2, godina IV, Beograd
|
|
| |




|
|
|
Prezentirani tekst objavljujemo sa iskrenim nadanjem da ćete ga
koristiti u svrhe koje ne mogu biti komercijalne. Očekujemo da ćete isti
na ovoj stranici koristiti za čitanje u cilju vaseg ličnog obrazovanja,
te da tekst nećete štampati na papir ili umnožavati i na bilo koji drugi
način čineći ga za nekomercijalne svrhe dostupnim drugima.
Ova stranica ne ostvaruje zaradu-profit. Svi objavljeni tekstovi su radi
budućeg naučnog istraživanja i obrazovanja posjetilaca. U te namjere vi
ste dobrodošli. Istovremeno u koliko želite materijal sa ove stranice
koristiti u bilo šta drugo, dužni ste od vlasnika autorskog prava
zatražiti odobrenje. Činjenica da je tekst objavljen na ovoj
stranici ne daje vam pravo da sa njim raspolažete po vlastitom
nahodjenju. U vezi sa tim ne snosimo nikakve posljedice uzrokovane vašim
činjenjem.
|
|
|
Naredena stranica
predhodna stranica |
|