Asim Peco 2

Ago Saric

Asim Peco 2

PREGRŠT NARODNIH PJESAMA IZ HERCEGOVINE

DISCLAIMER AND COPYRIGHT. The text presented here is intended for NONCOMMERCIAL USE and for the benefit of those who are not able to obtain the printed version.

Ideju da objavimo ovaj rad Dr. Asima Peca, dao nam je Semir Vranić, ljekar iz Sarajeva, koji se, pored zanimanja koje je izabrao, sevdalinkom i uopšte narodnom pjesmom, bavi veoma ozbiljno. Produkt te ozbiljnosti su internet stranica sevdalinke.com i blog Sevdalinke na kojima su objavljene najljepše umotvorine naroda Bosne i Hercegovine. Upravo pripremajući tekstove za svoju stranicu, Vranić je našao ovaj rad Dr. Peca, koji je objavljen u čaopisu „Hercegovina“ X/1998. godine. Kako je veliki dio pjesama u radu sakupljen u okolini Gacka, odlučili smo ga ponuditi na stranicama Gacko.net. Zahvaljujemo se gospodinu Vraniiću na ideji i tehničkoj pomoći prilikom realizacije ovog posla.

Radi potpunog razumjevanja dužni smo napomenuti da je pjesme iz okoline Gacka, u ovom radu, sakupio Asimov brat, Džemal Peco, koji je kao učitelj službovao u Gacku od 1946. godine, prvo u Bašićima , a potom u Borču. Malo pažljiviji čitaoci ove stranice sjetiće se da smo radu učitelja Peca posvetili nešto prostora u okviru tekstova o folklornim družinama iz sela Bašića, koje su svojom pjesmom i predstavama osvojile vrhunska državna priznanja , tih godina.

To je , nesumnjivo, zasluga pomenutog učitelja, kolege mu Sulejmana Mahmutćehajića, takodje Mostarca koji u istom vremenu službuje u okolini Gacka, te Efraima Kazazića, opet , Mostarca, koji je u Gacko upućen na rad, kao medicinski radnik, a imao je ka folkloru i muzici sklonosti zbog aktivnog bavljenja muzikom u KUD „Abrašević“ iz Mostara.

Dr. Asim Peco je dao svoju saglasnost za objavljivanje ovog rada na stranici Gacko.net, na čemu mu zahvaljujemo.

PREGRŠT NARODNIH PJESAMA IZ HERCEGOVINE

1.

ĆOSANJE BEGA LJUBOVIĆA

Zaćosa se beže Ljuboviću

Sa đevojkom Morića Begijom.

Za to čula Ljubovića majka,

Te kadune na prelo pozvala

Ponajprije Hasanaginicu,

A sa njome plemenitu Fatu.

Sve đevojke kolo pohvatale

A pred njima plemenita Fata,

Na njojzi su tri kavada zlatna,

Na glavi joj stambolska čaktija,

Na nogama sedefli papuče.

Tad govori Hasanaginica:

„Što vo nema Morića Begije,

Što se ovo kuja ponijela,

Ali nosi čedo pod pojasom?“

To začula Morića Begija,

Dok evo ti Morića Begije

Na Begiji mrko odijelo

Bolje Begi mrko odijelo,

Nego Fati tri kavada zlatna,

Na Fati je kolo rastrgnula,

Krenu kolo kajno vihor gorom.

Muka bilo Hasanaginici,

Te govori Hasanaginica:

„Lahko,lahko Morića Begijo,

Ustrunićeš zelenu jabuku!”

Progovara Morića Begija:

„Strino moja Hasanaginice,

Na svojoj ga dočekala Fati.“

A to vijeme u dugo ne bilo

Uzmuči se Morića Begija,

Uzmuči se porađajuć čedo.

To vidio Bego Ljuboviću

Uze Begu za bijelu ruku

Pa je vodi svome bijelom dvoru

Pa je uze za vijernu ljubu.

Tad dolazi Hasanaginica

Pa ovako Begu govorila“

„A Boga ti, Beže Ljuboviću,

Što će tebi grižena jabuka

Kad ti može biti negrižena,

Što će tebi grožđe ozobano

Kad ti može biti nezobano,

Evo u mene plemenite Fate

Niti viđa sunca ni mjeseca

Niti viđa danka ni junaka.“

Derviša Kovač, stara 37 godina,

selo Zurovići, opština Gacko.

2.

Trepetljika trepetala, sva od bisera

Haj, ovi naši bijeli dvori puni veselja.

Ovo majka sina ženi, pa se veseli.

Svak se tome veseljaše, majka najviše.

Veselja im ne manjkalo, amin da Bog da!

Čuo na svadbi Muhović Emina, 1947. god.

3.

Listaj goro, kukaj, kukavice,

Žalite me, moje drugarice!(jaranice)

Više s vama jaraniti neću.

Aiša Talović, stara 58 godina,

Selo Bahori, Gacko

4.

Vidi u mene more solufa,

More, đidijo!

Vidi u mene mrka brka,

More, đidijo!

Vidi u mene bijela lica,

More, đidijo!

Ufatiću,poljubiću,

More, đidijo!

Avdija Talović,star 64 godine,

Selo Bahori, Gacko.

5.

Na vodu se naginjala

Belo lice umivala

Sama sebi govorila:

„Mila majko lijepa li sam

Još da su mi crne oči,

Sve bi momke premamila,

I Aliju Sarajliju

I Hasana kujundžiju,

Koji kuje sakaluke,

I na ruke benlenzuke,

I za uši menđušice,

I na glavu almas-granu“

Aiša Talović, stara 58 godina,

Selo Bahori, Gacko.

6.

Opijo se mlad Mujaga, Biogradlija,

Pa on popi sto dukata, sve za jedan dan.

I svog ata, zlatna rahta, i po Budima.

Njem dolazi Jusuf-paša, pa mu govori:

„Bolan bio, ti Mujaga, Bosne zulumćar,

Što ti popi sto dukata, sve za jedan dan,

I svog ata,zlatna rahta, i po Budima.“

„Prođi me se Jusuf-pašo, ti Stambolijo,

Da si bio đe sam bio, i ti bi pio

Da si ljubio ovo zlato što ga ljubim ja ,

Popio bi sto dukata, sve za jedan dan,

I svog ata, zlatna rahta i vas Budim grad.“

Hajde Ajno, hajde dušo, kolo da igramo,

Da igramo, da igramo, Budim da prodamo.

Hajde Ajno, hajde dušo, konja da prodamo

Da prodamo, da prodamo, samo da igramo.

Avdija Talović, star 64 godine,

Selo Bahori, Gacko

7.

Hajte, svati, hairli vam bilo!

Dušmani vam pod nogama bili,

Kajno konju čavli i potkove

Doved ' te nam lijepu đevojku!

Mejra Muhović, stara 52 godine,

Selo Muhovići, Gacko

8.

Dobro došli kićeni svatovi (kita i svatovi)

Jeste li se mladi umorili?

Jeste li konje zamorili?

Lijepo ti je stati pa gledati.

Bajraktara bajrak poklopio,

Lijepo ti je stati pa gledati

Žutu dunju među listovima

Našu snašu među đeverovima (jenđijama).

Mejra Muhović, stara 52 godine,

Selo Muhovići, Gacko

9.

Hajde da idemo u Sarajlilevo

Ajile, kalem lale,

Kaleme, đuzilede

Ajile,melilede

Meli lede, Mehmede,

Da gledamo Sarajke đevojke

Ajile, kalem lale,

Kaleme, đuzilede

Ajile,melilede

Melilede, Mehmede,

Kako nose fino fes na glavi

Ajile, kalem lale,

Kaleme, đuzilede

Ajile,melilede

Meli lede, Mehmede,

One nose one se ponose

Ajile, kalem lale,

Kaleme, đuzilede

Ajile,melilede

Meli lede, Mehmede,

Avdija Talović, star 64 godine,

Selo Bahori, Gacko

10.

Rasla sebla nasred Sarajeva

Uza nju se luda đeca pela

Žarko sunce, daleko ti si

Moj Zićrija, daleko ti si.

Žarko sunce, sniži se niže!

Moj Zićrija, primakni se bliže!

Sala Bašić, stara 56 godina,

Selo Bašići, Gacko

11.

Đever-baša, grana bejturana

Daruj nama kolo i đevojku

Bog ti dao uz koljeno sina

(Bog ti dao lijepu đevojku)

Ahmet-aga, soja gospodskoga

Daruj nama kolo i đevojku

Bog ti dao uz koljeno sina.

(ovako pripjevaju sve svatove)

Sejdo Bašić, star 55 godina,

Selo Bašići, Gacko

12.

Nasuf-aga, uzvij više brke, (Nasuf

ime mladoženje)

Okni, Hanka, i noge i ruke,

Ne da Hanka oknit desne ruke

Dok ne vidi šta će biti dara.

(Ovako pripjevaju sve svatove)

Mejra Muhović, stara 52 godine,

Selo Muhovići, Gacko

13

Sve čas po čas, noćas u dobri čas

Po našeg bega, Ahmet-bega (Emina)

Po njegovu vjerenicu ljubu.

Oj, Ahmete, gorski vuče, (Emina)

Nemoj noćas spavat mučke.

Rudinke su varalice (Bašićuše)

Noćas će te prevariti,

Sjutra će te prekoriti.

Čuo na svadbi Emina Muhgovića,

1946. godine, u selu Muhovići,Gacko

14.

Dobro došli, gospodo svatovi!

Jeste li se mladi umorili?

Ako ste se umorili mladi,

Mi ćemo vas mlade odmoriti

Hladnom vodom i slatkom

Limunadom

I sa našom lijepom đevojkom.

Zahida Bašić, stara 50 godina

Selo Bašići, Gacko.

15.

Odbi se biser grana od reda

Polazi naša Isa od svog roda,

Odlazi od svoje majke

Sreća je sretila.

Mejra Muhović, stara 52 godine,

selo Muhovići, Gacko.

16.

Igralo kolo pod Budimom,

Vodi me , mila majko, da vidim

Eto ti brata, hajde s njim.

Neću ja , mila majko, vodi me ti.

Eto ti sestre, hajde s njom.

Nećuja, mila majko, najvolim s tobom.

Eto ti babe, hajde s njim.

Neću ja , mila majko, već me vodi ti.

Eto ti dragog, hajde s njim.

Hoću ja , mila majko, ne trebaš mi ti.

Zahida Bašić, stara 50 godina,

Selo Bašići, Gacko.

17.

FINA TI JE , NANE, BUDANICA

Fina ti je, nane, budanica,

Još je ljepša Omer-begovica.

Ona rodi devet đevojaka.

Što Bog znade i desetu nosa.

Omer-beg se u džamiju sprema

Pa ovako ljubi govorio:

„Ako rodiš desetu đevojku,

Zavij oči, pa u vodu skoči!“

I to vreme za dugo ne bilo,

Uzmuči se Omer-begovica.

Ona rodi desetu đevojku

Pa je zavi u bijelu svilu,

Zatvori je u kapak kutiju

Pa je baci u vodu Neretvu.

„Hajde, šćeri i ja ću za tobom“.

Tad se vrati do bijele kule

Pa dozove devet posobica

I ovako njima govoraše:

„Devet šćeri, devet posobica,

Kad vi babo iz džamije dođe,

Redom stan’te, redom zaplačite,

I ovako babi govorite:

„Po naš babo, kamo naša majka?“

I to vreme za dugo ne bilo,

Pomoli se beže iz džamije.

Tad zaplaka devet posobica

I ovako babi govorahu:

„Po naš babo, kamo naša majka?”

Udari se rukom po koljenu:

„Jalah meni do Boga miloga

Ja joj nisam iz zbilje zborio

Već se s njome malo našalio“.

Te na nožu srce izvadio

Osta njima devet sirotica.

Derviša Kovač, stara 37 godina,

Selo Zurovići, Gacko

18.

Pelin bere Hasanaginica,

Pelin bere po jastuku stere.

Pitale je mile drugarice:

„Šta to radiš Hasanaginice?”

“Prođ’te me se moje drugarice,

Tri sam dobra u vojsku spremila

Do dva brata i đevera,

Treće dobro agu Hasanagu.“

„Što bi mlada, muštuluka dala?“

„Za đevera ruku iz ramena,

A za brata oba oka vrana

A za agu zelenu jabuku.“

Pašana Voloder, stara 58 godina,

Selo Zurovići, Gacko

19.

MOLBA LJEPOTE ĐEVOJKE

Uranila ljepota đevojka,

Uranila Bogu se molila,

Da joj Bog da oči sokolove,

I bijela krila labudova,

Da preleti preko Nevesinja,

Pa da vidi svoga suđenika.

Što molila Boga umolila.

Bog joj dade oči sokolove,

I bijela krila labudova,

Te preleti preko Nevesinja,

Tamo viđe svoga suđenika.

Kod njeg sjede do tri kuđenika.

Jedan veli sana i drijêmâ,

Drugi veli ne ljupka roda,

Treći veli ljuta kajno guja.

Tad đevojka njima progovara:

Koji veli sana i drijêmâ,

Nêjmo sanka do Jurjeva danka.

Koji veli ne ljupka roda,

Ne ljubio od srca poroda.

Koji veli ljûta kajno guja,

Guja mu se na srce savila,

U proljeće gnizdo savijala,

U po ljeta tiće izvodila“

Mejra Čorbo,stara 50 godina,

Selo Soderi, opština Gacko

20.

Oj, đevojko, džidžo moja,

Džidala te majka tvoja,

Nadžidžanu meni dala,

Sa mnom džidže poderala.

Kasim Čorbo, star 18. godina

Selo Soderi, opština Gacko.

21.

Ja sam cura malehna,

Košulja mi šarena,

Zato za mnom momci lete,

Ali sam ja još dijete.

Agan Čorbo, 75 godina

Selo Soderi, opština Gacko

22.

Žarko sunce, na visoko ti si,

Moj Kasime, na daleko ti si.

Žarko sunce, pospusti se niže,

Moj Kasime, primakni se bliže.

Pašana Voloder, stara 58 godina

Selo Zurovići, Gacko

23.

PONOVNA UDAJA BUBIĆA-KADUNE

Obudovlje Bubića kaduna,

Osta Aljo od devet mjeseci

Nju prose sa svakije strana

Ona jadna ni za koga neće.

Al se nađe aga Hasanaga,

I kaduni 'vako govoraše:

„Primiću ti tvoga Alja sina,

Gledaću ga ko i svoga sina“.

Tad govori Bubića kaduna:

„Kupi svate, aga Hasanaga,

Pa ih vodi Bubiće dvoru“.

Kad ujutro svati osvanuli,

Iskupila devet seisana,

Mehka ruha i bakrena suda,

Najposlije srčali bešiku,

Na bešici od zlata konope.

Kad su bili poljem zelenijem,

Svaki svat konja projahuje,

Hasanaga konja povraćaše,

Do svoje ga ljube dovraćaše.

Te govori Bubića kaduni:

„Baci Alja u zelenu travu,

Baci Alja os’jeću ti glavu!“

Ona šuti ništa ne govori

Već niz obraz suze prolijeva.

Kad su bili kroz goru zelenu,

Svaki svate konja projahuje

Hasanaga konja povraćaše,

Do svoje ga ljube dovraćaše.

„Baci Alja u goru zelenu

Baci Alja os’jeću ti glavu!“

Progovori Bubića kaduna:

„Šejitala, kita i svatovi

Zaustavite mi srčali bešiku“.

Ona gleda mladikovu jelu,

Da ostavi svoga sina Alju,

Pa ga metne na jelove grane

Pa ga njiha i dva i tri puta:

„Njihni, Aljo, žalosna ti majka“.

Kad u jutro tiha rosa pane,

A ti misli da te doji majka.

Nije, Aljo, žalosna ti majka.

Kad ujutro tice zapjevaju,

A ti misli da ti pjeva majka.

Nije, Aljo, žalosna ti majka.

Kad ti vihor sa planine puhne

A ti misli da te ljulja majka.

Nije, Aljo, žalosna ti majka,

Odatle su polazili svatovi.

Tad ponovi Bubića kaduna:

„Šejitala, kita i svatovi.

Vratite me mom Aliji sinu.“

Pa se penje uz zelenu jelu

Pod jorgan je ruke zavlačila,

I ugriznu u krv do lakata.

„Ko te zakla, moj Alija, sine?

Žalosna mi dovijeka majka!

Il’ te zakla iz gorice vila,

Il' te zakla aga Hasanaga?”

Progovara iz gorice vila:

“Zakla ti ga hajduk Hasanaga”

Od žalosti crče Bubića kada.

Iskupi se kita i svatovi.

Sahanima mezar iskopali.

Od havlije ukopne haljine

Oboje ih tuje zakopaše.

Derviša Kovač, stara 37 godina

Selo Zurovići, Gacko

24.

Stalo cunce od žalosti jake,

Đe jedinac umrije u majke,

Đe umrije od teškoga bola,

Doćera ga ljubav do umora.

Na grob mu je majka dolazila

I ovako sinu govorila:

„O moj sine, je l’ ti teša sâla,

Jesu l’ ti tijesna četiri duvara?”

“Mila majko, nije mi teška sâla,

Nit su meni tijesna četiri duvara,

Već je meni dodijala draga.

U ljutu se zmiju pretvorila,

Preko dana oko vrata svija

A u noći crne oči pija.“

Zahida Bašić, stara 48 godina

Selo Bašići, Gacko

25.

Je li rano, je l’ svanulo davno,

Mogu l’ stići na Zagorje ravno

Đe boluje Čengić Smail-aga.

Viš’ glave mu dvije mume gore.

Pod nogama dvije ljube dvore.

Mlađa plače, starija se smije.

„Što se smiješ, ne nasmijala se ,

Ili vidiš da ću umrijeti,

Ili vidiš da ću preboljeti?”

Tad govori ljuba Smail-age:

„Kad bi’ znala da ćeš preboljeti,

Svu bi’ kulu u crno zavila.

Kad bi’ znala da ćeš umrijeti,

Skupila bi’ kolo đevojaka,

i u kolu pjesmu zapjevala

Ostaće mi pola dobra tvoga“.

Derviša Kovač, stara 37 godina,

Selo Zurovići, Gacko

Autor zadržava sva prava!*

Slovo o autoru*

Asim Peco, rođen je 1927. godine u Ortiješu kod Mostara.

Poslije II Sv. rata radio je kao učitelj u Hutovu kod Čapljine, a zatim kao referent za prosvjećivanje pri SNO u Prozoru.

Nakon toga završava Višu pedagošku školu u Sarajevu, pa Filozofski, (kasnije Filološki) fakultet u Beogradu. Još na VPŠ pokazuje interes za naučnoistraživački rad, kojem će biti posvećen do današnjih dana.

Nakon studija radno je angažovan kao profesor pripravnik,asistent,vanredni i redovni profesor Filološkog fakulteta u Beogradu.

Doktorirao je na temi : „Govor istočne Hercegovine“, 1958. godine.

Više puta je biran za šefa katedre za srpskohrvatski jezik i južnoslovenske jezike.

Bio je mentor prilikom izrade velikog broja magistarskih radova i doktorskih disertacija, te učesnik brojnih domaćih i međunarodnih projekata.

Član je Akademije nauka Bosne i Hercegovine i urednik časopisa Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik

Učestvuje u radu uredništava više naučnih časopisa.

Nagrađen je nagradom „14 februar“ (Mostar 1986), „Veselin Masleša“ (Sarajevo, 1986) i Vukovom nagradom ( Beograd 1990).

Penzioner je i živi u Beogradu.

* Korišten tekst biografije prof. Peca iz časopisa „Srpski jezik“, broj 4-1-2, godina IV, Beograd

Prezentirani tekst objavljujemo sa iskrenim nadanjem da ćete ga koristiti u svrhe koje ne mogu biti komercijalne. Očekujemo da ćete isti na ovoj stranici koristiti za čitanje u cilju vaseg ličnog obrazovanja, te da tekst nećete štampati na papir ili umnožavati i na bilo koji drugi način čineći ga za nekomercijalne svrhe dostupnim drugima.

Ova stranica ne ostvaruje zaradu-profit. Svi objavljeni tekstovi su radi budućeg naučnog istraživanja i obrazovanja posjetilaca. U te namjere vi ste dobrodošli. Istovremeno u koliko želite materijal sa ove stranice koristiti u bilo šta drugo, dužni ste od vlasnika autorskog prava zatražiti odobrenje. Činjenica da je tekst objavljen na ovoj stranici ne daje vam pravo da sa njim raspolažete po vlastitom nahodjenju. U vezi sa tim ne snosimo nikakve posljedice uzrokovane vašim činjenjem.

Naredena stranica predhodna stranica

This site was last updated 03/31/07