Hasnija Hrustanović
Tekst 10080; bilježnica Gacko 102; zapisala Delva
Hrustanović
LIPA TI JE
ALIBEGOVICA*
Lipa ti je Alibegovica,
lepote joj u svoj Bosni nema
u svoj Bosni i Hercegovini.
A jadna joj i struk i ljepota
kada nema od srca evlada,
5
pa je kara beže Alibeže,
karao je i dnevno i noćno.
Govori mu Alibegovica:
“Čuješ li me, beže Alibeže!
Vjenčaj mene haznedaru tvome,
10
a ti
lijepu đevojku,
pa ćeš viđet’ ko evlada nema.”
A to beže jedva dočekao,
vjenča ljubu haznedaru svome,
a on uze lijepu đevojku.
15
A ne prođe ni godina dana
rodi sina haznedarevica,
a u bega ni poznaje nema.
A ne prođe ni druga godina
rodi drugog haznedarevica,
20
a ne prode ni treća godina
rodi trećeg haznedarevica,
a u bega ni poznaje nema.
Poručuje beže Alibeže
poručuje haznedarevci:
25
“Da
mi spremi tri posobca sina
da hi vidim za života svoga.”
Kad to čula haznedarevica,
opremaše tri posobca sina
i oblači što ljepše odelo.
30
Sjetovaše krčmaricu Maru
kako će hi begu odnijeti,
kako će mu djecu prinijeti:
“Najstarijeg begu uz ramena,
srednjeg stani uz
koljeno,
35
najmlađeg mu ti sjedi u krilo.”
Kad je beže djecu pogledao,
pokloni ih što ljepše imade:
najstarijem ate nejahate,
a srednjeme dibu i
kadifu,
40
najmlađeme nebrojeno blago.
Kad to beže djeci poklonijo,
to izusti i dušicu pusti.
Osta mlada Alibegovica,
osta mlada, žalosna joj majka.
45
Hasnija Hrustanović
Tekst 2771; bilježnica Gacko 20; zapisao Ibrahim
Hrustanović
ŽENIDBA BEGA ALIBEGA**
Kad Alibeg iz Novoga dođe,
birdan dođe, poma
ga nađe.
Vjernoj ljubi jade zadavaše:
“Vjerna ljubo, ženiću se na te.”
“Ženi, ago, i kako ti
drago.
5
Pomoću ti stupati šenicu,
sina ću ti u svatove spremit’,
moga sina, bega Rizvanbega.”
Kupi svate beže Alibeže,
kupi svate, ide po đevojku.
10
Taman beže do Novoga dođe,
u svatovim’ beže Rizvanbeže.
Majka Rizva ‘vako šjetovala:
“O moj sine, beže Rizvanbeže!
Kad bidete poljem novljanskijem,
15
pusti doru kite do kopita,
a prekrij ga risovinom zlatnom.
Nemoj gledat’ nebu pod oblake,
nego gledaj u zelenu travu.
Gledaće vas malo i
veliko
20
i đevojka sa bijele kule.
Kad ti dođeš u mermer avliju,
ti prosipaj madžarije žute.
Kada budeš curi u odaju,
posipaj je sitnijem
biserom.
25
Pitaće te lijepa đevojka:
‘O Boga ti, beže Rizvanbeže!
Za kog je mene isprosijo tvoj babo?’
Ti ćeš njojzi, sine, govoriti:
‘Bogme za se, lijepa đevojko!’
30
Pa ćeš, sine, njojzi govoriti:
‘Kada dođeš našem b’jelu dvoru,
izlaziće ostarijo babo
da te skine sa konja alata.
Ti se ne daj njemu da te skida,
35
već ga pitaj za koga si došla.’”
Kad su bili poljem novljanskijem,
konja jaše beže Rizvanbeže,
popustijo doratu dizgine,
a kite mu pale po
kopitam.
40
Gleda beže u zelenu travu,
gledalo ga malo i veliko,
gledala ga cura sa pendžera,
gledala ga, pa je govorila:
“Moja majko, mijo roditelju!
45
Gledaj onog lijepog junaka,
div junaka na konju doratu.
Blago onoj kojoj bude suđen!”
U to doba kićeni svatovi
pred avlijom konje razjahali,
50
u avliju svati ulazili.
A da vidiš bega Rizvanbega!
Kad uljeze u mermer avliju,
prosu na se žute madžarije.
Izađoše u gornje bojeve,
55
traži beže lijepu đevojku.
Dovedoše lijepu đevojku,
posipa je beže sa biserom.
Tu su bili tri bijela dana.
Kad četvrto jutro osvanulo,
60
čauš viknu, dabulhana jeknu,
zasviraše zurne i borije:
“Hazur svati, hazur je djevojka!”
Tad ulazi beže Rizvanbeže,
tad uljeze curi u odaju.
65
Pita njega lijepa đevojka:
“O Boga ti, beže Rizvanbeže!
Za kog mene danas vodiš mladu?”
“O Boga mi, lijepa đevojko!
Ja te vodim za mog starog
baba.”
70
Ciknu cura kao zmija ljuta:
“O Boga mi, beže Rizvanbeže!
Ja za baba ni kročiti neću,
poću za te, beže Rizvanbeže.”
Stade beže curu
sjetovati
75
k’o što ga je sjetovala majka.
Tad krenuše kićeni svatovi,
povedoše lijepu đevojku.
Kad su bili pred bijelu kulu,
izlazijo beže
Alibeže
80
da prifati sa konja đevojku.
Govorila lijepa đevojka:
“Bogme neću, beže Alibeže,
dok ne vidim za koga sam došla.”
“Bogme za me, lijepa đevojko!”
85
“Neću tebe, ostarijo dedo!
Nisam rasla da me staro ljubi.”
Alibeg se u neprilici nađe,
pa izvodi bega Enverbega,
Enverbega, sina
najmlađega,
90
izvede ga da snimi đevojku.
Neće cura sa konja alata,
pa govori begu Enverbegu:
“Nisam došla da nejako ljubim.”
Opet dedo bješe u
neprilici,
95
iznosijo dibu i kadifu:
“Sjaši s konja, lude sreće bila!”
“Neću Bogme, života mi moga!
Nisam željna dibe ni kadife.”
Pa okrenu konja niz avliju,
100
dok zavika beže Alibeže:
“O moj sine, beže Rizvanbeže!
Uzmi, snimi lijepu đevojku,
uvedi je u bijelu kulu,
pa je uzmi za vjernicu
ljubu.”
105
Posluša ga beže Rizvanbeže,
pa priskoči on konju alatu,
snimi curu, vodi je u kulu,
pa je uze za vjernicu ljubu.
Anton Zimolo: Djevojacka (bošnjacka)
narodna nošnja iz Mostara, snimak iz 1905.