*Zlatom veze, a biserje niže: Tradicionalne pjesme bosanskih žena

‘Moj je narod najveći pjesnik!’

        Milman Parry Collection of Oral Literature, zasigurno je najveća pojedinačna  kolekcija južnoslovenskih junačkih pjesama na svijetu. Ona je smještena  u Widener Library, Room C , i ima sljedeće dijelove : tekstove i tonske snimke usmene književnosti, epske i lirske, poneku priču, te razgovore sa pjevačima i ostalim učesnicima u sakupljanju.

         Sve ovo je, u dva navrata,  na terenu Bosne I Hercegovine ,uglavnom, ali i na području drugih republika bivše Jugoslavije, uradio profesor Milman Parry  sa Univerziteta Hardvard  - u ljeto 1933, te od juna 1934 do septembra 1935. godine. Snimljeno je tada preko 3500 obostranih aluminijskih diskova, a na svaku stranu diska je stalo po 4 minuta pjevanja ili govora.

           Kolekcija snimljenih diskova je teška preko pola tone. Za transkripciju ovih stihova bilo je neohodno utrošiti 95 svesaka formata 14x14 santimetara po 120 strana u svakoj svesci. Zapisani diktirani stihovi zauzeli su 800 svesaka istog formata sa 70 strana u svakoj svesci. Osnova je prikupljena 1933-35, postoje i dopune iz 1950-51.godine.

           Nastavljajući započeta sakupljanja u 1933, godini, Milman Parry se vratio u Bosnu I Hercegovinu i od juna 1934 do septebmra 1935. godine produžio sakupljanje pjesama uz asistenciju Alberta Lorda, svog bivšeg studenta sa Harvarda, Nikole Vujnovića, pjevača iz Stoca, Ibre Beće guslara iz Hercegovine , Ibrahima Hrustanovića[6] I Hamida Šakovića[5] iz Gacka, dvojice mladića koji su sakupili najveći dio ženskih pjesama, Ilije Kutuzova , ruskog emigranta , profesora  dubrovačke gimnazije (koji se je  odselio u Beograd u septembru 1934, godine), te grupe daktilografa.

           Nakon zapisivanja I sveske I snimanja na ploče, materijal je prepisivan , prekucavan, neki dijelovi “skidani” sa ploča I zapisivani u sveske. Ovim poslom se bavilo više saradnika, no najveći broj prepisa u kolekciji uradio je Nikola Vojnović, u Dubrovniku, a kasnije  u Americi, gdje je boravio i radio dvije godine. Nakon povratka kući, na početku II Sv. rata gubi mu se svaki trag. Njegova sudbina je ostala nepoznata.

          Za 15 mjeseci rada sakupljeno je 12,500 tekstova, većina u pisanoj formi, ali i ogroman broj snimljenih na  12 incne diskove. (Ovdje se , u biti , radi o gramofonskim pločama koje su bile izradjene od aluminijuma)

          Za to vrijeme, dakle početka tridesetih godina prošlog stoljeća, to je bila tehnologija za koju možemo reci da jos nije bila usla u masovnu upotrebu. Za korištenje pri snimanju u terenskim uslovima svakako ne.

            Parry je sa sobom te 1934. godine donio aparturu koja je bila prilično robusna. Sastojala se od dva pisača zvuka na aluminijumske ploce, prečnika 12 inca, za koje je pokretačka energija uzimana iz akumulatora automobila Ford.

Sva ta tehnika za snimanje ploča, po narudžbi uradjena u Waterburyju, Connecticut, SAD, zadovoljavala je osnovni zahtjev sakupljača - da se pjevanje tokom snimanja ne prekida.Dvostruki snimač se nakon četiri minute snimanja automatski prebacivao na narednu ploču, tako da nije bilo potreba da pjevač pravi prekide.

Parri  je , po svoj prilici, bio veoma pedantan čovjek, pa je primjetivši da se na snimljenim pločama čuju šumovi išao u Zagreb, gdje je sa tehničarima  Bell Edison kompanije otklonio taj problem.A on se sastojao u tome da je izvor napajanja stvarao šumove.

Zahvaljujući Parrijevoj upornosti snimci su izuzetno visoke kvalitete, snimljeni tehnički tako dobro da i danas, uz neznatna dotjerivanja (remastiranje) sve je veoma razumljivo. Kad se pomenuti snimci danas poboljšaju tehnikama koje su na rapolaganju, duh tridesetih oživi u punoj CD kvaliteti.

Način zapisivanja pjesama, snimanja glasa na uredjaj I uopšte način pronalaženja zapisivača narodnih pjesama različit je u prvoj I narednim godinama rada. U prvoj godini je sakupljeno relativno malo pjesama, vrijeme je uglavnom korišteno za sakupljanje informacija o tome gdje se može naći što više pjevača epske ( usput i lirske) pjesme. Zbog znanja jezika pjesme je bilježio Vojnović, a prepisivao I prekucavao Kutuzov. U narednim godinama Nikola je pronašao na desetine zapisivača koji su uz malu ili nikakvu naknadu pisali pjesme. Sam Nikola zajedno sa Parryjem je takodje zapisivao I tonski snimao pjesme. Tek u slobodnom vremenu I kasnije u Dubrovniku ,te Americi, pjesme su studioznije notirane, prepisivane sa tonskih snimaka I sortirane. Sva zapisivanja, sve sveske s pjesmama I ploče na licu mjesta su obilježavane I sitematizovane.

I na kraju recimo i to da  čovjek koji je otkrio epsku usmenost u našim krajevima nije doživio da rezultate svoga  i rada kolega iz tima izrazi u pismenoj formi, što je u krajnjem cilj svakog istraživača u ovoj oblasti. Poginuo je nesretnim slucajem 5. janurara 1935. godine, neposredno po povratku sa posla koji ga je proslavio.

Vrijednost rada profesora Millmana je neprocjenjiva. Sud o njemu i djelu daće struka. Još na početku četrdesetih godina prošlog stoljeća ovim zapisima bavi se je I Bela Bartok, čuveni mađarski kompozitor, koji je tada boravio u SAD.Rezultat tog rada je nekoliko radova ovog autora. Kao kuriozitet neka ostane ovdje zapisano da je Bartok komponirao jedno svoje djelo inspirisan pjevanjem Halime Hrvo, zabilježenim u Gacku.

Rad na sortiranju i oblikovanju kolekcije nastavio je njegov asistent Albert Lord, koji je u drugom turnusu radio na sakupljanju pjesama, te mnogi drugi istraživači i istraživačice, koji su objavili brojne knjige i druge radove, bazirane na izučavanju kolekcije.

Upravo rad jedne od njih, Dr.Aide Vidan, razlogom je što čitate ove redove.

Przentirani tekst objavljujemo sa iskrenim nadanjem da ćete ga koristiti u svrhe koje ne mogu biti komercijalne. Očekujemo da ćete isti na ovoj stranici koristiti za čitanje u cilju vaseg ličnog obrazovanja, te da tekst nećete štampati na papir ili umnožavati i na bilo koji drugi način čineći ga za nekomercijalne svrhe dostupnim drugima.

         Ova stranica ne ostvaruje zaradu-profit. Svi objavljeni tekstovi su radi budućeg naučnog istraživanja i obrazovanja posjetilaca. U te namjere vi ste dobrodošli. Istovremeno u koliko želite materijal sa ove stranice koristiti u bilo šta drugo, dužni ste od vlasnika autorskog  prava zatražiti odobrenje. Činjenica da je tekst objavljen na ovoj stranici ne daje vam pravo da sa njim raspolažete po vlastitom nahodjenju. U vezi sa tim ne snosimo nikakve posljedice uzrokovane vašim činjenjem.