“Embroidered with Gold, Strung with Pearls : The Traditional Ballads of Bosnian Women”*

Pretražujuci toponim Gacko na Internetu, prije nekoliko mjeseci sam se susreo sa informacijom o knjizi čiji je naslov glasio:

 “Embroidered with Gold, Strung with Pearls : The Traditional Ballads of Bosnian Women”.(Copyright 2003 The Milman Parry Collection of Oral Literature.)

Autor knjige je dr.Aida Vidan.

Kratak pregled sadržaja  knjige bio je više nego razlogom da knjigu naručim  na nadjenoj adresi:  http://www.hup.harvard.edu/catalog/VIDEMB.html

Nakon nekoliko dana imao sam pomenutu knjigu u rukama.

Knjigu sam pročitao relativno brzo, ako se u obzir uzme činjenica da je ovo naučni rad, i moj nivo znanja engleskog jezika.

Spoznao sam nešto što je, koji dan ranije, za mene bilo nezamislivo. Pronadjen je, sasvim slučajno, zlatni rudnik narodne lirske poezije. Najveći procenat sakupljenih narodnih , lirskih, uglavnom ženskih pjesama, zapisan je u Gacku.

Nikada se  nisam  bavio  ženskom epikom , ipak,  neka moja saznanja iz bavljenja ženskim folklornim grupama u Gacku i BiH, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, bila su mi od neprocjenjivog značaja u razumjevanju ove knjige i načina na koji je sakupljano ovo blago.

Iskreno govoreći moja ideja vodilja nije bila ista , kao kod autorke. Autorka se bavila izučavanjem pjevanja tih žena, analizom pjesama, uporedjenjem tekstova iste pjesme , kod različitih pjevačica…

 “Ona naznačava potrebu da se teorije Parryja i Lorda dopune širim etnološkim, kulturološkim i povijesnim podacima, kako bismo razumjeli: kakva je postojanost pjesme? Kako se ona širi i prenosi? Kako se povezuje s mitologijom?”[1]

 Ja sam u knjizi tražio i izučavao Gacko tih godina.

Dok su tu oko mene tekle rasprave o pjesmama, pjevanju, ja sam čitajući lokalne toponime, imena i prezimena sakupljača, pjevačica i Gačana i Gačanki koji su učestovali u ovom po mnogo čemu velikom, svjetskom projektu, analizirao vrijeme kad su pjesme sakupljane, divio se upornosti sakupljača, organizatorskim sposobnostima američkih stručnjaka i domaćih ljudi da , uglavnom muslimanke iz Gacka, ubijede da saradjuju, govore i pjevaju pjesme, a posebno da ih nagovore da pristanu da njihove pjesme budu zvučno snimljene i sačuvane , u izvornom obliku, za vijeke vjekova.

Ne zaboravite da je to vrijeme (1933-1935), kada muslimanka nosi zar, ne kontaktira sa bilo kim osim ukućanima i rodbinom…  

Prisjećao se likova koji se u knjizi pominju, izučavao rodbinske i ostale relacije.

 Kako je vrijeme prolazilo u meni je sve više sazrijevala ideja da se , upravo ovim elementima spoznaje iz knjige, malo ozbiljnije posvetim. Stupio sam u tom cilju u kontakt sa autorkom i od nje dobio svu potrebnu pomoć, uključujući i izvorne tekstove dijelova knjige, koje ćete imati prilike naći u sastavu ovog teksta, kao i pomoć u dobijanju potrebnih saglasnosti za objavljivanje tih dijelova na sajtu Gacko.net , od vlasnika autorskih prava na kolekciju – Harvard University, The Milman Parry Collection of Oral Literature, Cambrige , Massachusetts.

Teško je vjerovati da će moja zahvalnost biti dovoljna satisfakcija za njen izvanredno korektan odnos ka mojoj želji da, na temelju njenog rada i istraživanja , osvijetlim Gacko i učesnike tog projekta u tim davnim godinama.

Ono što, do pojave ove knjige, nisam znao je činjenica da je Gacko bilo zlatni rudnik za sakupljače i istraživače nečega sto se naziva usmenom književnošću. To da u našem kraju egzistira deseteračka junačka epika, svima nam je manje više bilo poznato. Kroz tradiciju kraja provlačilo se mnogo epskih , junačkih pjesama, koje su rijetko govorene , a često uz gusle izvodjene. Da ima pjesama koje opisuju mnoge istorijske dogadjaje svima nam je znano. Malo nas je koji znaju da tradicija gusala i guslara, koja je u zadnjih sedamdeset godina skoro isključivo srpska, jeste i tradicija lokalnih muslimana. Tradicija koja je uz male izuzetke, zamrla početkom prošlog stoljeća. U istorijskoj literature susretao sam se sa zapisima o guslarima muslimanima u gatačkom kraju. Jedan medju zadnjim zabilježenim je izvjesni Krvavac koga je u Lipniku rado slušao i sam Smail-aga Čengić, a za buduća pokoljenja zapisao znani francuski putopisac, koji na dvoru pomenutog age i vinom bi ugošćen.

Znano je, takodje, da je stvarana i pjevana ženska pjesma. No ni u snu se nije dalo sniti, da ta pjesma ima tako duboku tradiciju i da je moguće sabrati desetinu hiljada pjesama u našem Gacku. Upravo to je postignuto u pomenutom sakupljanju tridesetih godina prošlog stoljeća.

Koliko je važan ovaj projekat govori činjenica da samo trideset godina nakon ovog sakupljanja u Gacku se teško moglo naći ikoga ko bi te iste pjesme mogao ponovo reći u mikrofon ili u bilježnicu.Skoro da bih sa sigurnošću mogao tvrditi da je ovo sakupljanje obavljeno u posljednjem trenutku, upravo pred vrijeme kada će ovog zlatnog rudnika nestati.

Jedanaest hiljada balada i lirskih pjesama nađenih i zapisanih u Gacku i okolini sadrži  Milman Parry kolekcija. Cifra sama od sebe dovoljno govori.

Koristim priliku, da se najsrdačnije zahvalim autorici na pomoći koja mi je pružena , kod realizacije ovog projekta. Hvala na dozvoli da se koristim njenim radom i izvodima iz knjige.

Istovremeno za objavljivanje tekstova iz knjige i pjesama sakupljenih u Gacku, bilo je neophodno obezbjediti dozvolu od “ Milman Parry Collection of Oral Literature, Harvard University” , vlasnika prava, u čemu nam je autorka pružila nesebičnu pomoć.

U narednim danima na ovom mjestu, učinićemo vam dostupnim dijelove knjige, za koje smo smatrali da su najinteresantniji.Cijeneći da je ova knjiga izuzetan dar za Gačane, uz već navedenu adresu na kojoj je možete nabaviti, objavljujemo i kompletan sadržaj (na engeskom jeziku), uz napomenu da su, u knjizi, svi nama interesantni tekstovi napisani, pored engleskog , i na nasem jeziku.